Peroj je mali, sitni, pravoslavni otočić u širokom katoličkom moru. Niti se taj pravoslavni otočić proširio, niti ga je katoličko more izbrisalo, tim riječima kojima je tridesetih godina dvadesetog vijeka Fran Barbalić opisao Peroj, otvara se knjiga 'Peroj – perom romantičara'. Izdanje je priredio arhimandrit Danilo Ljubotina, dugogodišnji perojski paroh i potomak sveštenika Mihajla Ljubotine koji je 1657. godine doveo pravoslavnu zajednicu sa područja današnje Crne Gore u Istru.
Knjiga o zajednici smještenoj uz zapadni bok Istre sa crkvom Svetog Spiridona, sastoji se od dva putopisa o Peroju: jednog objavljenog 1844. kojeg je napisao Mlečanin, grof. Đirolamo Agapito, i drugi objavljen 1874. godine od francuskog grofa Perošela. Osim dva navedena putopisa o Peroju, knjiga sadrži fotografije i dokumente o duhovnoj i materijalnoj kulturi enklave.
Promocija knjige Danila Ljubotine, koji je zajedno sa zagrebačko-ljubljanskim mitropolitom Porfirijem ovog ljeta stigao u Zagreb nakon skoro deset godina izbivanja iz Hrvatske, pretvorila se u jedan od rijetkih događaja u Zagrebu koji je, kako među govornicima, tako i u publici, okupio značajna imena društvenog, kulturnog i političkog života Srba u Hrvatskoj. Njima se pridružilo i izaslanstvo Istarske županije.
Promociju je uveličao sam mitropolit Porfirije koji je izrazio zadovoljstvo što se prvi put pravoslavnim vjernicima javno obraća upravo u Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta koje je čuvar kulturnog identiteta srpskog naroda u cijeloj Hrvatskoj. Knjigu je okarakterizirao kao svjedočenje o jednom vremenu, narodu, kulturi na jednom prostoru, ali i kao knjigu koja ima dalekosežnu poruku od običnog bavljenja prošlošću.
Ta pravoslavna zajednica od 17. veka do danas promenila je deset država. Uspela je ne samo da preživi nego da ostavi iza sebe svedočanstvo o veličini kulture i duhovnosti nacionalnog bića - mitropolit Porfirije
- Ta pravoslavna zajednica, nevelika, od 17. veka do danas promenila je deset država i deset uprava. Uspela je ne samo da preživi nego da zaista donosi autentične plodove, da ostavi iza sebe svedočanstvo o veličini kulture, duhovnosti nacionalnog bića, rekao je mitropolit Porfirije. Sila koja je očuvala srpski narod u Peroju, nije srpsko opredeljenje, nego duhovni identitet i opredeljenje za hrišćansku riječ i za pravoslavlje, zaključio je mitropolit Porfirije.
Da je govoreći o Peroju i događajima oko srpske zajednice u Hrvatskoj tokom teških devedesetih, nemoguće zaobići ulogu arhimandrita Danila Ljubotine, dokazao je u svom izlaganju predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac.
- Ljubotina po drugi put dolazi u Zagreb. I oba puta dolazi sa vladikama, i to iz manastira Kovilj. Prije više od 16 godina, došao je sa današnjim vladikom dalmatinskim Fotijem, sada sa Njegovim preosveštenstvom mitropolitom Porfirijem kojem smo posebno zahvalni što nam je oca Danila poveo sa sobom i što mu je povjerio dužnosti. Ocu Ljubotini smo zahvalni što je sa sobom ponio ovu knjigu, rekao je Pupovac i naglasio da u knjizi 'Peroj perom romantičara' ima simbolike i poruke za srpsku zajednicu danas.
- Među ljudima postoji veliko razočarenje s obzirom na iskustvo, vlastiti položaj i životne poteškoće. Perojsko iskustvo je od velike važnosti kako bi sačuvali vjeru u se, i vjeru da su vlasti, neovisno o vremenima, prolazne. Perojci su opstali tolike vijekove i sačuvali svoju duhovnu pripadnost, ali isto tako sačuvali i svoj svjetovni identitet. Možda su vremena Perojaca bila nešto jednostavnija nego naša, ali ne možemo mi o tome suditi, jer ni njihovi izazovi nisu bili mali, rekao je Pupovac i naveo da je teško u dijaspori ili na Balkanu naći primjer slične, male, ali kompaktne zajednice sa dramatičnom prošlošću kao što je perojska.
Sjećanje na prvi susret sa Danilom Ljubotinom koji se zbio 1993. godine u jednom od srpskih sela u Hrvatskoj, Donjim Dubravama, oživio je i predsjednik SKD Prosvjete Čedomir Višnjić koji je naglasio da Peroj nije bila samo jedna sačuvana pravoslavna enklava, nego i tračak svjetlosti u mračnoj stvarnosti.
- Takva će se priča nastaviti i poslije rata, kada će Peroj postati mjesto održavanja ljetnih škola za našu djecu. Grupe dječaka i djevojčice iz povratničkih sela prošla su kroz parohijski dom u Peroju. Prilike su bile teške. Bio je dovoljan madrac, ćebe, more, krštenje u moru, vjeronauka u crkvi, učenje ćirilice: ostalo je to u trajnom sjećanju svih onih koji su prošli kroz ljetne škole. Domaćin cijele te priče bio je otac Danilo. Dolazili smo u teško vrijeme, dolazilo nas je na stotine i nikada ružne riječi, nikada ničega spornog, zato su sva izdanja vezana za Peroja za nas izuzetno važna. Sticajem istorijskih i regionalnih okolnosti, sama Istra, pa i onda i Peroj, ostali su van tokova naših srpsko-hrvatsko nacionalističkih energija, ideja i pokreta. Mi nigdje u Hrvatskoj nemamo mjesta kao Peroj. I zato je zadaća svih srskih organizacija da ožive Ljetnu školu u Peroju, ustvrdio je Višnjić.
Svoje sjećanje na Ljetnu školu u Peroju iznijela je Rajka Kosanović, nekadašnja polaznica te škole iz Drežnice, a danas profesorica u Srpskoj pravoslavnoj općoj gimnaziji, dok je njena kolegica, profesorica srpskog jezika Petra Puškar priređene putopise analizirala sa književnog aspekta.
O vječnoj pravoslavnoj svijesti, burnom životu i opstanku Perojaca, zajedničkom životu s ostalim stanovništvom tokom 400 godina postojanja u Istri govorio je otac Danilo Ljubotina koji je posebno istekao stradanja svojih predaka tokom 1914. godine, ali dodao da knjižica o Peroju daje duh kako se u svim teškim vremenima može naći način da se tragedije prevaziđu i prežive.
