Pokušaj srpske opozicije da masovnim prosvjedima građana i uz podršku Europske unije i SAD-a po kratkom postupku ponište rezultate izvanrednih parlamentarnih i djelomičnih lokalnih izbora koji su održani 17. prosinca prošle godine propao je uoči novogodišnjih praznika. Svakodnevni prosvjedi kulminirali su okupljanjem oko 17 tisuća prosvjednika u centru Beograda, a smrknuta lica opozicijskih lidera jasno su poručila da s tako malim brojem prosvjednika u milijunskom gradu ne mogu ishoditi poništavanje i parlamentarnih i beogradskih izbora. Pogotovo nakon što im je iz Brisela i Vašingtona poručeno da će za konačni sud o valjanosti srpskih izbora sačekati konačni izvještaj OESS-a, koji je pak najavio da će ga ispisati za tri mjeseca.

OESS je pritom poručio i da njegovih preko 350 međunarodnih promatrača na 93 posto biračkih mjesta nisu zabilježili izborne nepravilnosti te najavio da će se temeljito pozabaviti krupnijim kršenjem izbornih propisa na preostalim biračkim mjestima. Opozicijska koalicija Srbija protiv nasilja, međutim, i dalje traži osnivanje neovisne međunarodne komisije koja bi pročešljala održane izbore i uvjerila se u točnost njezinih tvrdnji o velikoj Vučićevoj pljački izbora u Beogradu. Vučić im pak odgovara da su "izbori stvar organa ove zemlje" i da zahtjev o međunarodnoj istrazi izbora mogu "okačiti mačku o rep". Podsjeća ih i da su svi njihovi predstavnici u biračkim odborima i izbornim komisijama potpisali izborne zapisnike i potvrdili rezultate izbora, a "setili su se da imaju problem kad su izgubili izbore u Beogradu".

Koalicija Srbija protiv nasilja objavila je da prvih deset dana u novoj godini neće organizirati prosvjede, a potom će ih nastaviti održavati, ali tek povremeno, a ne svakodnevno kao do sada. Jedan od njezinih lidera Pavle Grbović za Danas je izjavio da plan prosvjeda "postoji i jasno je predočen javnosti. Paralelno se radi na tri koloseka. Prvi predstavlja borba za očuvanje izborne volje građana kroz mnogobrojne proteste i slične akcije (...) Drugi kolosek je institucionalna borba u kojoj naši predstavnici rade odličan posao. Uočene su i dokumentovane masovne nepravilnosti još prilikom kandidovanja na ovim izborima. Takođe je dokumentovano da je na izborima u Beogradu glasalo mnogo onih koji ne žive na adresama na koje su im stigli pozivi na glasanje. Za sve to postoje jasni dokazi. Ne očekujemo da će izborne komisije svoj posao odraditi profesionalno jer je reč o političkim telima u kojima vlast zajedno sa svojim satelitima preglasava pravo i pravdu, ali ostaje još uvek otvorena mogućnost da se Ustavni sud probudi iz dubokog zimskog sna i donese odluku o poništavanju izbora".

Grbović dodaje da je "treći kolosek" na kojem radi opozicija "komunikacija sa međunarodnom zajednicom koja bi mogla da se angažuje u narednom periodu kako bi se izborni uslovi suštinski promenili i kako bismo naredne izbore, već u maju ili junu mesecu, dočekali u mnogo zdravijoj situaciji. Ovde se ne radi samo o jednim izborima, ovde se radi o tome da ukoliko ne dođe do suštinskih promena više nikada neće postojati poverenje u izborni proces i rezultate i svaki novi izbori će biti uvod u sve dublju i težu krizu, a u takvim uslovima niko ko je dobronameran prema našoj zemlji ne može da bude zadovoljan". No i u toj "komunikaciji s međunarodnom zajednicom" opozicija izlijeva sve više žuči. Đilas joj je u autorskom tekstu za Politico upravo poručio da "ako zapadnim demokratskim vladama bude previše teško da žive u skladu sa vrednostima koje zastupaju, pozivaju na ponovljene izbore i insistiraju da se održe pod uslovima koji ih čine slobodnima i poštenim, onda bi možda bilo bolje da jednostavno ne kažu ništa”.

I dok se sve više ljuti na EU i SAD, opozicija je zapravo već odustala od zahtjeva da se uz beogradske ponište i parlamentarni izbori. Dragan Đilas i Zdravko Ponoš i dalje tvrde da se na beogradskim izborima dogodila "brutalna krađa", ali Ponoš smatra, a Đilas se s njim slaže, da na parlamentarnim izborima "nivo krađe procentualno nije doveo do toga. Zato je to vrlo senzitivna i delikatna stvar o kojoj treba da razgovaramo hladne glave. Nismo stigli do toga. Mi treba da iscrpimo sve mehanizme pritiska da dođe do ponavljanja izbora, da razobličimo krađu ove vlasti. A ovo nije tako jednostavna stvar da bi trebalo da odlučujemo pod pritiskom tviteraša".

