Poslije prvog pozitivnog ishoda sudskog slučaja pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR), koji je pokrenula Ana Jelić zbog ubojstva supruga Vase u Sisku 1991., krajem 2015. godine iz Strasbourga je stigla i druga sudska presuda u korist žrtava s početka 1990-ih godina. Riječ je o slučaju još jednog sisačkog ubojstva, ovaj put Vlade Božića.

Ova presuda još je važnija jer je konačna, pošto se hrvatska vlada kao zastupnik države žalila na presudu u istom predmetu koju je Evropski sud već donio prošlog ljeta. Tada je utvrđeno da je Republika Hrvatska povrijedila pravo na život trojici članova Božićeve porodice, jer nije u potpunosti istražila sve okolnosti ubojstva njihovog bliskog srodnika Vlade Božića koje se dogodilo u okolici Siska avgusta 1991. Četvrtog avgusta 1991. osobe u odorama Hrvatske vojske zaustavile su autobus kojim je upravljao Vlado Božić i pretukle ga, pa je nakon zadobivenih ozljeda sljedećeg dana preminuo u sisačkoj bolnici. Tek u oktobru 2002. sisačka policija je započela istragu javnosti dobro poznatih ubojstava i nestanaka srpskih civila u Sisku i njegovim predgrađima tokom 1991. i 1992. Policija je saslušala i pripadnike jedinica Hrvatske vojske koji su u to vrijeme bili stacionirani na mjestu na kojem je zaustavljen autobus. Prije podnošenja tužbe, obitelj Vlade Božića podnijela je 2004. zahtjev za mirno rješenje spora, koji je Državno odvjetništvo okarakteriziralo neosnovanim.

Nakon gubitka na domaćim sudovima, krajem 2011. obitelj Božić proslijedila je predmet Evropskom sudu za ljudska prava. Iako je Evropski sud ‘priznao napore Državnog odvjetništva u istrazi i kažnjavanju počinitelja ratnih zločina na širem području Siska’, ECHR je utvrdio da istražna tijela nisu učinila sve da pronađu neposredne počinitelje, tim više što iz predmeta proizlazi da su određene osobe imale saznanja o identitetu neposrednih počinitelja. Evropski sud je ustvrdio da je istraga morala biti temeljita, nezavisna i da ju je trebalo provesti brzo i učinkovito. Izvidne radnje poduzela je sisačka policija, čiji je nekadašnji čelnik Vladimir Milanković kasnije osuđen baš zbog kaznenog djela ratnog zločina koji je ta ista policija istraživala. Evropski sud zato smatra da se radi o sukobu interesa zbog kojeg se istraga neposrednih počinitelja ne može smatrati neovisnom.

Dosadašnje presude Evropskog suda u sisačkim slučajevima Jelić i Božić izvjesni su ispravak nepravde i štete koju je, osim hrvatskog pravosuđa, srpskim žrtvama nanosio i sam sud u Strasbourgu. Pred njim su takvi zahtjevi bili odbijani i proglašavani neprihvatljivima, čime su direktno potvrđivane odluke domaćeg pravosuđa, premda su njima kršena ljudska prava. Pitanje je hoće li nova sudska praksa iz Strasbourga u korist žrtava imati utjecaja na ponašanje domaćih državnih odvjetništava i sudova. Slučaj ubojstva Vlade Božića upućuje se na ponavljanje postupka za naknadu nematerijalne štete.