Bilo je pitanje povijesnog trenutka kada će biti predstavljeno sudbonosno rješenje za izlazak iz ekonomske krize, inače patentirano u mokrim snovima nezavisnih ekonomskih analitičara. Radi se o neopisivo grandioznoj zamisli o vladi stručnjaka ili tehnokrata. Nagađalo se tko bi mogao biti dežurni pajac koji će baciti ovu mrkvobatinu, pa je u toj ulozi nakraju iz paštete izletio nesretni Željko Lovrinčević. Ovaj oficir za vezu Ekonomskog instituta u tajnom agtipropovskom odjelu za komunikaciju s korporativnim medijima i ideološki pouzdanik Hrvatske udruge poslodavaca i inače učestalo daje izjave o rezovima, reformama i privatizaciji.
Vlada nacionalnog spasa se iz pojedinih kolumni tjednima pomaljala sramežljivo, da bi na kraju nesuvisla koalicija općinskih tehnokrata Most, u situaciji navodne opće nacionalne ugroze i javno zatražila ovakvo rješenje – naravno, s vlastitim tehno-mandatarom. Ili možda bez njega? Doduše, to više nije jasno ni Mostu, ali jest Željku Lovrinčeviću, koji je ovu prigodu iskoristio da još jednom masovno ispere mozgove u smjeru onoga što je patentirano u Grčkoj i Italiji 2011. Radilo se vladama bez istinskog izbornog legitimiteta, nametnutima od briselskih eurokrata, kojima je jedini smisao bio impostiranje što rigidnijih mjera štednje, osiromašenje narodnih masa i bogaćenje ionako bogate nekolicine. Naravno, Lovrinčević je predstavio svoju ideju upravo kao suprotnu od svega toga argumentom da bi ona donijela baš ‘izbjegavanje grčkog scenarija’. Ustvrdio je da bi ovakva vlada djelovala dvije godine, kao što je otprilike bio slučaj i s onima Marija Montija i Lucasa Papademosa, koje su ionako predstavljale dosad najbjedniji oblik političke vlasti za kratkotrajnu potrošnju pod marionetskim koncima famoznog bankarsko-poslovnog sektora.
Lovrinčević je nanjušio mogućnost da bi Most mogao predložiti mandatara. Potom bi, kao u Italiji, stranke poduprle stručnu vladu. Ministri bi bili stranački neovisni. Naglasak bi bio na programu patetičnog naziva ‘Spasimo Hrvatsku’ koji bi, naravno, sadržavao – reforme.
Dobra vijest glasi da su se ovakva rješenja, patentirana u Školi političke ekonomije za osobe s teškoćama u razvoju Gojko Drljača, već odavno svima popela navrh glave. Tako bi još jednom u narodnih masa moglo prevladati ono što gospodu neoliberale najviše nervira – sjećanje na doba socijalizma, zaostali relikti prošlosti i atavizmi kolektivizma. Zato svakako recimo ‘da’ programu ‘Spasimo Hrvatsku’ – ponajprije od Lovrinčevića.
