Normalizacija
Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatska predsjednica i omiljeni selebriti naše male rubrike, pozvala je u posjet Hrvatskoj Aleksandra Vučića, srpskog predsjednika, koji bi nam bio omiljeni selebriti da se štampamo tamo daleko. ‘Predano zagovaram i vodim politiku iskrenog dijaloga i rješavanja otvorenog pitanja u pozitivnom ozračju. U odnosima sa susjedima iz bivše države najviše je otvorenih pitanja. Osobito su tim pitanjima opterećeni naši odnosi s Republikom Srbijom’, počela je KGK. A mi smo malo preambiciozno ušli u avanturu citiranja njezinih riječi. Mogle bi zauzeti previše prostora, zato ćemo u nastavku kombinirati kraće citate s prepričavanjem. Elem, sjetila se i Prvog svjetskog rata s čijim krajem, kaže, ‘počinje naše stoljeće međusobnih prijepora i sukoba’, uvjerena je da Hrvati i Srbi mogu naći put za bolju budućnost, ali ponajprije treba riješiti sudbine nestalih u ratu. Usput, važnima smatra srpsku manjinu u Hrvatskoj te granično pitanje. Zalaže se i za bolje poslovne odnose, snažnije otvaranje prostora privrednicima i, na koncu, poziva Vučića da dođe u veljači. Početkom listopada prošle godine, prije nešto više od tri mjeseca, iz Ureda Kolinde Grabar-Kitarović – iste ove koju spominjemo – saopćeno je da ‘u ovom trenutku ne postoje preduvjeti’ za Vučićev posjet jer ‘najnoviji razvoj događaja i ozračje ne pridonose izgradnji međusobnog povjerenja’. U međuvremenu se u odnosima dviju država dogodilo malo što dobro i štošta ne baš sjajno, ali KGK je promijenila stav. Štoviše, aktualnom je pozivu prethodio novi val pogoršavanja odnosa dviju država – proteklih su mjeseci uglavnom razmjenjivale mrzovolju upakiranu u diplomatske fraze – pa ćemo rado, ali uzalud, nagađati je li nagla želja hrvatske predsjednice za druženjem sa srpskim kolegom iznuđena ćuškanjem hrvatskih političara s neke od adresa čijim ritmovima vole ugoditi. EU, SAD, svejedno.
Normalizacija se najavljuje od vremena Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. Bez epohalnih pomaka. Ne očekujemo ih ni od političke djece Tuđmana i Miloševića. Normalizaciju mogu provesti samo normalne politike.
Sastanak
Kad već spominjemo normalizaciju, podsjećamo: za ovaj je tjedan najavljen sastanak KGK s premijerom Andrejom Plenkovićem. Odavno su bliski kao politike Hrvatske i Srbije, a sad namjeravaju razgovarati. Plenković smatra da ne treba ‘mistificirati’ njihov susret, jer se i inače sastaju jednom mjesečno. Unatoč tome, redovno se prepucavaju preko medija. Na primjer, minuloga tjedna tražila je ‘brže i učinkovitije mjere demografske obnove’, zatim ‘mjere za povećanje radnih mjesta, za trudnice’, oslobađanje poduzetništva od birokracije, upozorila da ‘građani moraju osjetiti bolje ekonomske pokazatelje’ na svojim računima.
Možda bi se bolje razumjeli da se rjeđe viđaju?
Izbjeglice
U bokokotorsku luku Zelenika u utorak ujutro uplovila je talijanska ribarica Erica o čemu ne bismo pisali da na njoj nisu bile izbjeglice iz Sirije koje su rekle da su se na hrvatskoj obali, navodno u Splitu, ukrcali na malu barku, a ona se prevrnula na otvorenom moru pa ih je spasila ribarica. Na ribarici je, uz tri člana posade, bilo 17 izbjeglica, među kojima četvero djece – jedanaest iz Sirije, po dvoje iz Maroka i Jemena i po jedan iz Afganistana i Pakistana, objavila je crnogorska policija. Njihovi hrvatski kolege demantirali su da su se izbjeglice otisnule s ovdašnje obale, a čini se kako ni crnogorski istražitelji, na temelju podataka o kretanju ribarice, ne vjeruju u priču o prevrnutoj barci.
Lista
Ured za nadzor nad stranim sredstvima Ministarstva financija Sjedinjenih Američkih Država objavio je popis dvjestotinjak imena osoba i tvrtki iz BiH, Hrvatske, Srbije, Kosova i Makedonije koje su ‘pod sankcijama američke vlade’. Od hrvatskih uzdanica tu su Ljubo Ćesić Rojs, Stanko Sopta, osuđenici za ratne zločine poput Mladena Naletilića Tute, Vinka Martinovića Štele, Marija Čerkeza, Ante Furundžije i Darija Kordića o kojem Crkva u Hrvata, a naročito sisački biskup Vlado Košić, ima bitno drugačije mišljenje – Košić ga je još prije četiri godine nazvao ne samo svojim prijateljem, nego i moralnom veličinom, što bi bilo smiješno da nije krvavo. Od petorice hercegbosanskih čelnika koji su preživjeli nedavnu presudu u Haagu, na popis je uvršten samo Valentin Ćorić. Konačno, tu je i bivši član Predsjedništva BiH Ante Jelavić. Većina pobrojanih bili su, što formalno, što neformalno, uz HDZ. Ne pišu to Amerikanci, nego mi podsjećamo.
Tuča
Dvije splitske učenice žestoko su se potukle pred stotinjak vršnjaka koji su ih poticali skandiranjem i sve to snimili. Snimka je dospjela na internet, pokrenula se policija, već se došlo do optužnog prijedloga protiv izgrednica. Najšokantnije je što je nasilje, ako je vjerovati riječima koje slušamo i čitamo, šokiralo javnost. Odrastanje u državi zasićenoj pričama o herojskim pogibijama, žrtvama za ideale, krvavim epopejama i sličnim temama, u državi u kojoj je nedavno drugi čovjek zakonodavne vlasti sudjelovao u jednom od bizarnijih marševa ekstremne desnice središtem metropole, koja je prije mjesec i pol ronila suze zbog presude svojim ratnim zločincima, u državi čija se sveprisutna amoralna crkva sistemski nameće kao moralni autoritet… dakle stasavanje u takvoj sredini po svim pravilima logike mora rezultirati nekim oblikom nasilja. Njega je, naravno, bilo prije, bit će ga i ubuduće, ima ga posvuda, samo što negdje drugdje državni i društveni autoriteti zvuče malo ozbiljnije kad kažu da će ga suzbijati.
Piran
Hrvatsko-slovenski granični spor – povijest će ga, tradicionalno sklona preuveličavanju, vjerojatno pamtiti kao rat debila – došao je do nivoa obostranog ispisivanja prekršajnih kazni. Počeli su Slovenci, troje savudrijskih ribara dobilo je kazne ukupno teške sedam tisuća eura. Uzvratili su Hrvati s 11 prekršajnih naloga, i to šest za obrtnike na koje su registrirana plovila, a pet za pravne osobe, s iznosima od po 16 tisuća kuna za pravne osobe te po 2500 kuna za obrtnike. Ribari i policajci ponašaju se prema preporukama svojih vlasti: hrvatske, za razliku od slovenskih, ne priznaju arbitražu, jer je smatraju nepravičnom. Zasad nijedna strana ne namjerava platiti kaznu, niti pokazuje razumijevanje za relativno jednostavnu činjenicu – kad se iscrpe sve iracionalnosti, morat će se dogovoriti.
