>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Orjuna živi vječno!

U divnom historijskom obratu, zloglasna je Orjuna u društvenom i političkom životu Splita i Hrvatske preživjela, oživjela i zaživjela u nacionalističkoj retorici, crnokošuljaškoj ikonografiji, svetim ciljevima i batinaškim metodama hrvatskih katoličkih pretorijanaca

‘Majku vam orjunašku jebem!’

Tim riječima gnjevni su demonstranti s krunicama oko vrata i raspelima u rukama prije desetak dana pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu napali gledatelje Frljićeve predstave ‘Naše nasilje i vaše nasilje’, koje je samo kordon specijalne policije spasio fizičkog napada i javnog linča.

‘Majku vam orjunašku jebem!’

Istim tim riječima tjedan dana kasnije trojica siledžija u Splitu napala su Dragana Markovinu i članove Nove ljevice, koji su u klubu Ghetto organizirali prvomajsko druženje sa simpatizerima, i samo zahvaljujući brzoj intervenciji policije incident nije prerastao u fizičko nasilje.

‘Majku vam orjunašku jebem!’

Sad je dakle već izvjesno: Orjuna, Organizacija jugoslavenskih nacionalista – radikalna i militantna pretorijanska garda unitarističkog Karađorđevićevog režima iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, za koju se vjerovalo kako je nestala nakon raspuštanja za Šestojanuarske diktature 1929. – preživjela je, oživjela i zaživjela u društvenom i političkom životu Splita i Hrvatske.

Obnovljenu Orjunu prva je, što se zna, otkrila hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, i to prošlog ljeta, na tribinama stadiona u francuskom Saint Etienneu, gdje su ‘orjunaši’ bakljama prekinuli utakmicu Hrvatska – Češka: ‘Vama neprijateljima Hrvatske, mrziteljima svoje reprezentacije i države, takozvanim orjunašima, poručujem: odgovarat ćete za ovo!’ Po preciznom protokolu, potjernicu je raspisao Kolindin libling Velimir Bujanec – ‘Dajte nam imena i prezimena’, cijukao je Bujanec na Fejsu, ‘smrdljivi balkanci, orjunaši i plaćenici, vi ste izrodi!’ – a akciju na terenu preuzele grupe batinaša u Splitu:

‘Majku vam orjunašku jebem!’

U ovom trenutku, sad je to već izvjesno, samo je pitanje trenutka kad će Kolindini batinaši umjesto raspela uzeti bejzbol palice, pajsere, boksere i hladno oružje, i kad između njih i splitskih ‘orjunaša’ neće biti policijskog kordona. U ovom trenutku, pitanje je historijskog trenutka kad će pasti prva krv. Ako ništa drugo, batinaši iz HNK-a i kluba Ghetto to niti ne kriju.

‘Nećemo dopustiti, nego ćemo povesti borbu protiv svih ljudi i skupina, koje nastoje da izgubimo ovo što smo postigli divovskim naporima. Zato ćemo svim sredstvima suzbijati sva nastojanja onih koji rade za slom države i podmeću bratske razmirice. Za nas, ne samo država, nego i narod mora da je jedan, to je Nacija. Zalagat ćemo se za oslobođenje i za državu, najprije; zatim, za ekonomski napredak i razvijenije društvo; konačno, za nacionalnu duhovnu kulturu i ispoljavanje vrednota naše rase i slivenog jedinstva našeg naroda.’

Doslovno tim riječima splitski batinaši organizirani u vojno krilo vlasti i Crkve objavili su rat onim Kolindinim ‘mrziteljima svoje države’, pozivajući splitske domoljube da, citiram, ‘uzmu u vlastite ruke spašavanje naše domovine, da u svojim redovima sakupe sve što je u našoj državi još pošteno i nezaraženo korupcijom i partizanstvom’, otvoreno tako pozivajući na fizičko nasilje i ulični Domovinski rat ‘svim sredstvima’: ‘Naš cilj je pomoću moralne, intelektualne, a po potrebi i fizičke snage svojih članova stati na branik političkih, kulturnih i gospodarskih uspjeha koje je naš narod postigao u svojoj državi.’

Svoj program saželi su – kako drugačije? – u usklik ‘Za Dom!’ Ovaj put, međutim, utkan u znakovite stihove: ‘Ova je gruda rodila nas/ Ovdje je naše Vrelo./ U bojnih truba kad jekne glas/ Svi ćemo poći smjelo’ – pa onda, za kraj – ‘Ko hučno more,/ Ko sijev i grom,/ Na zvijezde gore/ Za mili Dom!’

Vi to, naravno, nigdje niste vidjeli – niste nigdje vidjeli njihov poziv na borbu ‘svim sredstvima’ i ‘fizičkom snagom’ protiv ‘onih koji rade za slom države’, a ‘za nacionalnu duhovnu kulturu i ispoljavanje vrednota naše rase’ ili, kraće, ‘Za mili Dom!’ – a niste zato što više ne čitate novine. Naročito stare. A mnogo je zabavnije stare novine, umjesto u kvartovskom kafiću, čitati u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci.

