>

novosti logo

Društvo Društvo

Preporuke: Nogometni klubovi

Nogometna igra nije samo medijski spektakl, komercijalizacija sporta, desničarenje na tribinama: ovo je šest nogometnih klubova čija se tradicija i dalje temelji na idealima solidarnosti, antifašizma i čvrste povezanosti sa svojim lokalnim zajednicama

St. Pauli (Hamburg, Njemačka)

Kada pričamo o navijačkim skupinama čija je ideološka pozadina izgrađena na lijevoj strani političkog spektra, onda zasigurno treba krenuti od najpoznatijeg primjera, navijača njemačkog drugoligaša FC St. Paulija. Klub je osnovan 1910. godine u čuvenom istoimenom hamburškom kvartu, lociranom oko avenije Reeperbahn. Epicentar radikalne ljevice, St. Pauli je ponajprije kroz osamdesete godine prošlog stoljeća oko svog nogometnog kluba okupio navijačku populaciju koju vežu ideje jednakosti, a usmjerena je protiv bilo kakvog oblika diskriminacije.

Čovjek koji možda najbolje ocrtava sponu između ideologije i sporta kod St. Paulija je Volker Ippig, nekadašnji vratar St. Paulija, koji je u osamdesetima skupio više od stotinu nastupa za klub. Iako rođen u gradu Eutinu, također na sjeveru Njemačke, Ippig se vrlo brzo pridružio redovima St. Paulija, izlazeći na teren s visoko podignutom šakom u znak pozdrava svim suborcima iz lokalnih skvotova po Hafenstraßeu u kojima je živio, a koji bi ga vikendom podržavali s tribina. U nekoliko navrata je prekidao karijeru: prvi put je to učinio kako bi volontirao u vrtiću za djecu s posebnim potrebama, dok je drugi put odlučio ostaviti nogomet po strani kako bi dao svoj obol radničkoj borbi u Nikaragvi. Sada je lučki radnik u Hamburgu.

St. Pauli danas, doduše, sve rapidnije gubi svoju izvornu pozadinu, pošto je tanka linija između komercijalne eksploatacije brenda (njihov logotip, popularna gusarska lubanja ‘Jolly Roger’, zaštićeni je brend, koji marketinški plasiraju diljem svijeta) i ideologije bazirane, između ostalog, na antiglobalizaciji i antikomercijalizaciji sporta. Ipak, St. Pauli ostaje najpoznatiji primjer kluba koji počiva na aktivizmu i simbiozi lokalne zajednice i nogometnog kluba.

AS Livorno (Livorno, Italija)

Drugi najpoznatiji primjer dolazi iz talijanskog lučkog grada Livorna, inače uporišta talijanske radničke ljevice. Esencija njihove ideološke pozadine leži u sloganu navijačke skupine Brigate Autonome Livornesi, koji su sada, doduše, rasformirani, ali čija načela prate sve aktivne grupe što stoje na tribinama stadiona Armando Picchi: ‘Borba naših života je borba čitave radničke klase, vođena načelima antifašizma i antikapitalizma. Tim načelima smo vođeni vječno, kamo god išli.’

Svaka utakmica Livorna, nekada prvoligaša a danas trećeligaša, započinje unisonim pjevanjem ‘Bella ciao’, prigrljene kao neslužbene himne kluba, dok je kuriozitet činjenica da Livornesi svake godine obilježe rođendan Josifa Staljina prigodnom koreografijom. Također, pripadnici navijačkih skupina Livorna redoviti su gosti na manifestaciji zvanoj Mondiali Antirazzisti, godišnjem turniru koji okuplja navijačke skupine antidiskriminatorne provenijencije, gdje nastupaju zajedno s prijateljskim skupinama iz Atene (AEK) i Marseillea.

Rayo Vallecano (Vallecas/Madrid, Španjolska)

U smiraju nedavno zatvorenog zimskog transfer-roka, jedna priča je privukla pažnju javnosti, ali ne zbog iznosa transfera ili šokantnog prelaska igrača u redove najvećeg rivala. Naizgled nezanimljiva posudba ukrajinskog reprezentativca Romana Zozulje iz španjolskog Real Betisa u Rayo Vallecano propala je zbog prosvjeda navijača Rayo Vallecana, čuvenih Bukanerosa. Oni su naime otkrili spone između Zozulje i nacionalističkih paramilitarnih organizacija u Ukrajini, što se, prema njihovom uvjerenju, direktno kosi s načelima na kojima počiva klub iz madridskog radničkog kvarta Vallecas, poznatog po žestokom otporu Francovim snagama tijekom Španjolskog građanskog rata kao i visokoj razini inkluzije imigranata. Klub je, naravno, promptno odbacio mogućnost angažmana ukrajinskog napadača, koji bi im svojim igračkim kvalitetama zasigurno pomogao da ostanu u drugoligaškom društvu, gdje opasno vise.

S druge strane to je tek jedan u nizu primjera suradnje kluba i lokalne zajednice. Prošle sezone klub je predstavio varijantu gostujućeg dresa koji u prvom planu ima uzorak dugine boje, gdje svaka od sedam boja simbolizira njihov obol borbi za prava sedam marginaliziranih društvenih skupina, od LGBT osoba do žrtava nasilja. Također, navijači i klub su prije dvije i pol godine stali iza 85-godišnjakinje iz Vallecasa koja je zbog sinovljevih dugova ostala bez stana. Zajedničkim su joj snagama pronašli novi stan i preuzeli plaćanje stanarine.

