>

novosti logo

Pad preko Ivice

Spominju se različiti scenariji spašavanja Agrokora, ali Ivica Todorić bi u svakom bio istisnut iz vlasništva. On je u ovom trenutku još samo titularni vlasnik koncerna, u kojem će glavnu riječ od sada imati država i vjerovnici – ruska država i njene banke

Vrlo je malo stvari oko kojih se HDZ i SDP mogu složiti, ali čak je i za njih, poslovično posvađane kakvi već jesu, jedna istina potpuno neupitna: interes Agrokora je, kako je to mudro onomad sročio Radimir Čačić, istodobno interes Hrvatske. Ima u takvom rezoniranju i neke logike; koncern Ivice Todorića upošljava 60 tisuća ljudi (od čega 40 tisuća unutar granica Hrvatske), a godišnji prihodi Agrokora ekvivalent su nekih petnaest posto hrvatskog BDP-a. Pa bi isto tako logično bilo i očekivati da će, kada se takav imperij počne tresti, njegovo potencijalno urušavanje biti tema od prvorazrednog značaja, kako među političkom kastom tako i u domaćim medijima. Događa se, međutim, upravo obrnuta stvar. Vlasnici hrvatskih medija ostaju tradicionalno neskloni bilo kakvom spominjanju imena svog vodećeg oglašivača, pa relevantne informacije o Todorićevim poslovnim mukama do javnosti stižu uglavnom posredstvom inozemnih medijskih kuća, poput Reutersa i Bloomberga. Zavjet šutnje na snazi je i među vladajućim političarima, koji su u situaciju u Agrokoru, prema informacijama koje su do redakcije ‘Novosti’ došle neslužbenim kanalima, involvirani puno dublje nego što bi željeli priznati. Jer dok političari šute, financijski krugovi o Todoriću šuškaju naveliko. I uglavnom se slažu: ‘Gotov je.’

Današnja prezaduženost koncerna direktna je posljedica činjenice da mu je vlasnik čovjek koji je bio nespreman smanjiti svoj vlasnički udio sa sadašnjih 97 posto, pa i po cijenu da zbog toga optereti svoju kompaniju golemim i skupim kreditima

Todorić je, naime, zadužen do grla. Ukupna imovina Agrokora, prema financijskom izvješću za prvih devet mjeseci 2016. godine, vrijedi oko 53 milijarde kuna, dok ukupne prikazane obaveze iznose više od 45 milijardi kuna, a navodno su stvarne i znatno veće. Oko 26 milijardi kuna prikazanih obaveza čine bankarski krediti, zajmovi i obveznice, a posebno zabrinjava iznos od 16,2 milijarde kuna neplaćenih dugova prema dobavljačima, mahom domaćim tvrtkama, sa značajnim udjelom mjenica izdanih za isporučenu robu i usluge, na čiju se naplatu čeka i do šest mjeseci. Ako Todorić ode u bankrot, za sobom bi mogao povući i banke prema kojima je izložen i brojne hrvatske tvrtke kojima je dužan. Ne čudi stoga što su koncem prošlog tjedna počele kolati informacije o tome da se početkom ožujka na sastanku s Todorićem na Markovom trgu već razgovaralo o modalitetima sanacije Agrokora, sve do ideje da ga država preuzme za jednu kunu, dokapitalizira i potom da njegove dionice u javnu ponudu. ‘Novosti’ su u ponedjeljak zatražile potvrdu tih informacija na svim relevantnim adresama, uputivši upite Agrokoru, Vladi, Ministarstvu gospodarstva, Ministarstvu financija i Ministarstvu državne imovine te pokušavši doći i do Bože Petrova, predsjednika Sabora i lidera Mosta. No naišli smo na zid šutnje, a jedina se u utorak oglasila ministrica gospodarstva Martina Dalić, koja je u svojem odgovoru ignorirala naša pitanja o kontaktima s Todorićem pa navela da su ‘menadžment i vlasnik Agrokora u potpunosti odgovorni za stanje te kompanije’ i da ‘moraju brzo poduzeti konkretne korake kako bi stavili pod kontrolu rizike kojima je kompanija izložena’. Dalić je još dodala da su menadžment i vlasnik odgovorni za kompaniju, zaposlenike i izvršavanje obaveza prema dobavljačima te da Vlada ‘od njih očekuje da razmotre sve opcije koje su im na raspolaganju i djeluju što prije, u najboljem interesu ukupnog gospodarstva Hrvatske u kojem je Agrokor iznimno važan’.

