U Banskom Grabovcu, na obilježavanju 82. godišnjice prve oružane akcije banijskih partizana i ustaškog zločina u kojem je zvjerski ubijeno 1285 nedužnih mještana, na samom početku, prilikom pozdravljanja uzvanika i gostiju, najveći pljesak upućen je Nevenki Končar, jedinoj živoj zatočenici ustaškog dječjeg logora u Sisku.
- Kada su ustaše okružile Miloševo Brdo, selo kraj Bosanske Gradiške, gdje sam rođena, majka Mileva nekako je sestre i mene sakrila u zaprežnim kolima I odvezla nas u Sisak. Otac Ostoja već je bio u partizanskim jedinicama i baš tih dana poginuo negdje na Kozari. U Sisku su ustaše djecu odvojile od roditelja i tako sam, s nepunih pet godina, završila u logoru. Nakon nekoliko mjeseci kriomice su me iz logora izvele mlade skojevke iz Petrinje, predale me jednoj porodici na čuvanje i tako me spasile od sigurne smrti. Te mlade hrabre partizanke ustaše su kasnije pohapsili i za njihovu sudbinu se od tada ne zna. U samo pet, šest mjeseci koliko sam bila u logoru pobijeno je više stotina djece. Vjerovatno sam izbjegla sigurnu smrt. Danas odlazim često posjećujem mjesto gdje je bio logor i dječje groblje a evo, dođem i ovdje u Banski Grabovac da se poklonim žrtvama fašističkog i ustaškog terora – rekla nam je Nevenka Končar.
Nevenka Končar (Foto: Vladimir Jurišić)
Da podsjetimo, prije 82 godine 42 ustanika, pod vodstvom Vasilja Gaćeše, napali su u noći između 23. i 24. srpnja zgradu Općine i željezničke stanice. Kako je svojedobno izjavio Milorad Pupovac, bili su to prvi meci u Hrvatskoj ispaljeni u režim Ante Pavelića. U toj akciji zaplijenjeno je više od 50 pušaka, itekako potrebnih u prvim danima ustanka.
Nekoliko dana kasnije ustaše su, ne samo radi odmazde, već kao dio smišljenog plana istrebljenja Srba, u Banskom Grabovcu zvjerski masakrirali 1285 banijaca, privedenih iz cijele Banije.
Kao i svake godine, u organizaciji SNV-a, te sisačkih i petrinjskih antifašista, podno spomenika u Banskom Grabovcu, brojne delegacije položile su vijence i upalile svijeće, petrinjski i glinski parosi održali su parastos, a na te krvave dane u svojim govorima osvrnuli su se Franjo Habulin, Boris Milošević, Mirjana Olujić i drugi.
Branko Dabić (Foto: Vladimir Jurišić)
- Ne propuštam niti jedno obilježavanje ove teške grabovačke tragedije i dok mogu dolazit ću u ovaj šumarak da se poklonim nevinim žrtvama - kaže nam Branko Dabić iz Siska i pojašnjava:
- Kad je završio Drugi svjetski rat imao sam sedam godina. Rođen sam u Komogovini. Po pričanju majke znam da su to bili teški i nesretni dani. Cijelo selo ustaše su zapalile i baš za Svetog Savu izgorjelo je do temelja. Kažu da je bila zapovijed da ni mačka ne smije ostati živa, pa je većina mještana pobijena. Mati i ja smo ostali živi i pobjegli smo. Otac Ilija, koji je bio u partizanima, završio je u Jasenovcu i o njemu se ništa ne zna. Majka me je sakrila u zapećak u jednoj napuštenoj kući u susjednom selu. Kad se smirilo ustaško divljanje, pobjegli smo dalje. E, sad kad si sve ovo čuo i zapisao, reci ti meni imam li ja pravo da ne obilazim stratišta na Baniji, da se pravim kao da ništa nije bilo i da sve zaboravim. Ne, nemam pravo! Eto, zato sam ovdje danas u Banskom Grabovcu – kaže nam Branko Dabić.
Nikola Ćorić, petrinjski antifašista ne propušta obilježavanje masakra u Banskom Grabovcu, ali se brine da će vremenom sve to, ako se nešto ne učini, pomalo blijediti i pasti u zaborav.
- Nikako ne mogu shvatiti da se o ovim strašnim zločinima i žrtvama fašističkog terora sve manje govori. Boli me što je u školskim udžbenicima sve teže naći teme iz NOB-a, posebno one o stradanju naroda, o strašnim ustaškim zločinima i o herojskoj borbi antifašista, jednako i Srba i Hrvata. Sve mi se čini kako su te lekcije u povijesnim udžbenicima sve “tanje”, kao da neko želi da sve padne u zaborav. To ne smijemo dozvoliti i zato sam ja danas ovdje – kazao nam je Nikola Ćorić.
Nikola Ćorić (Foto: Vladimir Jurišić)
Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, u svom se govoru osvrnuo upravo na ono što nam je rekao Nikola Ćorić.
- Nema sumnje da postoji povijesni revizionizam kojim se, u cijeloj Evropi, pa i kod nas, želi umanjiti važnost i vrijednost borbe protiv fašizma. Treba znati da povijesni revizionizam svoje motive pronalazi u aktualnoj društvenoj i političkoj situaciji, nastojeći razgradnjom antifašističkog narativa ovladati sadašnjošću i budućnošću, pa potom i prošlošću društva. Sustavnim iznošenjem frizirane i lažne prošlosti kao i falsificiranjem karaktera ustaške države i antifašističke borbe, taj diskurs je do te mjere ušao u javnost da je čak dobio i potporu nekih najviših državnih dužnosnika. Ovom opasnom fenomenu moramo se suprostaviti na svim razinama - rekao je istaknuo je Habulin.
Sudionici komemoracije u Banskom Grabovcu (Foto: Vladimir Jurišić)
Boris Milošević propustio je na nekoliko sati izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora kako bi prisustvovao obilježavanju ustaškog masakra. U svom govoru naglasio je kako se sjećanja na ovakve događaje iz naše prošlosti nikako ne smiju zatomiti.
Neposredno pred žurni povatak u Zagreb, dao nam je kratku izjavu:
- Za Srpsko narodno vijeće i SDSS dolazak na ovu komemoraciju u Banski Grabovac, naša je moralna i politička obaveza koju nikada ne propuštamo. Jednako tako redovno obilazimo i grobišta stradalih Hrvata. Besmisleno je da se broje i razvrstavaju dolasci na komemoracije po nacionalnoj liniji. Svaki zločin osuđujemo a svijeće palimo na grobovima nedužno stradalih ne provjeravajući njihovu naciju ili vjeru jer sve nevine žrtve imaju istu značajku. To su ljudi koji su stradali od zločinaca, bez obzira pod kojom zastavom su zločini izvršeni – rekao nam je Boris Milošević.
