Prošlog četvrtka, samo pet dana nakon što je bivši premijer Luxembourga Jean-Claude Juncker preuzeo predsjedanje Europskom komisijom, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ) objavio je dokumente koji pokazuju da je vlada Luxembourga u vrijeme kada je njezin predsjednik bio Juncker s međunarodnim korporacijama sklopila stotine tajnih ugovora koji su tim kompanijama omogućili da izbjegnu plaćanje poreza.
ICIJ je analizirao preko 28.000 povjerljivih dokumenata, među kojima i 548 ‘pisama utjehe’ koja se odnose na razdoblje između 2002. i 2010. godine. Ta ‘pisma’ pokazuju da je tamošnje ministarstvo financija rutinski odobravalo buduće porezne planove kompanija, koji bi u većini slučajeva rezultirali poreznim stopama od oko jedan posto. Sve porezne planove potpisuje jedna od najvećih knjigovodstvenih firmi na svijetu, PricewaterhouseCoopers (PwC). U Luxembourgu je sastavljanje poreznih planova unaprijed, prije nego što je uopće poznato kako će kompanije poslovati tijekom godine, dio zakonite porezne politike.
U šestomjesečnom istraživanju ICIJ-a sudjelovalo je više od 80 novinara iz 26 država, a istragom je obuhvaćeno preko 340 međunarodnih korporacija kao što su Pepsi, IKEA, FedEx, AIG, Deutsche Bank, Abbott Laboratories, Amazon, Blackstone, H. J. Heinz, Burberry, JP Morgan Chase, Procter & Gamble i drugi. Analiza pokazuje da su se kompanije koristile kompleksnim zakonskim i knjigovodstvenim strukturama pomoću kojih su se profiti kompanija iz zemalja u kojima one imaju sjedišta i provode većinu poslovnih operacija slijevali u podružnice u Luxembourgu. Najčešće su korišteni hibridni kreditni mehanizmi, odnosno pozajmice među sestrinskim kompanijama, pri čemu su kompanije iz zemalja s visokim poreznim stopama profite slale u Luxembourg. Tamo su se profiti tretirali kao kamate na kredite koje su luksemburške podružnice prethodno davale matičnim kompanijama i koje su u Luxembourgu izuzete od plaćanja poreza.
Ukupan iznos novca obuhvaćenog istraživanjem ICIJ-a je 215 milijardi dolara, no budući da je samo trećina analiziranih dokumenata imala precizno navedene iznose i da su novinarima dotureni samo dokumenti koje je sastavljao PwC ali ne i drugi knjigovodstveni servisi, za pretpostaviti je da je iznos neoporezovanog novca koji je prošao kroz Luxembourg višestruko veći. Tijekom 2012. primjerice, kroz Luxembourg je prošlo 95 milijardi dolara profita američkih korporacija, na što je plaćeno tek nešto više od milijardu dolara poreza, odnosno 1,1 posto. Većinu novinarima dostupnih ‘pisama utjehe’ potpisao je jedan te isti službenik luksemburškog ministarstva financija, izvjesni Marius Kohl koji je sada u mirovini, a koji je u svojim najboljim danima znao blagosloviti i do 40 takvih dokumenata dnevno.
Američka tekstilna kompanija Coach Inc. preko luksemburške podružnice sama je sebi davala kredite. Pritom je 2012. godine platila samo 250.000 dolara poreza na 36,7 milijuna dolara koji su prošli kroz Luxembourg, dakle manje od jedan posto
Među primjerima koje su analizirali ICIJ i partnerski mediji najviše je američkih i britanskih kompanija, za kojima slijede one iz Njemačke, Nizozemske i Švicarske. Kurirska služba FedEx sa sjedištem u američkom gradu Memphisu preko dviju svojih luksemburških podružnica profite zarađene u Meksiku, Francuskoj i Brazilu slala je u Hong Kong. ICIJ nije raspolagao točnim iznosom, ali se iz dokumentacije vidi da je iz porezne mase izuzeto čak 99,75 posto FedExovog novca koji je prošao kroz Luxembourg. Pepsi Bottling Group sa sjedištem u New Yorku za 1,4 milijarde dolara kupila je kontrolni paket u ruskoj kompaniji JSC Lebedyansky, pri čemu je polovica te transakcije obavljena preko Luxembourga, gdje je porez drastično smanjen. Američka tekstilna kompanija Coach Inc. također je preko luksemburške podružnice sama sebi davala kredite. Coach Inc je 2012. godine platio samo 250.000 dolara poreza na 36,7 milijuna dolara koji su prošli kroz Luxembourg, manje od jedan posto. Luksemburška podružnica farmaceutske kompanije Shire sestrinskim tvrtkama pozajmila je tijekom pet godina deset milijardi dolara, uz kamatu od devet posto. Tijekom tih pet godina podružnica, toliko mala da na zaposlene troši samo 50.000 dolara godišnje, nagomilala je gotovo dvije milijarde dolara prihoda od kamata na fiktivne kredite, na što je platila dva milijuna dolara poreza, također jedan posto.