Novine s citiranim rečenicama i stihovima, naime, u Splitu su izašle prilično davno, zapravo prije punih devedeset pet godina, i zvale su se – sad će vas to malo zbuniti – Pobeda. Da, baš ekavska Pobeda: ‘glavni organ’, kako piše u zaglavlju, ‘narodne, napredne i nerazdeljive Jugoslavije’, odnosno glasilo – Orjune.

Zadivljujuće je, kako vidite, retorika zloglasnih jugoslavenskih nacionalista identična retorici hrvatskih nacionalista stotinjak godina kasnije. Kult Nacije je potpuno isti, totemi su potpuno isti, ‘država’, ‘narod’, ‘branik’, ‘nacionalna duhovna kultura’, ‘vrednote naše rase’, ‘jedinstvo našeg naroda’ i ‘spašavanje Domovine’ – samo što su u Pobedi iz 1921. godine rasa, narod, nacija i država jugoslavenski, a ‘spašavanje Domovine’ je ‘spasavanje Otadžbine’ – pa je isti čak i onaj famozni dvoslog ‘Za Dom!’

O da, gospodo ustaše, domoljupka pjesma što završava usklikom ‘Za mili Dom!’ – objavljena u splitskoj Pobedi 1921., punih dakle osam godina starija od Pavelićeve Hrvatske revolucionarne organizacije Ustaša – zapravo je himna zloglasne Orjune, Organizacije jugoslavenskih nacionalista. I u originalu iz Pobede je, dabome, na ekavici: ‘Svetlu ko sunce, ko slave bog,/ Sa svake brazde i pluga,/ Pesmu Jedinstva i Bratstva svog/ Pevajmo, deco Juga!’ kaže ‘Naša pesma’, završavajući onim ‘Ko hučno more,/ Ko sev i grom,/ Na zvezde gore/ Za mili Dom!’

A autor ‘Naše pesme’, sa sve usklikom ‘Za mili Dom!’, zove se – ovo je zabavniji dio – Aleksa Šantić.

Onako kako su i orjunaška retorika i orjunaški totemi, pa čak i orjunaška crnokošuljaška ikonografija – uključujući, eto, i spremnost ‘za Dom’ – zadivljujuće identični retorici i totemima današnjih hrvatskih nacionalista, tako su im identične i metode – ona ‘sva sredstva’ i ‘fizička snaga’ u borbi ‘za nacionalnu duhovnu kulturu’ i ‘mili Dom’, a protiv ‘onih koji rade za slom države’, onih dakle Kolindinih ‘mrzitelja svoje države i Bujančevih ‘smrdljivih balkanaca’ i ‘izroda’ jedno stoljeće kasnije.

Nema zapravo nijedne suštinske razlike između naoružanih siledžija u crnim uniformama što su po Splitu dvadesetih godina prošlog stoljeća, organizirani u paravojne ‘akcione čete’, upadali na predstave i u klubove, napadajući i prebijajući sve koji su bili prijetnja Naciji i Državi izgrađenoj na krvi srpskih ‘solunaca’, i ‘akcionih četa’ u crnom što stotinjak godina kasnije jednako upadaju na predstave i u klubove, napadajući sve koji su prijetnja Naciji i Državi izgrađenoj na krvi hrvatskih branitelja. Nisam siguran da je smotra prve ‘akcione sekcije’ splitske Orjune, održana u ožujku 1922., bila bitno drugačija od, recimo, nedavne smotre splitskih domoljuba pred zgradom HNK-a.

Na koncu, onako kako su im zajednički i retorika i totemi, i crnokošuljaška ikonografija i spremnost ‘za Dom’, i ‘sva sredstva’ i osebujne metode, zajednički su im i neprijatelji, barem oni najomiljeniji: radnički aktivisti, sindikalisti, komunisti, socijalisti i općenito ljevičari. Da jugoslavenska Orjuna, naime, zaista danas postoji, kao što se priviđa Kolindi Grabar-Karađorđević, njeni bi crnokošuljaši pred zgradom HNK-a tražili glavu Olivera Frljića, i upadali bi na prvomajska druženja Nove ljevice.

Nema dakle nikakve sumnje: Orjuna se vratila. U divnom historijskom obratu, stotinjak godina kasnije zloglasna je Orjuna u društvenom i političkom životu Splita i Hrvatske preživjela, oživjela i zaživjela upravo u nacionalističkoj retorici, crnokošuljaškoj ikonografiji, svetim ciljevima i batinaškim metodama hrvatskih katoličkih pretorijanaca.

Sveti Dom im je otac, Orjuna majka.

‘Majku vam orjunašku jebem!’

1/1