>

novosti logo

Kultura Kultura

Preporuke: Strip lista

Izbor crtanih albuma za ljeto i nakon njega: od globalno relevantnih antologijskih naslova do jednog domaćeg pankerskog samizdata

Neil Gaiman & co.: Sandman I-IV. (Fibra, Zagreb, 2014-2016.)

Neumorna izdavačka kuća Fibra, iza koje stoje strip-prosvjetitelj Marko Šunjić i njegov potpuno posvećeni tim, oko pretprošlogodišnjeg Interlibera započela je velik nakladnički pothvat – objavljivanje cjelovitog američkog strip-serijala ‘Sandman’ na hrvatskom jeziku. Često vrednovan kao arhetipski strip devedesetih i jedan od najizrazitijih primjera postmodernizma u devetoj umjetnosti, ‘Sandman’ je svog scenarista, britanskog pisca Neila Gaimana, katapultirao među planetarne umjetničke zvijezde, učinivši ga referentnim imenom u svakom razgovoru o umijeću pisanja stripova. Osebujni spoj horora, fantastike, mitologije i povijesti, ‘Sandman’ je posvuda očarao publiku, uvlačeći je u epsku priču o sedmero Beskrajnih, među kojima se ističe Morpheus (San), vladar svijeta snova, čije su putešestvije kroz prostor i vrijeme u fokusu serijala. ‘Sandman’ je prepoznatljiv i po tome što ga je od 1989. do 1996. risala veća skupina crtača (Sam Keith, Mike Drigenberg, Jill Thompson, Shawn McManus, Marc Hempel i Michael Zulli) uz predvodništvo autora naslovnica, glasovitog Davea McKeana. Gotički ugođaj na novovjeki način obilježio je jedno od klasičnih djela narativnih umjetnosti na izmaku 20. stoljeća, ponovno potaknuvši ljude da uživaju u sanjanju, ali i da prate kasniju Gaimanovu književnu karijeru, bogatu pričama i romanima na granici strave i snatrenja. Ipak, temelj današnje raznovrsnosti Gaimanove umjetnosti ostaje ‘Sandman’ kao briljantno rano ostvarenje i jedan od međaša povijesti stripa.

Magda Dulčić & Zvonko Todorovski: Složeni predosjećaj (Ogranak Matice hrvatske Bizovac, 2014.)

Tekuće godine neočekivano i naglo napustio nas je niz poznatih umjetničkih ličnosti koje su višestruko zadužile popularnu kulturu. Nažalost, među njima se našla i Hvaranka Magda Dulčić, iznimna likovna umjetnica – strip-autorica, ilustratorica, animatorica i redateljica… Ne samo pionirka tzv. ženskog stripa u Hrvatskoj i regiji, već i jedna od najznačajnijih stvaralačkih osobnosti domaće strip-scene. Umjetničin grafički rukopis karakterizirao je prepoznatljiv stil, čvrste i precizne, ali razigrane linije te bogatog kolorita, s neobičnim i maštovitim montažnim rješenjima na svakoj tabli stripa. Spoj izvorne, nekonformističke vizualnosti i nekonvencionalnih scenarija rezultirao je nekima od najljepših i najzanimljivijih stripova na hrvatskom jeziku. Potkraj života Magda Dulčić radila je na svom najambicioznijem strip-projektu, crtanom romanu Složeni predosjećaj, koji je u biblioteci Kvadrat objavio osječki izdavač i urednik Vjekoslav Đaniš. Apstraktna i fantazmagorična, no začuđujuće čitka priča s mnogo referenci iz povijesti umjetnosti i literature svojevrsni je strip o stripu i svakako najuspjelije ostvarenje takvog opredjeljenja u lokalnoj tradiciji, intrigantno i u svjetskim okvirima. Premda nije riječ o posve lakom štivu, za očekivati je da će se krug njegovih čitatelja širiti a reputacija nastaviti rasti, baš kao što će cjelokupni opus prerano preminule umjetnice ubuduće biti upisan među neupitne domaće klasike.

Vinko Barić: Dogodovštine Baroknog čovjeka (samizdat, 2016.)

