Posljednjih mjesec dana, od prve najave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da će organizirati referendum o odbacivanju nadležnosti Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine na teritoriju svog entiteta, predstavnici međunarodne zajednice šalju oštre poruke kojima ga nastoje disciplinirati. Dodik je referendumom zaprijetio kada je Švicarska 25. lipnja odlučila da će bošnjačkog zapovjednika Nasera Orića izručiti Sarajevu umjesto Beogradu, na temelju čije je potjernice bio uhapšen u Bernu zbog sumnje da je 1992. počinio ratni zločin nad Srbima na području Srebrenice. Kada se Orić, koji je pravomoćno oslobođen u Haagu, našao u švicarskom pritvoru, Tužilaštvo BiH reagiralo je vlastitim zahtjevom za izručenje, kojem su švicarske vlasti dale prednost, da bi po povratku u Sarajevo Orić odmah bio pušten na slobodu uz mjere opreza koje mu je potvrdio Sud BiH.
Dodik je prozvao Tužilaštvo da je tražilo Orićevo izručenje samo da bi ga pustilo na slobodu, kao što je ranije pustilo bošnjačkog političara Ejupa Ganića i zapovjednika Armije BiH Jovana Divjaka. Kazao je da se radi o političkoj pokvarenosti i da Tužilaštvo ne može tako raditi ‘ako čitava srpska populacija smatra, osjeća ili zna da postoji Orićeva krivica’, pa najavio izjašnjavanje birača o neprihvaćanju pravosudnih institucija BiH na području RS-a. Dodik je raznim referendumima u posljednjih deset godina prijetio više od 30 puta, a upravo je najavljivanjem referenduma o odcjepljenju RS-a dobio 2006. svoj drugi premijerski mandat. Ovog puta pitanje je nešto nižeg ranga, ali se radi o odbacivanju dviju državnih institucija, oko kojih je, uz to, ustrojen još niz pravosudnih, istražnih i sigurnosnih tijela, dok sama najava entitetskog izjašnjavanja o pitanjima državne razine predstavlja kršenje Ustava BiH i Daytonskog mirovnog sporazuma. Slično izjašnjavanje o pravosudnim institucijama BiH najavljivao je već 2011. godine, ali je odustao nakon dogovora s tadašnjom visokom predstavnicom EU-a za vanjske poslove Catherine Ashton o dijalogu radi unaprjeđenja pravosudnog sustava. Međutim, iako su prijetnje referendumima postale uobičajeni element njegove retorike, sada je po prvi put poduzeo konkretne proceduralne korake. Na njegov prijedlog Narodna skupština RS-a izglasala je 15. srpnja odluku o raspisivanju referenduma s pitanjem: ‘Da li podržavate neustavno i nezakonito nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice, a posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske?’
Dodik je pritom iskoristio napetosti oko britanskog prijedloga rezolucije pred 20. godišnjicu genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i napad na srpskog premijera Aleksandra Vučića prilikom komemoracije u Potočarima 11. srpnja kako bi zaoštrio obračun s bošnjačkim liderom i članom Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem, optužujući ga da stoji iza incidenta u Potočarima, da kontrolira Tužiteljstvo i Sud BiH zajedno sa zapadnim ambasadama i da namjerava ukinuti RS kako bi stvorio islamsku BiH. Referendumsko pitanje formulirano je i kao direktan napad na Ured visokog predstavnika i međunarodnu zajednicu, koju Dodik optužuje da je ‘masovno devastirala’ Dayton ispunjavajući očekivanja Bošnjaka o razvlašćivanju Republike Srpske. On to razvlašćivanje vidi u jačanju ovlasti državnih institucija na račun entitetskih, premda su te institucije nastajale u skladu s ustavnim uređenjem, i to tako da su donošenje zakona o Sudu i Tužilaštvu, koje sada napada, 2002. i 2003. godine u Parlamentarnoj skupštini BiH podržali upravo srpski zastupnici njegove stranke, SNSD-a. Sam Dodik svoj prvi premijerski mandat iz 1998. zahvaljuje pritisku visokog predstavnika i međunarodne zajednice, čiji je tada bio favorit u RS-u, no s vremenom su se političke okolnosti koje su pogodovale njegovom usponu izmijenile.