Britanskom dnevniku ‘Guardian’, partneru ICIJ-a, naročito zanimljiv bio je slučaj londonske grupe za financijsko trgovanje Icap, čiji je glavni izvršni direktor Michael Spencer, donator i bivši ministar u konzervativnoj vladi. Od kamata na kredite koje su dale njegovim operacijama u Americi luksemburške podružnice Icapa zaradile su 247 milijuna dolara, na što su godišnje plaćale prosječno 83.000 dolara poreza. Ove podružnice Icapa osim kreditiranja nemaju nikakve druge komercijalne aktivnosti, a svaka ima registriranog po jednog zaposlenika, s plaćom od 15.000 dolara godišnje. Među zanimljivijim slučajevima je i onaj kanadskog mirovinskog fonda federalne javne uprave, koji se također poslužio kompanijom u Luxembourgu kako bi zaobišao plaćanje poreza na kupnju nekretnine u Berlinu. Investicijski ogranak kanadskog mirovinskog fonda u Luxembourgu ima ured, odnosno radni stol koji se može unajmljivati na mjesečnoj bazi, a dvojica zaposlenika ‘nadgledaju’ 600 milijuna dolara vrijedne europske investicije.
Slično prisustvo, ili još manje, samo u formi poštanskog sandučića, u Luxembourgu ima i većina drugih kompanija. Novinari su tako zabilježili da se na fasadi poslovne zgrade u Ulici Guillaume Kroll 5 nalazi 1600 tabli s imenima različitih međunarodnih kompanija, na onoj u Aveniji Charles de Gaulle 2 njih 1450, a u Aveniji J. F. Kennedy 46A još 1300. U Velikom vojvodstvu Luxembourg, ustavnoj monarhiji s pola milijuna stanovnika, od čega su gotovo polovica stranci, podružnicu ima trećina od 500 najvećih globalnih korporacija, a 3,7 bilijuna dolara aktive pod upravom je luksemburških podružnica međunarodnih banaka i drugih financijskih institucija.
Sa 112.473 dolara Luxembourg ima najveći BDP po glavi stanovnika, više nego dvostruko veći od sljedeće države, SAD-a, koju Luxembourg slijedi i na ljestvici najvećih svjetskih investicijskih industrija. Ekonomija te zemlje u prošlosti se temeljila na proizvodnji i industriji čelika, no danas financijski sektor čini čak 36 posto njezinog BDP-a. Vlada se otvoreno hvali fleksibilnim zakonskim i fiskalnim okvirom i ‘pristupačnošću’ političara u odnosu prema kompanijama, no za razliku od primjerice Irske, koja investitore privlači niskim službenim korporativnim porezom od 12 posto, on u Luxembourgu formalno iznosi 29 posto, ali se zaobilazi privatnim dogovorima i različitim drugim poreznim olakšicama, poput onih na tantijeme od intelektualnog vlasništva.
Za razliku od kompanija čija su luksemburška predstavništva mahom kulise za izbjegavanje poreza, u toj je zemlji prisustvo odvjetničkih i knjigovodstvenih firmi itekako realno. Četiri najveće knjigovodstvene tvrtke tamo imaju ukupno 6200 zaposlenih, od čega je na PricewaterhouseCoopers lani otpadalo njih 2300. PwC je deveti najveći poslodavac u zemlji, a broj njegovih zaposlenika nadmašuje onaj policajaca, kojih ima 1600.
