Ministar zdravstva Milan Kujundžić najavio je prošlog tjedna reformski iskorak u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja će, po njegovim riječima, osiguranicima garantirati bolju uslugu i kvalitetniji javnu sustav. No drukčije i konkretnije kazano, prepustit će nas dereguliranom tržištu, i ono će se već – kao što nam se inače rado poručuje – samoorganizirati u smjeru najpravednije moguće situacije za najširu društvenu zajednicu. Osim što ipak nismo zaboravili da je isključivi prioritet tržišta ustvari profit, a ne pravedna zaštita slabijih, kao što je bila svrha javnog zdravstva koje smo nekoć poznavali.

Kujundžić je dakle zacrtao novi korak u razvoju sektora: liječnici opće prakse će se slobodno natjecati za trajni otkup unosnijih ordinacija i samih kupaca zdravlja. Osiguranici se tako pretvaraju u potrošače, sve po uzoru – ministrovim riječima – na uređene zapadne države. On pritom zaboravlja ili u najmanju ruku zanemaruje činjenicu da tržište čini svoje i na širem planu, jer liječnici odškolovani na ovdašnjem javnom obrazovnom i zdravstvenom sustavu masovno posljednjih godina odlaze u te i takve zemlje, jer tamo mogu bolje unovčiti ono što su ovdje stekli. A s obzirom na pohvale koje u tom pogledu Kujundžiću stižu iz liječničkog ceha, očito je posrijedi trijumf jedne frakcije u medicinarskoj branši, onoj koja se izdvojila jer stoji najbolje po mjeri, opet, tržišta.

Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, međutim, upozorava tim povodom da se javni sustav ne smije tako tretirati ili ga u protivnom više neće biti. S te adrese poručuju da ordinacije nisu ničija privatna djedovina i da je posrijedi ustupanje vrijednosti izgrađene sredstvima čitavog društva, pa i da područni domovi zdravlja – kao temelj javnog zdravstva – neće imati šansu dugoročno opstati u slučaju da se provede najavljena liberalizacija sektora. A ministru se povrh svega zamjera i na paušalnosti, jer osim najavljene deregulacije još nije osmišljen širi okvir čitavog projekta.