Kakvo ste stanje zatekli u Petrokemiji nakon dolaska na čelo Uprave? Ili, bolje rečeno, kad ste je preuzeli; njezini ste član, naime, još od kraja prošle godine?
Primarno je istaknuti da je Petrokemija čitavo to vrijeme u izuzetno turbulentnoj situaciji, s obzirom na loše poslovne rezultate još iz mandata prethodne Uprave. U međuvremenu su država (kao većinski vlasnik) i mirovinski fondovi (kao suvlasnik) odlučili da je nužno provesti dokapitalizaciju, jer je temeljni kapital tvrtke osjetno narušen. U tom smo procesu sve resurse i energiju usmjerili na pronalaženje strateškog partnera. Nakon neuspješnog prvog pokušaja, okrenuli smo se izradi plana restrukturiranja i financijske konsolidacije; morali smo pokazati da možemo izdržati 2014. i pristupiti drugom krugu dokapitalizacije. Kao što znate, to je i provedeno, pa sad, do kraja godine, očekujemo i treći krug. Pomoglo nam je, naravno, to što je država ušla u dokapitalizaciju sa 250 milijuna kuna, a sad očekujemo da netko uplati još toliko. Točnije, očekujemo i nadamo se da će Vlada, Ministarstvo gospodarstva i DUUDI što prije donijeti odluku o provedbi trećega, završnoga kruga dokapitalizacije.
Teško poslovno okruženje
Država je tako svoj vlasnički udio podigla sa 50 na približno 80 posto, a završni bi je krug, s ulaskom strateškog partnera, vratio na 50-ak posto. Na ulogu države i dokapitalizaciju svakako ćemo se vratiti, no biste li nas prije toga još malo uveli u aktualno poslovanje?
Ukupno poslovno okruženje veoma je teško i to je osnovni uzrok naših poteškoća u netom proteklom razdoblju. Tako je ponajviše stoga što je tržište mineralnih gnojiva kojem gravitiramo (a to je uglavnom krug 300-kilometarskog radijusa i središta u Kutini) izloženo utjecaju cijena vanjskog tržišta. Budući da je cijena prirodnog plina, naše glavne sirovine, za Petrokemiju još uvijek nekorektna i nelojalna, u izuzetno smo nezahvalnom položaju. Uz to, tu je i još jedan moment, uzet u obzir i u procesu dokapitalizacije – odluka banaka da ostanu po strani dok ne vide što će se desiti s Petrokemijom. To nam je onemogućilo daljnju aktivnost u smislu generiranja financijske podrške i servisiranja ostalih poslovnih obaveza, nužnih da Petrokemija kao takav privredni subjekt uredno odradi sve svoje. Ali najprije moramo povući radikalne korake u dogovorima s dobavljačima plina o primjerenijoj cijeni te sirovine ili nam nema budućnosti. Ipak, uskoro se ne očekuje poboljšanje prilika na svjetskom tržištu gnojiva (uglavnom uree), jer je glavnim igračima, za razliku od nas, prirodni plin dostupan po nemjerljivo boljim cijenama, pri čemu uglavnom mislim na izvore u Alžiru, Egiptu, Iranu, Kini i Rusiji.
Ne mogu komentirati namjere interesenata za dokapitalizaciju, niti nam je u ovom trenutku poznato tko će sve dati ponudu i kakve će one biti. Svi su do tog momenta ravnopravni, a o ishodu će presuditi isključivo međusobno ponudbeno odmjeravanje
Kako o objektivnim problemima u poslovanju tvrtke znamo dosta, što su, po vašem mišljenju, dosad bili oni subjektivni?