Opozicija se počela "spuštati na zemlju" nakon što su birači koncem prošle i početkom ove godine glasali na ponovljenim izborima na 43 biračka mjesta. Tim glasanjem formalno su završeni izvanredni parlamentarni i djelomični lokalni izbori u Srbiji. Republička i Gradska izborna komisija Beograda podvukle su crtu i objavile koliko biračkih glasova su dobile stranačke i koalicijske izborne liste te broj zastupničkih i vijećničkih mandata koje su osvojile.

Izborna lista vladajućih naprednjaka "Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane" dobila je milijun i 783 tisuće glasova birača, a drugoplasirana opozicijska lista "Srbija protiv nasilja" 902 tisuće glasova, duplo manje od SNS-a. U Narodnoj skupštini Srbije zastupnike će imati u SPS (249 tisuća glasova), koalicija NADA (191 tisuću), pokret "Mi – Glas iz naroda" (178 tisuća) te mađarska, dvije bošnjačke i albanska manjinska izborna lista. Srpska napredna stranka imat će sama apsolutnu parlamentarnu većinu, a sa svojim dosadašnjim koalicijskim partnerima (SPS i mađarski te dio bošnjačkih manjinskih zastupnika) i skoro dvotrećinsku parlamentarnu većinu.

Na gradskim izborima u Beogradu na kojima je opozicija očekivala pobjedu, nakon ponovljenih izbora na tri biračka mjesta ukupni rezultat kaže da će od ukupno 110 vijećničkih mandata SNS imati 49, Srbija protiv nasilja 43, koalicija NADA 7, pokret Mi – Glasa iz naroda 6 i SPS 5 mandata. Dosadašnja vladajuća koalicija SNS-SPS s ukupno 54 mandata ostala je kraća za dva mandata kako bi nastavila upravljati Beogradom, a opozicijskim potencijalnim partnerima Srbiji protiv nasilja i NADI za preuzimanje vlasti nedostaje šest mandata, upravo onoliko koliko ih je osvojio pokret Mi – Glas iz naroda. Taj pokret i dalje tvrdi da postizborno neće koalirati ni s jednima ni s drugima, a to vodi u nove izvanredne beogradske izbore, neovisno o opozicijskim zahtjevima da se oni dogode zbog krađe na upravo održanima. I beogradski opozicijski prosvjedi time postaju besmisleni.

No opozicija je u međuvremenu dobila novu kost za glodanje. S društvenih mreža, ali i dijela medija i opozicijskih krugova krenule su sugestije da vrate osvojene mandate na parlamentarnim i beogradskim gradskim izborima, odnosno da bojkotiraju njihovo konstituranje i pokušaju delegitimirati njihov rad. I dok je dio lidera opozicijskih stranaka s manjim brojem osvojenih mandata sklon prihvatiti prijedlog o vraćanju mandata, Pavle Grbović podsjeća da "opozicija ne može da odbaci mandate, mogu samo poslanici da podnesu ostavke nakon konstitutivne sednice". Dio njih već je javno poručio da neće to učiniti. Grbović pak tvrdi da se "u ovom trenutku bavimo isključivo osporavanjem nelegalnog izbornog procesa, a o taktičkim pitanjima ćemo tek diskutovati ukoliko uopšte dođu na dnevni red". Potom ipak kaže: "Stranke koje čine koaliciju ’Srbija protiv nasilja’ su osvojile gotovo za trećinu više mandata nego u prethodnom sazivu, što je respektabilan rezultat. Skupštinski rad je pomogao da se profilišu i neka nova lica, a svakako je u ogromnoj meri pomogao stvaranju opozicionog jedinstva koje je učvršćeno kroz organizaciju protesta i kasnije krunisano jednom izbornom listom. Sve su to faktori koje treba uzeti u obzir pre donošenja odluke".

I dok opozicija okuražena dobrim rezultatom na parlamentarnim izborima i razočarana relativnim neuspjehom na beogradskim gradskim izborima razbija glavu oko toga što joj je dalje činiti s prosvjedima i kako delegitimirati konstituranje postizborne naprednjačke vlasti, na vrata im već kucaju redovni lokalni izbori. Blic ih ovih dana, naime, podsjeća da je "jedna stvar izvesna: izbora u 2024. će biti, a zna se i gde. Reč je o 17 beogradskih opština, o gradovima poput Niša i Novog Sada, ali i o svim onim opštinama i gradovima gde su poslednji put održani 2020. godine. Takvih je više od 40". Kako je sve izvjesnije da će i beogradski gradski izbori biti ponovljeni zbog nemogućnosti formiranja skupštinske većine, opozicija nema puno vremena za donošenje odluke hoće li se početi pripremati za novi izborni okršaj s vladajućim naprednjacima ili će svu svoju energiju i dalje trošiti na osporavanju netom održanih izbora.