Nakon što je policija nemušto pokušala spriječiti prosvjed Radničke fronte protiv uvođenja vojnog roka, obavijestivši ih da je ‘neka udruga’ već prijavila kontra-prosvjed u isto vrijeme na istom mjestu, u subotu se nedaleko od sjedišta Ministarstva obrane ipak održao antiratni prosvjed RF-a. Iako se okupilo oko 150 ljudi, okoliš MORH-a vrvio je specijalcima i predstavnicima medija zato što se dvjestotinjak metara i dva kordona policije dalje okupilo nekoliko desetaka uglavnom u crno odjevenih ratonostalgičara koji su smatrali potrebnim pod pendžerom ministra obrane ‘prosvjedovati’ u znak podrške nečemu što je ovaj već najavio uvesti.
U organizaciji Udruge hrvatskih branitelja RH iz Đurđevca, na tom se okupljanju jadikovalo zbog prekratkog predviđenog vojnog roka od mjesec dana i predviđalo goleme ekonomske koristi od proizvodnje vojne opreme, a glavni zabavljač bio je saborski zastupnik dijaspore Željko Glasnović, profesionalni vojnik i legionar koji je još prije 20-ak godina proročanski zazivao ‘vojnu upravu i čizmu u zube’ umjesto demokracije. Militantnog Glasnovića toliko su, izgleda, zasvrbjele čizme da je pred MORH-om stao halucinirati o ostacima jugorežima, petokolonašima, feminiziranim muškarcima i estrogenu u vodi, nakon čega se grupica nezadovoljnika razišla škrgućući zubima.
Nešto dalje, uz znatno više boja, transparenata i dobre volje, unatoč bitno praznijim džepovima, okupljenim sudionicima članovi Radničke fronte poručili su da je rat gotov, da topovsko meso ne hrani gladan narod i da ne žele ginuti za tajkune i političare.
David Bilić rekao je da je u Hrvatskoj skoro polovica mladih nezaposlena, pa bi vladajućima bilo bolje da umjesto kasarni grade tvornice i stanove. ‘Ali vlast ne želi stvoriti bolje uvjete i zato pribjegava manipuliranju i strašenju’, rekao je. ‘Svaki put kada imamo krizu, kada tajkunima i njihovim sluganima u vlasti dogori do noktiju, oni upiru u lažne neprijatelje, govore ‘nije ti gazda neprijatelj, neprijatelj ti je neki tamo Srbin’, iako možda baš taj Srbin radi u Idei, Torodićevom srpskom Konzumu, gdje ga tlači isti onaj koji tlači i tetu u našem kvartovskom dućanu’, rekao je Bilić.
Matija Đolo osvrnuo se na ciničnu izjavu premijera Andreja Plenkovića, koji je ‘otvoreno izjavio da vojnim rokom želi vojsku popularizirati i učiniti je atraktivnom mladim ljudima i novim generacijama koje se ne sjećaju rata’. Iza te izjave, poručio je Đolo, ‘krije se još jedan pokušaj indoktrinacije’. ‘Vojni se rok uzima kao još jedan način da se mladima umjesto smisla, perspektive i boljeg života ponudi zatupljujuća nacionalistička državna ideologija’, rekao je Đolo, pa zaključio kako mladima ne treba disciplina, nego upravo suprotno, manje discipline i poslušnosti prema tajkunsko-političkoj eliti koja parazitira na njima upravo zahvaljujući toj poslušnosti’.
Feministička aktivistica Sanja Kovačević podsjetila je na ‘agresivnu spregu militarizma i patrijarhata’. Rekla je da se ‘žene pokušava svesti na inkubatore nacije i čuvarice ognjišta’ dok je Aleksandar Dolić poručio: ‘Mi smo ljudi, mi smo živa bića. Imamo svoje snove, želimo raditi nešto pametno i suvislo, želimo napredovati i baviti se stvarima koje hrane ljudsku dušu a ne stvarima koje razaraju živote’.
Za Marka Miloševića ključno je, pak, pitanje ‘zašto bi itko htio ići sam ili slati svoju djecu u bilo kakav rat za ovu i ovakvu državu?’
- Je li ovakva zemlja u kojoj živimo vrijedna prolijevanja krvi? Tko je spreman svoju djecu gledati kao invalide bez zdravstvenog osiguranja zato da bi se političari i dalje vozili u crnim limuzinama, a tajkuni u svojim jahtama i helikopterima? Želimo društvo u kojemu se ulaže u zdravstvo, obrazovanje, znanost i kulturu, a ne helikoptere, avione, tenkove i šatore, koji čak nisu ni domaće proizvodnje jer su i nju upropastili - rekao je Milošević.
‘Ne želimo braniti ovu nacionalnu distopiju, boriti se u besmislenim ratovima niti živjeti u društvu koje ohrabruje i stvara klimu kasarne i pripreme za buduće sukobe, rekao je Milošević, pa za kraj poručio: ‘Pravi neprijatelji nisu preko granice, nisu na drugom kontinentu, nisu druge boje kože i nisu druge vjere. Pravi neprijatelji su ovdje u našoj zemlji, nose naša prezimena, sjede u prvim redovima na misama, polažu svečane zakletve i obećavaju se boriti do posljednje kapi tuđe krvi’.