Da biste polučili dobre rezultate, morate imati upravni tim koji funkcionira kao jedno tijelo i pritom se veseli uspjehu. Tako i Uprava u kojoj sam i ja bio prisutan nije imala problem sa stručnošću pojedinih članova, no izostala je kohezija. Želio bih u budućnosti postići tu kvalitetu. Nogometnim rječnikom, nije toliko bitno da kupimo Ronalda ili Messija, koliko je bitno da Brozović i Vida dišu kao jedan. Ili, uspijemo li stvoriti ekipu bez megazvijezda, poput madridskog Atletica, imat ćemo vrhunski rezultat. Petrokemiji je nedostajalo upravo prenošenje entuzijazma Uprave na donje rukovodeće strukture i dalje, na cjelokupno i jedinstveno radništvo. To bi bilo presudno za poslovanje.
Dobre ministrove namjere
S druge strane, primjećuje se donekle shizofreno ponašanje države, koja godinama dopušta Ini da preskupim plinom na vama ubire ekstraprofit i mirovinskim fondovima da, kao manjinski suvlasnici, preuzmu višak ovlasti; na kraju vas ta ista država dokapitalizira sa 250 milijuna kuna. Kako to tumačite?
Izuzetno me iznenadio pozitivan stav Ministarstva gospodarstva od jeseni prošle godine, a pod čije ingerencije spadamo kao strateška državna tvrtka. Mislim da su prepoznali našu važnost i naše probleme, kao i potencijal. Ministar Ivan Vrdoljak uvjerio nas je u svoje dobre namjere, a to njegovi prethodnici uglavnom nisu iskazivali. Naravno, puni efekt izostajat će sve dok se Petrokemija ne postavi u kontekst agrarnog sektora, ne samo industrijskog, no to se već tiče ukupnosti Vladine politike. Mi generiramo dodanu vrijednost, to je poljoprivredni proizvod. Tek u slučaju povezivanja čitavoga privrednog ciklusa – od proizvodnje vlastitoga prirodnog plina, preko proizvodnje mineralnih gnojiva, do agrarne proizvodnje plodova zemlje – mogli bismo dati pune rezultate u okviru nacionalne ekonomije. Zasad barem možemo govoriti o pozitivnoj reakciji prema Petrokemiji, bez čega definitivno ne bismo opstali.
Ipak, navest ćemo jednu kuloarsku sumnju na ministrov račun: on i Pavao Vujnovac, vlasnik Prvoga plinarskog društva, vašega poslovnog partnera i subjekta koji se javno spominje kao najizgledniji kandidat za dokapitalizaciju, privatno su bliski. To se iznosi kao indicija za moguće pogodovanje PPD-u u slučaju Petrokemije?
Zbog pravila dokapitalizacije, ne mogu komentirati namjere potencijalnih interesenata za dokapitalizaciju, niti nam je u ovom trenutku poznato tko će sve dati svoju ponudu i kakve će te ponude biti. Svi su do tog momenta ravnopravni, a o ishodu će presuditi isključivo međusobno ponudbeno odmjeravanje. No mogu se osvrnuti na ostatak vašeg pitanja, počevši od napomene da Petrokemija, uza sve ostale strateške sirovine nužne za proizvodnju kompleksnih mineralnih gnojiva, koristi prirodni plin kao sirovinu za proizvodnju amonijaka, od kojeg inače sve počinje. Logično bi bilo da nam strateški partner bude Ina, kao barem djelomično državno poduzeće, da ona generira dodanu vrijednost Petrokemije. No uzimajući u obzir povijest odnosa Ine i Petrokemije, kao i liberalizaciju tržišta prirodnog plina u Hrvatskoj, u opticaju su se pojavili još neki dobavljači plina. Tu je E.ON Ruhrgas, tu je RWE, tu je Fergas, a tu je i PPD. Prethodna Uprava je mimo ugovora s Inom imala mogućnost u ljetnim mjesecima ići na javne tendere nabave prirodnog plina prema sedam ili osam do deset potencijalnih dobavljača. Natječaj je bio izuzetno transparentan i ugovor je potpisan s PPD-om kao najboljim ponuđačem, s najmanjom cijenom plina, što nam je doslovce omogućilo da preživimo. PPD nije kalkulirao u poslovanju s nama, dajući nam prostor da naknadno nađemo bolju ponudu, ali se stalno iznova potvrđivao kao najpovoljniji dobavljač u tehničkom i komercijalnom smislu; tu nema dubioza, sve je javno. Ne smijemo zaboraviti da se Petrokemija, iako možemo nabavljati plin i na inozemnoj burzi, ne može voditi samo cijenom, nego ima i određena dodatna zakonska i tehnička ograničenja. Ivan Vrdoljak može biti u bilo kakvom privatnom odnosu s bilo kim, ali ne može utjecati na naše operativne potrebe i zahtjeve, tako da se ne bih osvrtao na površne, ishitrene zaključke koji se temelje samo na koincidencijama, kao što su neka poznanstva.