Na prošlogodišnjim izborima Dodik je u RS-u zadržao predsjedničku poziciju, ali je njegov SNSD jedva okupio tijesnu većinu u entitetskom parlamentu, s jakom opozicijom koalicije PDP-a i SDS-a. Ta je koalicija odnijela pobjedu na državnoj razini, pa je šef PDP-a Mladen Ivanić direktno izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH, a koalicija je zajedno vodećim bošnjačkim i hrvatskim strankama formirala izvršnu vlast, odnosno ušla u Savjet ministara BiH. Dodik je time izgubio utjecaj na državne institucije u kojima su, naprotiv, pozicije stekli njegovi rivali na entitetskoj političkoj sceni, a i tamo mu opada utjecaj u biračkom tijelu zbog dugogodišnje vladavine obilježene korupcijom i ekonomskom stagnacijom. Mnogi baš u tome nalaze motive za njegov pokušaj da izazivanjem referendumskih tenzija obnovi svoj politički moment. Pritom Dodik ima i osobne razloge za vršenje pritiska kako bi rasprava o reformi bh. pravosuđa išla u pravcu slabljenja državnih pravosudnih tijela.
Kako za Novosti kaže urednik banjalučkog portala Buka.com Aleksandar Trifunović, indikativno je da je uoči odluke o referendumu Tužilaštvo BiH otvorilo velike korupcijske afere Boska i Bobar banka koje se vežu uz Dodikovu vlast i čije je istraživanje bilo onemogućeno na entitetskom nivou.
‘Od prošlih izbora opozicija ima kontrolni paket akcija na državnom nivou i može davati podršku Tužilaštvu i Sudu BiH u onim procesima za koje tužilaštva u RS-u usprkos otvorenim sumnjama ne pokreću postupke. Jedan od glavnih razloga Dodikova pritiska je to što njegova partija trenutačno nema utjecaj na rad pravosuđa na nivou BiH’, kaže Trifunović, smatrajući da ovdje nije riječ o narodnom, nego o privatnom Dodikovom referendumu.
Isto je bilo i 2011. godine, kada je Tužilaštvo vodilo istrage o izgradnji zgrade Vlade RS-a i autoputa Banjaluka – Gradiška, koje su nakon dogovora o Dodikovom odustajanju od referenduma prebačene u njegovo entitetsko Specijalno tužilaštvo. Dodik je najavio da ovog puta neće odustati od referenduma koji bi se trebao održati u rujnu i da će očekivanu zabranu Ustavnog suda BiH naprosto ignorirati. Takve najave izazivanja političke krize naišle su na vrlo oštru osudu Delegacije EU-a i Vijeća za provođenje mira u BiH, odnosno zapadnih ambasadora koji su u zajedničkoj izjavi naveli da referendum predstavlja fundamentalno kršenje Daytonskog sporazuma i izravnu prijetnju suverenitetu i sigurnosti BiH koja se ne može tolerirati. Posebno je oštro na usvajanje odluke u Narodnoj skupštini odgovorila ambasada SAD-a, najavljujući ‘primjerenu reakciju prema onima koji su odgovorni za ovu političku provokaciju’, nazivajući snage koje vode proces odlučivanja u RS-u ‘korumpiranima’ i nudeći im da se opredijele ‘ili za napredak ili za političku i ekonomsku izolaciju’.
Iako je Rusija ostala suzdržana, Dodik se vrlo brzo našao u izolaciji nakon što ga je srpski premijer Vučić prošlog petka tražio da razmotri odluku o referendumu, izjavivši nakon toga da ‘ima veliki strah zbog situacije u BiH’. Vučić, koji kao svojeg partnera u RS-u sve više vidi Mladena Ivanića, pomirljivo je reagirao nakon napada u Potočarima i pozvao Predsjedništvo BiH u posjet Beogradu, a sada je jednako tako iskoristio Dodikovo zaoštravanje kako bi međunarodnoj zajednici demonstrirao svoju opredijeljenost za mir i pokazao da Srbija može igrati ulogu faktora stabilnosti u regiji. Dodik je nakon toga bio prisiljen ublažiti stav pa je najavio da do povlačenja referenduma može doći ako dođe do dogovora o ispunjenju četiri njegova zahtjeva od kojih je najvažniji onaj o slabljenju nadležnosti pravosuđa BiH. Hoće li i ovog puta prijetnjom rušenja države uspjeti ishoditi odustajanje državnog pravosuđa od istraživanja njegovih afera, ostaje da se vidi.
