Ovogodišnji Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, koji Hrvatska obilježava 23. avgusta, također je prošao u slanju političkih poruka državnih vlasti, opozicije i Katoličke crkve, nekih dobrih, nekih loših. To da državni dužnosnici i antifašisti učestvuju u komemoracijama kod Šaranove jame, jednog od stratišta ustaškog logorskog kompleksa logora Jadovno u kojem je stradalo preko 40.000 ljudi, nije novost. Novost je što su zajedno s predsjednikom Sabora Josipom Lekom, ministrom branitelja Predragom Matićem i izaslanikom predsjednika Ive Josipovića general-bojnikom Matom Ostovićem, počast žrtvama odali i predstavnici Katoličke i Srpske pravoslavne crkve, te da je među njima bio i biskup ličko-senjski Mile Bogović.
Kako su se istog dana otišli pokloniti ustašama pobijenima u Jazovki, Leko i Matić održali su u Jadovnom svoje uobičajene govorancije o razlozima zbog kojih istovremeno obilježavaju partizanska i ustaška mjesta zločina, a tom prilikom najzanimljiviji biskup Bogović, iako je novinarima u Jadovnom rekao da ranije nije tu dolazio jer mu se činilo da se licitiralo brojem žrtava i da se konstruirala istina, a da laž ubija istinu, u izjavi za ‘Večernji list’ bio je više koncilijantan.
‘Katolicima i Hrvatima bilo bi drago kad bismo rekli da u Jadovnu nisu pogubljeni Židovi ni pravoslavci niti bilo tko drugi, ali tada bismo i mi prihvatili laž i ubijanje istine, koje uvijek prethodi ubijanju ljudi. Ubijanje istine očituje se upravo nijekanjem počinjenih zločina, ali i umnožavanjem broja žrtava. Neka to na svim stratištima nadomjesti trijezni i pošteni sud o svemu što se dogodilo’, rekao je biskup.
Državne delegacije su dakle istog dana položile vijence i kod jame Jazovke u kojoj su, po predanju, partizani nakon oslobođenja pobacali leševe zarobljenih ustaša, iako je Jazovka kontroverzna jer u njoj počivaju i nevine žrtve ustaškog terora 1942., kao i tijela ustaša poginulih u borbi za Krašić 1943. godine. A istog je dana i u Jasenovcu delegacija HDZ-a odala počast žrtvama ustaškog logora smrti, od kojih je preko 85.000 poimenično navedeno. Ta je stranka bila naročito aktivna u obilježavanju Dana sjećanja, jer je vijence polagala i na Golom otoku, u Jazovki, Splitu i na zagrebačkom Mirogoju, uključujući i na grobu Brune Bušića, a uz učešće kojekakvih žrtvoslovnih udruga poklanjala se i ‘žrtvama komunizma’ u Đakovu, Slatini, Vinkovcima, Vukovaru, Osijeku, Bjelovaru…
To što HDZ-ovci vijence nisu položili na mnogo brojnijim mjestima gdje su okupatori i ustaše poubijali daleko veći broj rodoljuba i civila, pa i u nekima od spomenutih gradova, objasnio je iz Mostara stranački šef Tomislav Karamarko.
‘Ono što je tragedija i apsurd u Hrvatskoj jest da mi različitom dioptrijom gledamo na totalitarizme. Ne, naravno, mi iz HDZ-a, nego dio vladajuće nomenklature tzv. lijeve političke strukture, koja sebe naziva socijalističkom. Nije to nikakva lijeva politička opcija, nego jugonostalgična, a dokaz za to je njihova uporna i tvrda zaštita lika i djela velikog zločinca Josipa Broza Tita. Oni bi i danas nazivali ulice i trgove po njemu i držali biste po svojim uredima’, poručivao je Karamarko, uz nebuloznu tvrdnju da hrvatske žrtve nisu priznate.