Logično bi bilo da nam strateški partner bude Ina, kao barem djelomično državno poduzeće. No uzimajući u obzir povijest odnosa Ine i Petrokemije, kao i liberalizaciju tržišta prirodnog plina u Hrvatskoj, u opticaju su se pojavili još neki dobavljači plina, među njima i PPD, koji se stalno iznova potvrđivao kao najpovoljniji
Više nemamo pravo na pogreške
Plan restrukturiranja izradila je nedavno konzultantska kuća A.T. Kearney, predviđajući suženje proizvodnje, smanjivanje broja radnika i slično. Ima li, nasuprot tome, možda neke perspektive za širenje proizvodnje i povećanje broja radnika? Jer i to se spominjalo u medijima?
Kad je otvorena početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, Petrokemija je maksimalno odgovarala zahtjevima tadašnjega jugoslavenskog tržišta po kapacitetima i kompleksnosti u to vrijeme modernih NPK gnojiva. Kako je vrijeme prolazilo i pojavljivali se novi izvori jednostavnih gnojiva, Petrokemija nije išla ukorak s novim zahtjevima, a i tako robusna industrija teže podnosi neke veće tehnološke promjene u proizvodnom procesu. No konzultant A.T. Kearney ponio se kao laik koji nastoji izvući najviše smanjenjem troškova na rashodovnoj strani, promašujući sasvim razvojni aspekt s mogućom promjenom proizvodnog asortimana i daljnjim osvajanjem suvremenog tržišta. Nova Uprava sklona je razvoju proizvodnje u skladu s eventualnim željama strateškog partnera, ako se onaj tko bude dokapitalizirao tvrtku pokaže takvim. To bi značilo eventualni zaokret u proizvodnji, bazirajući se na otklonu od nepovoljnog ekonomskog okruženja kompleksnih gnojiva. Jer trendovi u primjeni mineralnih gnojiva kreću se u smjeru zahtjeva poljoprivrednika za jeftinijim, dostupnijim i efikasnijim proizvodom.
Konačno, na čelu ste Uprave čiji sastav u cijelosti potječe iz same tvrtke, što je prilična rijetkost. Što će to značiti za predstojeći rad kompletnoga kolektiva?
U budućem vremenskom razdoblju, bez obzira na ishod oko ulaska strateškog partnera, na Upravi i svim radnicima Petrokemije odgovornost je održavanja daljnje stabilnosti poslovnih procesa koji će osigurati samoodrživost tvrtke i spremnost na sve buduće poslovne izazove. Dosad provedeni postupci restrukturiranja dioničkog društva i financijske konsolidacije pokazali su određene prednosti, ali i manjkavosti. Budući da više nemamo pravo na pogreške i da je odluke i poteze potrebno provoditi odlučno i brzo, upravo su radnici taj oslonac na koji Uprava računa. Uz međusobnu komunikaciju, toleranciju i kompromis te već dokazanu stručnost, uvjereni smo da ćemo promijeniti negativan trend poslovanja, što je nužno ne samo radi tvrtke nego i radi Kutine, koja aktivno živi uz Petrokemiju.
