Na parlamentarnim je izborima, održanima 4. listopada 2015. godine, desnica u Portugalu osvojila većinu glasova, no i izgubila apsolutnu većinu kojom je vladala od 2011. godine. Tako će Pedro Passos Coelho, sadašnji premijer, dobiti priliku da ponovo formira vladu, a portugalski birači da i dalje uživaju u blagodatima štednje koju je nametnula Trojka.
Nakon prebrojavanja gotovo svih glasova (nedostaju glasovi iz inozemstva, odnosno četiri mandata zajamčena dijaspori, koje obično dobiva desnica), vladajuća i predizborna koalicija koju čine Socijaldemokratska partija (PSD, Partido Socialdemocrata, desni centar) i Socijalni demokratski centar (CDS, Centro Democrático Social, desnica), osvojila je 36,83 posto glasova. Glavni suparnik desnoj koaliciji, Socijalistička partija (PS, Partido Socialista, lijevi centar), pridobio je 32,38 posto birača.
Najveće iznenađenje izbora predstavlja 10,22 posto glasova koje je dobio Lijevi blok (BE, Bloco de Esquerda, ljevica). Blok je tako drugi put u povijesti pretekao lijevu koaliciju koju je formirala Komunistička partija (PC, Partido Comunista), udružena s Ekološkom partijom zelenih (PEV, Partido Ecologista ‘Os Verdes’) - ona je osvojila 8,27 posto glasova.
Izbori su obilježeni rekordno slabim odazivom birača: 43,07 posto od 9,6 milijuna birača odlučilo je ne izaći na izbore, nastavljajući tako uzlaznu putanju od preko 40 posto na prethodnim dvama izborima, 2009. i 2011. godine. Rezultati pokazuju da je sjever zemlje ponovo glasao za desnicu, a jug za ljevicu.
Nakon konverzije glasova u parlamentarne mandate, u Skupštini Republike Portugala, koja ima 230 mjesta, Passos Coelho vodit će klub od - za sada - 104 zastupnika. Socijalisti će imati 85 mjesta, Lijevi blok 19, a komunisti 17 zastupnika. Sliku će upotpuniti jedini zastupnik stranke slikovitoga programatskoga naziva Ljudi-Životinje-Priroda (PAN, Pessoas-Animais-Natureza).
António Costa, lider PS-a, nakon ritualnih čestitki pobjednicima i zahvale svojim glasačima, izjavio je da će socijalisti u novoj Skupštini braniti svoj, na izborima ponuđen program, da neće koalirati s Lijevim blokom ni komunistima i da će biti ‘konstruktivna opozicija’ vladi. Glavne će im političke misli vodilje i dalje biti ublažavanje politike štednje i stvaranje novoga modela konsolidacije javnih računa, zasnovanoga na rastu i zaposlenosti i stvaranju uvjeta za investicije, obrana socijalne države i javnih službi, obrazovanje, znanost i poštivanje međunarodnih obaveza zemlje u te zalaganje za politiku konvergencije i kohezije unutar Europske unije.
Pedro Passos Coelho, na krilima izborne pobjede, nije imao potrebu govoriti detaljnije o planovima buduće vlade, smatrajući da je predizboran program sasvim dovoljan. Ipak, najavio je daljnju konsolidaciju javnih financija, popravljanje položaja umirovljenika, stvaranje uvjeta za otvaranje novih radnih mjesta, izjavivši da je otvoren prema ‘izgradnji kompromisa’ sa socijalistima i da će vladati kao predsjednik vlade ‘svih Portugalaca’, a ne samo onih koji su ga izabrali, te insistirajući, kao i u kampanji na ‘stabilnosti’, za razliku od ‘nesigurnosti’ koju bi, prema njemu, donio povratak socijalističke vlade.