Celtic (Glasgow, Škotska)

Celtic, klub izvorno irskih imigranata i uz Rangerse najpoznatiji škotski nogometni klub, predstavlja kolektiv bogate povijesti. Ona je, nažalost, prečesto bila poligon za ispoljavanje sektaške vjerske netrpeljivosti koja vlada na sjeveru Ujedinjenog Kraljevstva, ponajprije na prostoru Sjeverne Irske. Ipak, kroz posljednjih nekoliko godina javila se ‘ultras’ skupina – što je samo po sebi neuobičajeno za tribine u Britaniji – pod imenom Green Brigade, koja oko sebe okuplja pripadnike Celticovog navijačkog korpusa naslonjene na ideje antifašizma, antirasizma i antisektašenja. Na naslovnice su dospjeli minulog ljeta, kada je Celtic igrao susret pretkola europske Lige prvaka protiv izraelskog predstavnika Hapoel Beer Sheva. Kada je na prvoj utakmici dio navijača Celtica razvio zastave Palestine u znak solidarnosti s palestinskim narodom, UEFA je to smatrala ‘aktom političke provokacije’, zbog čega je klub bio novčano kažnjen. Ususret proglašenju iznosa kazne, navijači su se udružili i odlučili da će akcijom doniranja sredstava prikupiti iznos jednak svoti koju klub mora platiti, ali koji će onda uplatiti za humanitarne svrhe udruga koje djeluju u Palestini. Cilj je bio prikupiti 15 tisuća funti, no na kraju je skupljen gotovo deset puta veći iznos, 135 tisuća funti. ‘Kao odgovor na ovu taštu ispolitiziranu ignoranciju od strane UEFA-e, odlučili smo sami napraviti prilog kako humanitarnoj svrsi, tako i igri u cjelini’, poručili su tada iz Green Brigada.

‘Celtic ima dugu pozadinu otpora ugnjetavačima, a velika većina ljudi koji su inicijalno podržavali Celtic su doseljenici iz Irske u doba gladi, koji nisu dobro prihvaćeni ovdje. Stoga je nogometni klub osnovan ponajprije kako bismo pomogli ljudima koji su patili da pronađu nešto oko čega se mogu okupiti, a ta načela čuvamo i danas’, izjavila je svojedobno Jeanette Findlay, istaknuta pripadnica Celticovih navijača, što sumira i njihovu ideološku pripadnost.

AC Omonia (Nikozija, Cipar)

Na samim marginama europskog kontinenta obitava Omonia, uz APOEL najtrofejniji ciparski nogometni klub. Klub je nastao kada je skupina komunističkih disidenata unutar APOEL-a 1948. godine, u jeku Grčkog građanskog rata, odlučila napustiti redove kluba i osnovati svoj vlastiti. To rivalstvo traje i danas, a navijači Omonije nisu zaboravili svoje inicijalno političko porijeklo. Prema procjenama, tri od četiri navijača Omonije – ponajprije članova najbrojnije navijačke skupine Gate 9 – glasači su AKEL-a, ciparske komunističke partije. Njihova polarizacija očituje se i na derbijima s APOEL-om, gdje primjerice navijači Omonije osim komunističke ikonografije u prvi plan stavljaju ciparske zastave, dok desno orijentirani nacionalisti iz APOEL-a redovito ističu svoju pripadnost Grčkoj. Osim po snažnoj ljevičarskoj agendi i, nažalost, često nasilnim metodama obračuna s rivalima iz APOEL-a, pripadnici Gatea 9 poznati su i po humanitarnom radu, ponajprije s izbjeglicama na Cipru.

Bešiktaš (Istanbul, Turska)

Pripadnika velike trojke turskog nogometa, zajedno s gradskim rivalima Fenerbahčeom i Galatasarajem, prati egida halkin takimi, što u prijevodu znači ‘narodni klub’. U njihovom javno dostupnom službenom klupskom manifestu piše, između ostalog, da ‘iznad svega drže do moralnih vrijednosti i ljudskih vrlina, integriteta i pravde’ te da shvaćanje koncepta narodnog kluba počiva na tome da se ‘uvijek pridržavaju skromnosti, oslanjaju na mukotrpan rad i antidiskriminatornu politiku, kao i na skrb o socijalnoj problematici’. Naravno, bespredmetno je govoriti kako su i navijači Bešiktaša posvećeni širenju jednakih vrijednosti.

Osim ljevičarske ikonografije, navijači turskog velikana poznati su i po svom angažmanu u zajednici. Tako su nakon razornog potresa koji je 2011. pogodio istok Turske pomogli izgraditi novu školu u gradu Tanu, blizu armenske granice. Također su snažni oponenti vladajuće politike predsjednika Erdogana, zbog čega je 2014. godine čak 35 navijača Bešiktaša uhićeno i optuženo za ‘planiranje državnog udara’ zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv autokratskog predsjednika i bivšeg gradonačelnika Istanbula.

(Juraj Vrdoljak je urednik regionalnog webzinea Baraž i suradnik nekoliko domaćih i stranih sportskih portala.)

1/6