Vladina službena potvrda tajnog noćnog sastanka od 5. ožujka, na kojem su Agrokor zastupali Todorić i izvršni potpredsjednik uprave zadužen za financije, strategiju i tržišta kapitala Ivan Crnjac, dok su s druge strane sjedili Andrej Plenković, Božo Petrov, Zdravko Marić i Martina Dalić, stigla je tek u utorak predvečer, nakon što je tu informaciju objavila N1 televizija. Na sastanku je navodno rečeno da se Agrokor neće spašavati javnim financijama, nakon čega je Todorić, prema istom izvoru, Vladi zaprijetio posljedicama, prije svega ogromnim padom BDP-a. Za nacionalizaciju Agrokora navodno se zalagao jedino Petrov, ali ta je ideja brzo odbačena. Vlada je u svojem priopćenju tek potvrdila da je održan ‘sastanak predstavnika Vlade, Hrvatskog sabora i Agrokora’ te kratko ponovila one poruke koje je ‘Novostima’ istog dana poslala Martina Dalić, naime da prati situaciju, da HDZ i Most ‘prepoznaju značaj Agrokora za hrvatsko gospodarstvo, njegove brojne dobavljače, partnere i zaposlenike’ te da Vlada naglašava ‘odgovornost vlasnika i uprave za sveukupno poslovanje kompanije’. Iz toga se priopćenja također može zaključiti da Todorić ne može računati da će ga se spašavati državnim novcem, što je važno s obzirom na informaciju, koja je također došla do ‘Novosti’, da je postojala ideja da se Agrokoru pomogne jeftinim HBOR-ovim kreditom od 200 milijuna eura, nakon što je ta državna banka, čiju upravu danas kontrolira bivši Todorićev menadžer, ministar Zdravko Marić, u prosincu 2016. već osigurala 48,3 milijuna eura kredita za četiri Agrokorove tvrtke, Jamnicu, Zvijezdu, Ledo i PIK Vrbovec. Nakon Vladine potvrde o održanom sastanku s predstavnicima Agrokora stigla je, međutim, i vijest koju je u srijedu također objavila N1 televizija, da je u utorak u Vladi održan i sastanak s Agrokorovim ruskim vjerovnicima, na čelu sa Sberbankom, koji su potom otišli i na sastanak u Agrokor.

