Prepisivanje je posljednjih godina često fatalno za političare. Političarima nije dovoljno to što su političari na položaju, što su moćnici, nego žele biti i ugledni članovi znanstvene zajednice. Odaju se doktoratima i drugim vidovima znanstvenog djelovanja, a u tome često griješe. Naprosto, prepisuju više nego što se pristoji i plagiraju. Novi slučaj političkog skandala izazvanog plagiranjem bilježimo u Rumunjskoj. Tamošnji premijer, a premijer Nicolae Ciucă je na dužnosti tek nešto više od dva mjeseca, a već ima problema s plagiranjem i, moguće i vlastitom, doktorskom disertacijom. Sumnjiči ga se da je plagirao 42 od ukupno 138 stranica svog doktorata. Rumunjski je premijer doktorirao vojne znanosti, samo po sebi ne često polje u kojem se doktorira. U Jugoslaviji je samo jedna osoba dobila doktorat vojnih znanosti, i to počasni, a bio je to maršal Jugoslavije Josip Broz Tito. Aktualni rumunjski premijer imao je bogatu vojnu karijeru prije nego što se upustio u politiku. U sjajnoj vojničkoj karijeri taj je general četiri godine bio načelnik glavnog stožera rumunjskih oružanih snaga, a nakon toga je dvije godine bio ministar obrane i s tog je mjesta uznapredovao do premijerskog.
To je tek početak rumunjskih plagijatorskih problema. Ta je država posljednjih godina uspostavila praksu nestabilnih i slabih vlada, a te su vlade bile nestabilne i slabe i zato što su vodeći ljudi vlada osjećali silno nagnuće prema znanstvenim titulama i radovima koje su prigodno obogatili plagiranjem. Aktualni slučaj mogao bi ponovno uzdrmati rumunjsku vladu. Upravo je kabinet koji je u studenom sastavio Ciucă trebao biti kabinet stabilizacije. Formirana je velika koalicija u kojoj su i premijerova Nacionalna liberalna stranka i njen glavni suparnik Socijaldemokratska partija. Osim vladi, moguće plagiranje na premijerskoj razini probleme stvara i predsjedniku Rumunjske Klausu Iohannisu, velikom zagovorniku aktualnog premijera koji se itekako borio za to da Ciucă postane premijer. Ni tu nevoljama nije kraj. Kabinet premijera plagijatorskih je problema imao ni mjesec dana nakon što mu je izglasano povjerenje. Sredinom prosinca ministar inovacije i digitalizacije Florian Roman podnio je ostavku zbog plagijatorskih postignuća. Izjavio je da nije kriv i da je žrtva medijske hajke, a podnio je, iz njegove vizure nejasno ako ništa nije kriv, ostavku.
Ciucă nije prvi rumunjski premijer koji ima problema s plagijatima. Victor Ponta suočio se s identičnim problemom i on je ostao bez doktorata nakon što je utvrđeno da ga je pošteno prepisao. Skandal aktualnog premijera otkrila je novinarka istraživačkog rumunjskog portala PressOne Emilia Sercan koja se proteklih godina specijalizirala za uništavanje političkih karijera dužnosnika koji znanstvene titule stječu prepisivanjem i plagiranje. Rumunjska je, na žalost njene znanstvene zajednice, poznata kao zemlja koja je tvornica doktorata. Mi bismo rekli, nešto kao uvećana varijanta Ekonomskom fakulteta u Osijeku koji je u Hrvatskoj zbog toga postao predmet podsmjeha. Jasno, Sercan zbog toga ima nemalih problema, ali tako to ide. Sve u rok službe, kako njoj zato što ju optužuju da radi "za nekoga", tako i njih jer prepisuju "od nekoga". Sercan je otkrila i da je bivši ministar obrane Gabriel Oprea bio sklon plagiranju, a otkrila je da je iste navade imao i bivši ministar unutarnjih poslova Petre Tobă. Ako nekoga tješi, oni su bivši, Sercan je sadašnja, a nadajmo se i buduća. Aktualni je premijer, kako je i red, sve negirao i ustvrdio da nije on ništa plagirao.
Naravno, nisu političari u Rumunjskoj izmislili plagiranje znanstvenih radova kako bi se domogli titule i učenog statusa. Nećemo o domaćim prepisivačima jer bi to iziskivalo poveći članak, a broj stranica u ovom tjedniku je ipak ograničen. Valja podsjetiti da mnogi iz nekadašnjih socijalističkih zemalja, po pretpostavci manje uređenih, upiru poglede u Njemačku. A tamo plagiranja ne nedostaje. Stanovita Ursula von der Leyen bila je osumnjičena da je plagirala svoj doktorat. U vrijeme kada je bila ministrica obrane objavljeno je da je još 1991. građanka Von der Leyen plagirala doktorsku disertaciju i to u mjeri od 43,5 posto. Na koncu su mjerodavne akademske vlati zaključile da njen doktorat sadrži plagirane dijelove, ali joj doktorat nije oduzet. Njenoj karijeri to nije smetalo i postala je predsjednica Europske komisije.