U kampanji je obećavao da će smanjiti na 1,5 posto porez na dohodak koji je na zahtjev Trojke podigao na 3,5 posto, no neće ga ukinuti. Također je najavljivao da će u idućem mandatu ukinuti rezove javnim i državnim službenicima, prigodno zaboravljajući da je vlada predvidjela i 1,6 milijardi eura rezova u socijalnim politikama radi saniranja budžeta. Nije propuštao spomenuti da je politika oštre štednje koju je njegova vlada provodila, zapravo izazvana ‘megalomanijom’ prethodne socijalističke vlade, koju je vodio José Sócrates (koji je, nakon gotovo godine dana, iz pravoga preseljen u kućni pritvor, pod istragom za korupciju za koju se još uvijek ne zna u čemu bi se sastojala, što je bio još jedan uteg u kampanji socijalista).
U ime Lijevoga je bloka Catarina Martins dala pregnantnu ocjenu o pogledima birača na PSD i PS: ‘Umjesto kopije, Portugalci su izabrali original’. Nejasno profiliranje PS-a zacijelo je i jedan od razloga slaboga odziva na birališta te prelijevanja potencijalnih socijalističkih glasova Lijevom bloku i komunistima: oklijevajući između centra i ljevice, izgubio je s obje strane.
Lijevi je blok ostvario najbolji rezultat u svojoj povijesti. Nastao je 1999. godine odvajanjem lijevoga krila socijalista i desnoga krila komunista, razočaranih u svoje matične stranke. Ideološki se definira kao partija socijalizma, antikapitalizma, ekosocijalizma i feminizma. U parlamentarnoj se borbi zalaže za obranu plaća i mirovina, suzbijanje siromaštva i nezaposlenosti. I ovaj su im se put prelili glasovi onih birača lijevoga centra kojima je dosta pretjeranoga koketiranja socijalista s kapitalom.
Pobjeda vladajuće koalicije rezultat je više faktora, i ne samo subjektivne prirode.
Lijevi je dio političkoga spektra razjedinjen. Premda su u zbiru glasova osvojili oko 60 posto i pretječu PSD i CDS, socijalisti, Lijevi blok i komunisti previše se razlikuju da bi se mogli ujediniti i formirati vladu. Razlikuju se u temeljnim pitanjima, kao što je odnos prema politici štednje, NATO-u i euru, u čemu socijalisti dijele stajališta s desnicom, a Lijevi blok i komunisti žestoko se opiru i bilo kakvom dodatnom kljaštrenju socijalnih države, rezanju plaća i mirovina i daljnjim privatizacijama javnih poduzeća.
Disperzija glasova također je utjecala na konačan rezultat: zahvaljujući D’Hondtovoj metodi pretvaranja glasova u mandate (sva su portugalska izborna pravila gotovo identična hrvatskima), oko 830.000 glasova, rasprčkanih po malim strankama i listama, pripalo je uglavnom vladajućoj koaliciji.
U mandatu koji istječe, vlada Passosa Coelha uspjela je smanjiti nezaposlenost s 17,5 posto na 12,4 posto, deficit sa 7,5 posto na 3 posto (prema predviđanjima za ovu godinu) i tako se vratila u kriterije konvergencije iz Maastrichta. No to je ipak više pozitivna posljedica promjene politike Europske središnje banke prije dvije godine i poboljšanja europske ekonomije, negoli same portugalske vlade. Privatizirala je javne i državne tvrtke u visini od oko 10 milijardi eura. S druge pak strane, dug je zemlji napuhala na 128,5 posto BDP-a.
Izborni rezultati ne obećavaju stabilnost novoj vladi. Nijedna od 19 vlada izabranih na izborima nakon Revolucije karanfila 1974. godine i prevođenja Portugala u demokraciju, koja nije imala apsolutnu većinu, nije se održala do kraja mandata, pa se može očekivati da neće ni ova. Mandat joj je zajamčen samo do kraja lipnja 2016., s obzirom na odredbe portugalskoga Ustava koje ne dopuštaju raspuštanje Skupštine u razdoblju nakon njezina konstituiranja.
Prve se turbulencije mogu očekivati ubrzo, prilikom predstavljanja programa Vlade u Skupštini i glasanja o proračunu za iduću godinu.
