>

novosti logo

Rabljena sedmica: Zlo u Vladi

Projekt obnove Vladine dvorane za sastanke potpisuju arhitekti koji su osmisliti grobnicu Franje Tuđmana, što je loš znak. Ostanu li vjerni svojoj poetici, i pod kosi krov Banskih dvora vječno će se useliti zloduh

Arbitraža

Bjesne požari i Zdravko Mamić, padaju turistički rekordi, vlada i parlament, u granicama ustavnih ovlasti proizvode štetu, a nacija se, istina ne baš predano, zabavlja nacionalističkim glupostima. Mislimo na ishod arbitražnog spora između Hrvatske i Slovenije koji je, prema tumačenju domovinskih medija i bulumente ovdašnjih stručnjaka, ‘nepovoljan po Hrvatsku’, jer ‘Sloveniji pripada Piran i otvoreno more’. Hrvatska se, prije tri godine, jednoglasnom saborskom odlukom povukla iz arbitraže nakon što je otkriveno da su Jernej Sekolec, slovenski član Arbitražnog suda, i Simona Drenik, slovenska zastupnica pred arbitražom, mimo boljih običaja usuglašavali djelovanje u arbitražnom postupku. Otkako smo okončali prošlotjedno izdanje rubrike nije bilo puno informativnih emisija u domaćim medijima bez ponekog domoljubnog vapaja zbog arbitražne presude. No za ovdašnju vlast i pripadajuću inteligenciju problem čak i nije u njezinu sadržaju, nego u reakcijama svijeta koje ne iskazuju dovoljno razumijevanja za hrvatsku verziju istine. Ukratko, nakon Njemačke i Evropska je unija pozvala Hrvatsku na provedbu arbitražne presude. Što, naravno, državljanima ove zabavne zemlje ne bi nimalo otežalo život, ali bi dodatno karamboliralo takozvani nacionalni ponos, najbesmisleniji preostali eksponat u muzeju nacionalističkog bofla. Usput, za ovaj tjedan najavljen je susret i razgovor Donalda Trumpa i Kolinde Grabar-Kitarović. Navodno i o arbitraži. Cijeneći ugled Hrvatske i njezine poglavarice u međunarodnim odnosima, kao i koncentriranost te upućenost prvog čovjeka SAD-a, ne sumnjamo da će se ona smješkati i slati zadivljene poglede, a on će pokušavati ostati budan dok bude slušao dosadnu i tragikomičnu priču o razgraničenju države koju gospođa vodi od države iz koje mu je supruga.

Muka

Uz granice, jedna od vječitih hrvatskih tema je i obrazovanje. Uvriježilo se glupo vjerovanje da reforma školstva može stvoriti novog čovjeka koji će Hrvatsku pretvoriti u razvijeniju i sretnu zemlju. U međuvremenu, vlade se ne mogu usuglasiti oko toga što zaista treba učiti u školama, a toj se muci odnedavno pridružila još jedna: koalicija HDZ-a i HNS-a dovela je obje stranke u nezgodnu poziciju, jer se pred svojim biračima žele prikazati kao koliko-toliko principijelne, a imaju različite poglede na štošta pa i na školstvo. Posljedica je zanimljiva – HDZ-ovi mudraci i Blaženka Divjak, HNS-ovo rješenje za ministarsku fotelju znanosti i obrazovanja, troše energiju pokušavajući javnosti objasniti zašto se Akcijski plan za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije previše razlikuje od same Strategije. Povjerenstvo za provedbu Strategije predvođeno Dijanom Vican, bliskom ultrakonzervativnom Grozdu, iz Akcijskog je plana izbacilo 11 ciljeva Strategije, dodalo 12 novih, a dva modificiralo. Plan potpuno izostavlja neke od ciljeva Strategije poput ‘razvijanja cjelovitog sustava vrednovanja, ocjenjivanja i izvještavanja o razini usvojenosti ishoda učenja, kao i njihovo vanjsko vrednovanje’, izjavio je Vedran Mornar, bivši ministar obrazovanja. Ovo je bilo dosadno i birokratski, zar ne? No ima i zanimljivo opskurnih detalja. Izbačeni su pojam e-škola, kao i osiguravanje podrške romskoj djeci i učenicima. U utorak popodne Divjak je spominjala izradu Akcijskog plana usklađenog sa Strategijom pa nam valja samo s ogromnim količinama zluradosti pratiti kako će navodno liberalni HNS uskladiti brigu za obrazovanje s HDZ-ovim konzervativizmom. Neka se ljudi muče, zaslužili su.

Obnova

Srećom, netko se sjetio! Živio premijer Andrej Plenković, živio hrvatski državni proračun! Nakon 27. srpnja, za kada je najavljena zadnja sjednica Vlade prije odlaska na godišnji odmor, u Banske se dvore useljavaju majstori. Slijedi obnova dvorane u kojoj zasjeda Vlada. Odvijat će se ‘pod strogom kontrolom Gradskog ureda za zaštitu spomenika kulture’, a obuhvatit će, akribično nabraja prijestolnička štampa, građevinsko-obrtničke radove, izmjenu klimatizacijsko-ventilacijskih sustava i elektronike, dok će ‘posebno biti zahtjevni konzervatorsko-restauratorski radovi’. Cijeli posao koštat će 2,3 milijuna kuna bez PDV-a. ‘Arhitektonski projekt uređenja dvorane’, nazvane po banu Jelačiću, ‘još su 2009. izradili arhitekti Boris Ileković i Dina Vulin Ileković koji su i autori grobnice prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana na Mirogoju’, piše dnevna štampa. To je loš znak. Ostanu li dosljedni svojoj poetici i u Banskim će se dvorima, pod kosim krovištem, vječno nastaniti zloduh.

Pregovori

U Zagrebu i Splitu nastavlja se političko cjenkanje, poznato i kao pregovori o konstituiranju vlasti. U glavnom gradu Milan Bandić razgovara s HDZ-om te Brunom Esih i Zlatkom Hasanbegovićem, čiji su glavni zahtjevi preimenovanje trga nazvanog po maršalu Titu.

U Splitu su pregovori nešto jednostavniji sa svjetonazorskog, ali i složeniji s osobnog aspekta. Tamo se odavno nema što preimenovati, ali ipak, u odnosima Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatske građanske stranke Željka Keruma škripi, jer su HDZ-ov gradonačelnik Andro Krstulović Opara i Kerum kao protukandidat za sobom nedavno ostavili ne baš idiličnu kampanju, punu uvreda i nervoze. Na koncu će koalirati, što je posve prirodno, Kerum i HDZ imaju dugu i uspješnu povijest suradnje.

Vrućina

U ovom izdanju nećemo o novom divljanju Zdravka Mamića u osječkoj sudnici, ni o Agrokoru. Prevruće je za stare teme koje na životu drži samo dokazana nesposobnost ove države da ih riješi.

Vukotići

Umrla je Lila Andres Vukotić, supruga Dušana Vukotića, dobitnika Oscara 1962. godine za crtani film ‘Surogat’. U ovoj rubrici češće pišemo o političkim aktualnostima nego o velikim ljudima, a i ovu iznimku, nažalost, činimo više da bismo podsjetili na mrak u temeljima hrvatske države nego na genijalnog autora. Vukotiću je početkom devedesetih zbog nepoćudnog porijekla zabranjen ulazak u Zagreb film, a kada je 1998. umro, bezveznjak koji je vodio Hrvatsku još je jednom demonstrirao manjak elementarnog kućnog odgoja te njegovoj obitelji nije poslao ni telegram sućuti. Bezveznjak se zvao Franjo Tuđman.

1/1