Jose Manuel Barroso u petak napušta mjesto predsjednika Europske komisije na kojem će ga naslijediti Jean-Claude Juncker. Barroso je u srijedu po 424. put predsjedavao zasjedanjem i potom održao konferenciju za novinare, posljednju kao predsjednik Europske komisije.

Barroso je EK vodio u dva mandata od 2004. do 2014., a za vrijeme njegova predsjednikovanja, u EU su prvo 2007. ušle Bugarska i Rumunjska, a potom  i Hrvatska 2013. Upravo je proširenje Unije Barroso apostrofirao kao svoje najveće postignuće.

- Bez proširenja EU danas ne bi razgovarali o Ukrajini nego o Bugarskoj i baltičkim zemljama - rekao je Barroso novinarima i dodao kako problemi europskih integracija ovih godina svakako nisu tu zbog Bugarske i Rumunjske, te kako neke starije članice donošenje odluka čine puno težim nego nove članice.

Barroso je europski lider koji je najduže na funkciji, a njegov mandat obilježilo je građenje bankarske unije, stroža fiskalna regulacija i striktnija budžetska pravila koja ostavlja u nasljeđe. S obzirom na to da je takav europski odgovor na loše ekonomsko stanje samo produbio krizu te uzrokovao rast radikalno desnih i euroskeptičnih stranaka u Europi, nije ni čudo da je Barroso kao najveći uspjeh svog mandata označio proširenje.

Uskoro bivši predsjednik EK ostavlja Uniju u kojoj Francuska ne poštuje pravila o deficitu od 3 posto, u Italiji se građani, ali i političke elite sve glasnije bune protiv mjera štednje, Velika Britanija kaže da neće uplatiti 2 milijarde eura u zajednički budžet što od nje zahtijevaju iz Bruxellesa, te najavljuje skorašnji referendum o ostanku ili izlasku iz EU.

Građani perifernih europskih ekonomija nalaze se u sve težoj situaciji uslijed nametnutih im mjera štednje i strogih fiskalnih pravila. Država blagostanja sve je skromnija i manja, a izlazak iz krize nije na vidiku. Na globalnoj razini glas ujedinjene Europe sve je slabiji, a unutarnji problemi sve veći.

Konferenciju za tisak Barroso je završio čitanjem pjesme 'Novi početak' Miguela TorgE. Ostalo je nejasno hoće li iznova krenuti EU ili sam Barroso. Pa ipak, bivši portugalski premijer dao je naslutiti odgovor, ostavivši otvorenom mogućnost da će se u budućnosti kandidira za glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, dok je njegov nasljednik na mjestu predsjednika EK Juncker već najavio da ne namjerava promijeniti kurs europske ekonomske politike.

U veljači prošle godine deseci tisuća Bugara prosvjedovali su protiv mjera štednje, rezova i korumpiranih vlasti. Prošle je subote oko milijun ljudi u Rimu u sindikalnom prosvjedu izrazilo svoje nezadovoljstvo Renzijevim planom reforme radnog zakonodavstva. Čini se kako građani Starog kontinenta, pa i Bugarske, koju je Barroso apostrofirao u svojem govoru, puno veću prijetnju za svoju egzistenciju vide u devastirajućim mjerama štednje i tržišnom fundamentalizmu nego u vanjskoj prijetnji s istoka na koju je aludirao Barroso. No, kada je to realnost doticala europske birokrate? Desničara Barossa tako ništa ne sprječava da svoje posljednje izlaganje kao čelnika EK završi pjesmom svog sunarodnjaka Torge, inače anarhista i socijalista, te protivnika europskih integracija.