Nekoć davno, u svom iscrpnom ‘tko je tko’ pregledu sedamdesetogodišnje povijesti hrvatskog stripa, objavljenom u časopisu ‘Q’, Darko Macan proglasio je splitskog autora Vinka Barića enfant terribleom domaće strip-scene. Nekadašnja laskava titula bila je višestruko zaslužena – rođen 1980., Barić je još od kasnog puberteta, netom po svršetku Škole likovnih umjetnosti u Splitu, počeo izbacivati (ponajviše) samizdat strip-albume, prepune neortodoksnih, otkačenih, sumanutih i autentično pankerskih radova. Ima tome samo koji mjesec da je Barić ponovno u vlastitoj nakladi, uz pomoć prijatelja, objavio ‘Dogodovštine Baroknog čovjeka’: svoj četvrti po redu strip-album, prvi u kojem sve priče ujedinjuje naslovni, središnji lik, ‘antijunak iz 18. stoljeća’, borac za pravdu, a protiv zla i nadnaravnog, atipični superheroj na Barićev uvrnuti, satirički način. Čitatelje naviknute na klasični strip-izričaj možda će na prvi pogled odbiti autorova anarhoidna, art brut stilizacija, no oni hrabriji, željni (u svjetskom stripu prečesto ugrožene) originalnosti uživat će u pristupu naraciji potpuno analognom bezgranično maštovitom, inspirativnom sadržaju. S ‘Baroknim čovjekom’ Vinko Barić dosegao je umjetničku zrelost i skepticima dokazao da je autor s kojim valja računati dugoročno, a svojim vjernim fanovima priuštio je mnogo novih razloga za veselje. Vjerovali ili ne, ovo je idealno ljetno štivo!

Irena Jukić Pranjić: Emisija emocija (2X2, Zagreb, 2015.)

Produktivna bjelovarska strip-autorica, animatorica, redateljica, producentica i profesorica likovne kulture Irena Jukić Pranjić objavila je početkom godine pri zagrebačkoj izdavačkoj kući 2X2 Vladimira Šagadina svoj prvi strip u formi crtanog romana, distopijsku ZF-priču Emisija emocija. Stripašica je vrlo aktivna na domaćoj sceni još od kasnih devedesetih, isprva se probivši svojim fanzinom ‘Protuotrov’. Okušavši se podjednako u naručenom stripu i autorskom radu, Jukić Pranjić stekla je bogato iskustvo koje je pretočila i u višestruko nagrađivane animirane filmove te producentski rad na projektima posvećenima popularizaciji i valorizaciji stripa. Okosnica ‘Emisije emocija’ suludi je eksperiment zlog znanstvenika Božidara Mužeka koji je u svom laboratoriju konstruirao stroj za manipulaciju ljudskim emocijama, sposoban skrenuti nesretne žrtve u svim smjerovima psiholoških posrnuća – od svirepe mržnje do slijepog obožavanja, od rigidnog nacionalizma do apsolutnog konformizma. Može li se doktorica Sofija Mamalia, osoba za kojom Mužek žudi, izvući iz spletki u koje je uvlači indisponirani izumitelj i pritom se snaći u otuđenom svijetu gdje su emocije samo još jedan oblik programiranog, površnog življenja? Ako vam sve ovo zvuči i više nego poznato, to je stoga što svaka dobra distopija zapravo govori o sadašnjosti.

Baku Yumemakura & Jiro Taniguchi: Vrh bogova I-V. (Fibra, Zagreb, 2011.)

Premda je japansko tržište stripa jedno od najpostojanijih na svijetu i mada je manga sastavni dio korpusa globalne strip-tradicije, u zemljama gdje još uvijek nije ukorijenjena tu i tamo nailazi na predrasude koje najčešće nadilazi čim se publika suoči s nekima od njezinih istinskih remek-djela. Jedno od njih opsežni je serijal ‘Vrh bogova’, slojevita pripovijest o planinama i planinarima, strastvenim pustolovima koji uporno otkrivaju komadić po komadić misterija zvanog Zemlja. Priča se paralelno odvija u bližoj (1993.) i daljoj prošlosti (1924.), prateći Makotoa Fukamachija, mladog novinara i putopisca s ekspedicija na Himalaju. Fukamachi slučajno nalazi starinski fotoaparat s nerazvijenim filmom koji bi ga mogao dovesti do povijesnog otkrića o Georgeu Malloryu, njegovom mogućem prvom vlasniku, i suputniku mu Andrewu Irvineu, planinarima koji su prema legendi prije nestanka u podnožju Mount Everesta najviši svjetski vrh osvojili tridesetak godina prije Sir Edmunda Hillaryja i Tenziga Norgaya, što nikad nije dokazano i spada u mitološku sferu popularne kulture. Uzbudljiva pripovijest iz tipkovnice Bakua Yumemakure oživljena je u prekrasnim, detaljno iscrtanim kadrovima Jiroa Taniguchija koji predstavljaju jedan od najdojmljivijih i najuvjerljivijih prikaza planinskog ambijenta u stripu. Bez imalo pretjerivanja, čitatelji gotovo mogu osjetiti vrtoglavicu na visinama većima od 8000 metara i spoznati zašto je najmasivniji planinski lanac na svijetu utkan duboko u kolektivnu svijest cijelog čovječanstva. ‘Vrh bogova’ plemenita je literatura koja odaje počast ljudima spremnima pomicati granice mogućeg.

* Bojan Krištofić je kritičar stripa, dizajner, autor niza priloga o vizualnoj umjetnosti i kulturi u brojnim domaćim medijima.

1/5