Iako smo godinama slušali bajke o najvećem i najuspješnijem hrvatskom poduzetniku, financijski problemi Agrokora nisu od jučer. Dugovi se gomilaju već neko vrijeme, pa tako i ozbiljnije međunarodne financijske institucije posljednjih godina zaobilaze Agrokor u širokom luku. Stvar su, međutim, spašavali Rusi. Glavni Todorićevi bankovni kreditori već neko vrijeme su VTB banka i Sberbank, s kojim je Agrokor čak potpisao ‘Memorandum o razumijevanju i suradnji’. Obje navedene ruske banke pod direktnom su kontrolom Kremlja, što barem djelomično pojašnjava i zbog čega su bile spremne ulaziti u riskantne kreditne aranžmane s Agrokorom; u pozadini su i geopolitički, a ne samo gospodarski razlozi. Vlasnik Sberbanka je ruska središnja banka, dok je VTB banka u većinskom vlasništvu ruske državne agencije za upravljanje državnom imovinom. No sada su i Rusi ‘zavrnuli špinu’. Zadnji novac od ruskih banaka Agrokor je dobio krajem 2016., kada je objavio da je refinancirao postojeća zaduženja u iznosu od 840 milijuna eura i time si kupio nešto prostora za disanje. Od većeg dijela tog kredita, u iznosu od 500 milijuna eura, Agrokor je u siječnju ove godine zbog nepovoljnih uvjeta ipak odustao, što je rezultiralo snažnim padom obveznica na međunarodnom tržištu. Ruski ambasador u Hrvatskoj Anvar Azimov zatim je sredinom veljače okupio hrvatske novinare upravo kako bi im poručio da ruske banke više neće kreditirati Agrokor. U ruskom je interesu, rekao je tada Azimov, pomagati ‘one firme koje žele aktivno surađivati s Rusijom’. Agrokor očigledno (više) nije takva firma, pa Todorić ne može računati ni da će ruskim novcem krpati dugove koji dospijevaju. A najveću glavobolju Todoriću vjerojatno zadaje tzv. PIK (payment in kind) kredit od 485 milijuna eura, koji dolazi na naplatu za nešto više od godinu dana, u svibnju 2018. Radi se o novcu koji je Todorić posudio kada je kupovao Mercator, a za koji je jamčio vlastitim dionicama u Agrokoru. Izdavanje PIK obveznice pritom se smatra vrlo rizičnim načinom kreditiranja, s obzirom na to da se dug ne otplaćuje u obrocima, već kompletan iznos sjeda na naplatu nakon dogovorenog vremenskog roka. Drugim riječima, ako Todorić dogodine ne bude mogao isplatiti ovaj kredit, morat će se odreći svojih dioničkih udjela i Agrokor će dobiti novog vlasnika. No promjena vlasničke strukture u Agrokoru trenutno se ionako čini neizbježnom; i na spomenutom tajnom sastanku u Vladi Todoriću je navodno rečeno da se mora povući jer je postao prevelik teret svojoj firmi.

Obje ruske banke pod direktnom su kontrolom Kremlja, što barem djelomično pojašnjava i zbog čega su bile spremne ulaziti u riskantne kreditne aranžmane s Agrokorom; u pozadini su i geopolitički, a ne samo gospodarski razlozi

Kako se Todorić, zbog bacanja kreditnog rejtinga u ‘smeće’ i urušene reputacije, više nigdje ne može povoljno zadužiti, modaliteti servisiranja Agrokorovih dugova su ograničeni. Jedan način je rasprodaja, koja je već započela. U posljednjih godinu dana Todorić je prodao Modianu slovenskom poduzetniku Goranu Kristanu, Intersport je kupio poljski private equity fond Enterprise Investors, Kozmo je prepušten Mülleru, tvrtku za gospodarenje otpadom e-Kolektor preuzeo je vlasnik Prvog plinarskog društva Pavao Vujnovac, 16 posto dionica Tiska, u kojem je Todorić i dalje većinski vlasnik, kupila je Tvornica duhana Rovinj, a prodan je i dio Mercatorovih nekretnina u Sloveniji. I to sve skupa neće biti dovoljno, zbog čega će se Todorić možda morati odreći i krunskog dragulja svog carstva: Coca-Cola je zainteresirana za kupovinu Jamnice, pregovori su u tijeku, a još je upitno hoće li se Todorić s Amerikancima uspjeti dogovoriti oko cijene. Za Jamnicu Agrokor traži oko 800 milijuna eura, ali Coca-Cola ne bi željela platiti više od 500 milijuna. Ako prodaja Jamnice propadne, moguće je da će se na bubnju naći Ledo ili preostali Agrokorov udio u Tisku. Druga opcija je dokapitalizacija firme, bilo kroz pronalazak strateškog partnera koji bi uložio novac u Agrokor, bilo kroz inicijalnu javnu ponudu (IPO) dionica na burzi.

