U Beogradu i diljem Srbije je na različite načine obilježena obljetnica bombardiranja Srbije. Iako nisu privukli najviše pristalica, radikali Vojislava Šešelja su u svakom slučaju privukli najviše medijske pažnje, priredivši performans tijekom kojeg su ispred srušene zgrade Generalštaba palili zastave NATO-a, EU-a i Kosova, izražavajući tako, prema riječima Šešelja, svoje ‘nemirenje’ sa ‘zločinačkim NATO-om i zemljama koje su bombardirale Srbiju’. Nakon što je malo mahao zapaljenom američkom zastavom, Šešelj je rekao kako će njegov SRS ‘jednog dana sigurno osloboditi Republiku Srpsku Krajinu”, da će po svaku cijenu sačuvati Republiku Srpsku i stvoriti uvjete za njezino pripajanje Srbiji i po svaku cijenu vratiti Crnu Goru jedinstvenoj srpskoj državi. Na listu želja je dodao i ‘oslobađanje Kosova’. Kako javlja Tanjug, njegov zamjenik Nemanja Šarović je poručio da je jedini izlaz za Srbiju ‘radikalna promjena politike i okretanje prema Rusiji’, dodavši da su radikali jedina stranka u Srbiji koja može ‘srušiti režim’. U intervjuu za Slobodnu Evropu analitičar Boško Jakšić, na pitanje je li Srbija potpuno zaboravila šta se na Kosovu događalo prije početka bombardovanja, ovako odgovorio: ‘Srbi u tumačenju povijesti vole da se fiksiraju za određene datume i pojave, češće za poraze, a ne za pobjede. I čini mi se da je to slučaj i povodom bombardovanja. Potpuno se zaboravlja na izbjegličke kolone kosovskih Albanaca. U međuvremenu je stvoren mit da to nisu bili istinski događaji gotovo biblijskog egzodusa, već orkestrirana, marketinška kampanja CNN-a. Srbija, naravno, sa razlogom pamti zločin iz Sićevačke klisure kada je gađan voz sa civilima, ali iz memorije su uglavnom izbrisane egzekucije recimo čitavih albanskih porodica.’