Kada je ICIJ obavio rezultate istraživanja, šef luksemburške investicijske agencije Nicolas Mackel izjavio je da je porezni sustav te zemlje ‘kompetitivan’ i da u njemu ‘nema ničeg nepoštenog ni neetičnog’. Ministar financija Pierre Gramegna rekao je da je princip donošenja poreznih odluka unaprijed ‘prisutan u mnogim članicama EU-a i nije u suprotnosti s europskim zakonima dok god se svi porezni obveznici u sličnoj situaciji tretiraju jednako’. Da je sve po zakonu i u skladu s europskom legislativnom rekli su i predstavnici PwC-a i sam Jean-Claude Juncker.
No s njim se ne bi složila Europska komisija, tijelo koje istražuje poreznu politiku Luxembourga i kojim odnedavno predsjeda upravo Juncker. Taj je pravnik i politički konzervativac premijersku funkciju u svojoj zemlji obnašao čak 18 godina, od početka 1995. do kraja 2013., i upravo se u vrijeme njegove vladavine jedna od osnivačica Europske ekonomske zajednice iz 1957. transformirala u najveću europsku poreznu oazu. Juncker je u svojoj zemlji obnašao i funkciju ministra financija, a kao prononsirani Europejac sudjelovao je u kreiranju onog dijela Ugovora iz Maastrichta koji se bavi ekonomskom i monetarnom unijom i koji je rezultirao uvođenjem zajedničke europske valute.
Većina kompanija u Luxembourgu ima radni stol koji se može unajmljivati na mjesečnoj bazi ili samo poštanski sandučić. Na fasadi poslovne zgrade u Ulici Guillaume Kroll 5 nalazi se 1600 tabli s imenima različitih međunarodnih korporacija
No već na početku mandata, kada je 1997. Luxembourg predsjedao Europskim vijećem, pobrinuo se da novi porezni kodeks za biznise u EU-u ne bude pravno obavezujući. Sedam godina kasnije, kada su u Luxembourgu socijaldemokrati bili u koaliciji s Junckerovom Kršćanskom socijalnom narodnom strankom, ovi prvi tražili su da se uspostavi radna skupina s ciljem usklađivanja domaće porezne politike s međunarodnim standardima, no to se nije dogodilo.
Europska komisija započela je prošle godine istragu o dogovoru luksemburške vlade s kompanijama Amazon i Fiat zbog pogodovanja oko naplate poreza, a vlada je odbijala dostaviti dokumente sve dok Juncker u prosincu nije izgubio izbore zbog skandala s ilegalnim prisluškivanjem koje je provodila obavještajna služba SREL. Tijekom iste godine u europskim institucijama zahuktala se rasprava o problemu izbjegavanja plaćanja poreza u EU-u, raboti koja, prema nekim izračunima, Uniju godišnje stoji oko bilijun eura. Juncker je tada obećao da će se europske institucije ‘boriti protiv izbjegavanja poreza i poreznog dampinga’ i ‘unijeti moralnost i etiku u europski porezni krajolik’, a kao premijer Luxembourga pristao je na prijedlog o ukidanju bankarske tajne i automatskom dijeljenju informacija među članicama EU-a. No unatoč ovim nastojanjima, interes Europske komisije vrlo je površan: ona se ne bavi suštinom problema jer nema ovlasti utjecati na porezne politike pojedinih članica. Ona istražuje isključivo ‘nezakonitu državnu pomoć’ određenim kompanijama nauštrb drugih, odnosno kršenje principa konkurentnosti, a takve istrage dosad su uvijek završavale tako što bi kompanije platile globu. OECD, organizacija koja okuplja 34 najveće tržišne ekonomije, u rujnu je pak izradila prijedlog o regulaciji korištenja internih pozajmica u cilju izbjegavanja plaćanja poreza, no taj će proces potrajati.
Jean-Claude Juncker zasad uspješno odolijeva pozivima Ujedinjene ljevice i liberala u Europskom parlamentu da odstupi s dužnosti predsjednika Komisije, no to bi se moglo promijeniti ukoliko istraga dokaže da je kao premijer Luxembourga godinama kršio legislativu EU-a o konkurentnosti. Kako stvari zasad stoje, Junckeru se vjeruje na riječ kada kaže da u međuvremenu ‘neće zloupotrebljavati svoju poziciju’ predsjednika te iste Komisije koja ga istražuje.