IPO Agrokora najavljuje se još od sklapanja PIK kredita i preuzimanja Mercatora 2014. godine, u savjetničkom aranžmanu s Rothschild bankom. Zadnje informacije, koje datiraju od prošlog ljeta, sugerirale su da je sve spremno za barem djelomični izlazak Todorićevog koncerna, konkretno njegovog prehrambenog sektora, na londonsku burzu, no u poslovnim krugovima tvrdi se da je taj plan zbog iznimne zaduženosti kompanije propao. Bitno je napomenuti da je najveći Agrokorov problem u ovom trenutku upravo Ivica Todorić, koji je eksplozivno širenje svojeg poslovnog carstva temeljio na zaduživanju. Današnja prezaduženost koncerna direktna je posljedica činjenice da mu je vlasnik čovjek koji je bio nespreman smanjiti svoj vlasnički udio sa sadašnjih 97 posto, pa i po cijenu da zbog toga optereti svoju kompaniju golemim i skupim kreditima, koji ne opterećuju samo Agrokor nego i njegove dobavljače, zaposlenike i krajnje kupce. Svi oni plaćali su cijenu Todorićevog zaduživanja na koje su se kamate kretale oko visokih deset posto godišnje. Agrokor je 2015. zabilježio dobit od blizu milijardu kuna, što je s obzirom na veličinu grupe malo, ali je pritom samo na financijske izdatke za servisiranje kamata potrošio 2,7 milijardi kuna, gotovo koliko i na neto plaće. Da je koncern na vrijeme bio vlasnički rasterećen Todorićevim prepuštanjem barem manjinskog udjela, najveći dio tih izdataka prelijevao bi se u dobit.

Ovako, najveći dio kompanija iz sastava Agrokora, poput Konzuma, Jamnice, Tiska, Zvijezde i ostalih, stoji znatno bolje od samog koncerna, čiji je bonitet očajan, pogotovo u pogledu produktivnosti imovine, kreditne izloženosti i pokrivenosti rashoda operativnom dobiti. Ostale kompanije imaju relativno dobro operativno poslovanje, ali im je mana visoki udio duga u financiranju i niska platežna sposobnost, jer ih matica iscrpljuje svojim skupim zaduživanjem. Dok ovo pišemo, još nijedan od ukupno 22 bankovna računa Agrokora nije blokiran, a tako je i sa 19 Konzumovih računa i s računima ostalih velikih kompanija iz sastava koncerna, što znači da za akciju spašavanja tog velikog poslovnog sustava, značilo to njegovo rastavljanje ili očuvanje, još nije kasno, premda napomene ministrice Dalić da se mora raditi ‘brzo’ i ‘što prije’ upućuju na to da vrijeme ističe. Spominju se različiti mogući scenariji, sve do predavanja zahtjeva za predstečajnu nagodbu, kakvu je svojevremeno prošao medijski koncern EPH i u kojoj bi značajan dio troškova restrukturiranja podnijeli država, banke, dobavljači i ostali vjerovnici. Ivica Todorić u svakom bi scenariju bio istisnut iz vlasništva, jer je njegovo vrijeme očito iscurilo, o čemu govori i ton koji je u srijedu upotrijebio Božo Petrov, navodeći da nitko osim Todorića nije odgovoran za stanje u Agrokoru, da će država brinuti o Agrokoru, ali neće spašavati Todorića i da očekuje od njega da povuče racionalne poteze.

Ivica Todorić većinu svojih dionica Agrokora, njih 95,52 posto, drži preko nizozemske tvrtke Adria Group Holding, koja je od pretprošle godine u vlasništvu njegove hrvatske tvrtke Agrokor projekti, čiji je on isključivi gazda. U bilanci Agrokor projekata iz 2015. nalazimo da je vrijednost Adria Groupa odnosno Agrokora knjižena na 9,5 milijardi kuna, da temeljni kapital iznosi 5,3 milijarde kuna, ali i da je i ova matična Todorićeva tvrtka zadužena za 4,2 milijarde kuna. Osobno bogatstvo Ivice Todorića svodi se dakle na tih 5,3 milijardi knjigovodstvenih kuna, za koje je upitno čime su stvarno pokrivene, a još je upitnije koliko će mu od toga ostati nakon nužnog restrukturiranja njegove kompanije i drastičnog smanjivanja vrijednosti udjela Adria Groupa. Ivica Todorić u ovom je trenutku još samo titularni vlasnik Agrokora, u kojem će glavnu riječ od sada imati država i vjerovnici – ruska država i njene banke.

1/1