>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Ana Brakus

Obitelj protiv države

Slijedi vrlo važna pravna bitka protiv diskriminacije: Istospolni par iz Zagreba tužio je državu jer mu nadležne institucije odbijaju pristup sustavu za posvajanje djece

Istospolni životni partneri iz Zagreba već treću godinu zaredom u petom mjesecu otvaraju novo poglavlje svojih života. Ovom prilikom nazvat ćemo ih Josip i Marko jer zbog planova za budućnost žele zadržati anonimnost.

Prije tri godine, okruženi obitelji i prijateljima, Josip i Marko su se vjenčali. Godinu dana kasnije zajedno su, u jednom zagrebačkom Centru za socijalnu skrb, predali zahtjev za procjenu sposobnosti za posvajanje djeteta. Nakon duljeg čekanja dobili su odgovor da im se odbija pristup sustavu posvajanja jer su sklopili životno partnerstvo.

Nakon što su angažirali odvjetnicu Sanju Bezbradicu Jelavić i pokušali još jednom, ponovno im je stigla odbijenica. Zajedno s odvjetnicom odlučili su se na slanje žalbe Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koje im je odgovorilo višemjesečnom šutnjom. Zbog svega su ove godine, opet u petom mjesecu, na Međunarodni dan obiteljske jednakosti, odlučili podići tužbu protiv Republike Hrvatske, nakon što su iscrpili sve druge pravne mogućnosti, kako sami kažu.

Svoje upoznavanje obojica prepričavaju sa smiješkom, pojašnjavaju kako su nakon nekog vremena počeli zajedno živjeti, ali i dijeliti svoje vizije budućnosti. Oduvijek je njihova budućnost uključivala djecu, kažu. Marko i Josip zajedno su od 2013. godine, koju i oni, baš kao brojni drugi pripadnici i pripadnice LGBT zajednice, najviše pamte kao godinu u kojoj su se počeli prikupljati potpisi za referendum udruge U ime obitelji i Željke Markić. Nakon referenduma u Ustav je unesena definicija braka kao zajednice muškarca i žene. To im je iskustvo, kažu, otvorilo oči u kakvom točno društvu žive.

- Ishod referenduma je za mene bio vrlo bolan, iako sam očekivao takav rezultat. Bio je to težak dan i za brojne ljude oko mene. Do toga dana mislio sam da nikada neću sudjelovati u aktivizmu, djelovao mi je premilitantno. Nisam do te godine nikada išao ni na Povorku ponosa, iako sam se deklarirao kao homoseksualac. Tek sam te godine shvatio zašto Povorka postoji - prepričava svoje iskustvo Marko i dodaje kako se veseli i ovogodišnjoj Povorci.

Samo nekoliko mjeseci kasnije, u srpnju 2014., u Hrvatskom saboru izglasan je Zakon o životnom partnerstvu, na koji se danas poziva njihova odvjetnica.

- Zakon propisuje da životni partneri imaju jednaka prava i status kao bračni drugovi. Obiteljski zakon pak propisuje tko sve ima pravo na posvojenje. Prema Zakonu o životnom partnerstvu, uvjeti i zakonske pretpostavke koje vrijede za bračne drugove moraju se primjenjivati i na životne partnere jer se u protivnom prema njima postupa diskriminatorno - pojašnjavala je odvjetnica Bezbradica Jelavić na konferenciji za medije na Međunarodni dan obiteljske jednakosti, a na kojoj je sudjelovala i psihologinja dr. Željka Kamenov, koja je ustanovila da sva relevantna istraživanja ne idu u prilog čestim i neosnovanim predrasudama o istospolnim roditeljima.

U mjesecima prije podizanja tužbe na Upravnom sudu, u udruzi Adopta Josip i Marko prošli su edukaciju kojoj potencijalni posvojitelji moraju pristupiti, a pristupili su im i neki političari.

- Imali smo vrlo konkretne kontakte s ljudima iz visoke politike koji javno zastupaju stavove što se protive svemu što mi želimo i svemu što naša obitelj predstavlja. Međutim, privatno su nam čak nudili pomoć jer nas navodno podržavaju. Mi nismo spremni na to što oni nude. Iako zastupam stav da svi političari nisu isti i vjerujem da se brojni ljudi uključuju u politiku zbog ideala, kad ti netko takav ponudi pomoć, osjećaš se kao da te netko udario toljagom u glavu. Realnost, u kojoj ispada kako je njihovo zastupanje konzervativnih stavova ‘samo posao’, zapravo me šokira i deprimira. Nisam mislio da ću se imati priliku susresti s takvim vrhunskim primjerom licemjerja - pojašnjava Marko.

Svjesni da su mladi, obrazovani i financijski stabilni, Josip i Marko razumiju privilegiranost svoje pozicije. Ne samo da imaju priliku povesti pravnu bitku za posvajanje, već im ostaje i mogućnost da svoju sreću pokušaju ostvariti drugdje. Pravni postupak u koji su se upustili, jasno im je, može potrajati dugo, osim ako, kako kažu, ne naiđu na ‘hrabrog suca ili sutkinju’ jer je to ‘sve što je potrebno da život bude ispunjeniji i sigurniji, a da se o toj osobi kao o heroju jednom čita u udžbenicima’. No odlazak iz Hrvatske im nije opcija.

- Razumijemo ljude koji odlaze, brojni naši prijatelji su otišli, ali mi želimo ostati, ne želimo ići u inozemstvo. Osjećao bih se u tom slučaju kao da sam priznao poraz i izdao ne samo sebe već i sve ono čemu su me roditelji učili, a to je da vjerujem u ljude i da do promjene može doći. Možda je to naš prkos, ali odavde ne idemo - zaključuje Josip.

1/1