Medijski udio u aktualnoj predizbornoj kampanji svakako uključuje i razne projekte koji smjeraju na tobože objektivne prikaze stanja u određenim područjima. Redakcije tako organiziraju ekspertne diskusije koje nazivaju konferencijama i okruglim stolovima, a publici ostaje dojam kako su podastrta pitanja i odgovori zapravo nadpolitičkog karaktera. Strankama je ostavljeno da to ljubazno izneseno znanje provedu u praksu čim redistribuiraju ovlasti. Ili da se pak odluče na sumnjivo zastupanje također jasno označenih partikularnih interesa na drugoj strani.
U tome prednjači ‘Jutarnji list’, koji je prošlog tjedna poradio na artikuliranju stručnog suda o znanosti i visokom obrazovanju. Preciznije, o reformi pripadajućeg sustava. Između petoro pozvanih nije, dakako, bilo nijednog mjerodavnog lica koje bi proturječilo davno postavljenim smjernicama za komercijalizaciju sektora. Ipak, čak i u takvoj konstelaciji, časnom će skupu pobjeći stanovita izdajnička gesta. Na šlagvort novinarke-moderatorice kako smo pod ovom Vladom dobili ‘još dva javna sveučilišta pa se njihov broj popeo na osam’, sugovornici su udarili u kuknjavu s izrazima kao što su ‘katastrofa’ i ‘protuustavno’. Podsjećamo, radi se o sveučilištima u Koprivnici i Slavonskom Brodu. U pravu su eksperti ‘Jutarnjeg lista’: kompetentnog nastavnog kadra nemamo ni za četiri sveučilišta, novca u sustavu pogotovo.
Sve bi to dakle bilo u danom aspektu probavljivo, da nije ispušten jedan zanimljiv detalj. Sveučilište Sjever u Koprivnici nastalo je naime kao privatni projekt Europapress holdinga, izdavača ‘Jutarnjeg lista’, u krajnje sumnjivoj suradnji s vladom Ive Sanadera, da bi se nastavilo razvijati i nakon njega. EPH je tu nakaradnu izmišljotinu, prije bilo kakve materijalizacije, skupo prodao gradovima Koprivnici i Varaždinu, a nove političke veze su progurale ustanovu do javno-vlasničkog statusa i državnog budžeta.
Jedan od sudionika okruglog stola, bivši sektorski ministar Radovan Fuchs, primijetio je uto da ne bi bilo problema kad bi riječ bila o privatnim sveučilištima s osiguranim vlastitim kadrom. Ali on koji je sudjelovao u opisanoj operaciji, kao i ostali mu sugovornici, zna da nipošto nije tako. Privatne institucije neminovno žele parazitirati na kadrovskim i financijskim javnim resursima. To im je uvjet postanka i opstanka, no i taj uvjet ima bitan preduvjet. Izvođači radova na privatnom te profiterskom prodoru u javno dobro, a među koje ubrajamo i ‘Jutarnji list’, ipak ne smiju priznati da upravo oni stoje iza navedene katastrofe.
