>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Ana Brakus

Rod i batina

Ratifikacija Istanbulske konvencije, čiji je cilj zaštititi žene od nasilja, naišla je na osudu konzervativnih organizacija koje na ovaj dokument gledaju kao na blasfemičan čin. Zahvaljujući njihovom zalaganju, javna rasprava je svedena na sumanute tvrdnje katoličkih aktivista

Među ukupno 272 komentara prikupljena do zaključenja javne rasprave o prijedlogu Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, odnosno ratificiranju Istanbulske konvencije, našao se i jedan neobično iskrenog građanina. ‘Ne razumijem što znači ‘rodno uvjetovana diskriminacija’ i ne bih potpisao nešto što ne razumijem’, napisao je Ivan.

Od kraja lipnja do kraja srpnja počinjena su četiri brutalna ubojstva žena od strane bliskih osoba. Za žene ovo nipošto nije pravna ni sigurna država, podsjeća Sanja Kovačević

Potpuno svjesni da najvećem broju građanki i građana ove zemlje termini poput spola, roda, rodnog identiteta ili rodno uvjetovanog nasilja predstavljaju potpune nepoznanice, zagovornici i protivnici ratifikacije prepoznaju ih kao područje borbe koje valja osvojiti. Dok su hranjenje i održavanje straha koji proizlazi iz nerazumijevanja ili neznanja, manipuliranje informacijama i zamagljivanje znanstvenih spoznaja ili, kad već vrag odnese šalu i učini ti se da sve rečeno do tada nije dovoljno moćno, prosto izmišljanje ‘činjenica’, neka od temeljnih sredstava za postizanje ciljeva ultrakonzervativnih grupacija u Hrvatskoj, progresivnija strana manje je ‘maštovita’. Ona se ograničava na pojmove kao što su ljudsko dostojanstvo, pravo na život slobodan od nasilja i diskriminacije, kao i pravo na samoodređenje, te na to da se odluke i zakoni u navodno sekularnoj državi ne donose prema slovu Biblije.

‘Tko razuman može biti protiv nasilja nad ženama i u obitelji’, izlanuo se pred kamerama Ivan Mihanović iz ultrakonzervativne organizacije Vigilare prije samo nekoliko dana i zatim nastavio s nerazumnim tvrdnjama. ‘Sam genderizam predstavlja jedan društveni eksperiment i poguban je za ljudsku narav i identitet, stoga je neprihvatljivo da se u ovom obliku usvaja. Činjenica je da postoji samo spol, a svi pokušaji definiranja spola kao nekog društvenog konstrukta su zapravo rodna disforija – poremećaj spolnog identiteta’, pobunio se Mihanović i dodao da su odredbe Istanbulske konvencije ‘usmjerene protiv kulture, tradicije, vjere, običaja, ali najviše je u opasnosti primarno pravo roditelja na odgoj i obrazovanje svoje djece u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima’.

Sanja Kovačević članica je inicijative fAKTIV koja prati slučajeve nasilja nad ženama od početka 2016. godine, posebno se fokusirajući na slučajeve ubojstava, odnosno, kako nam sama kaže, ‘femicida koji se mogao spriječiti’. Ona nije iznenađena napadima ultrakonzervativnih grupacija na Konvenciju jer se takve grupe na isti način i pod istim geslom, kaže, obračunavaju s pravima onih koji se ‘ne uklapaju u njihovu kršćansko-fundamentalističku matricu’.

Pitanju smije li se ili ne smije tući ženu prethodi ne samo rasprava je li to ona i čime zaslužila, nego i jesu li pojmovi za razumijevanje društvenog položaja žena bogougodni ili nisu, kaže Bojana Genov

- U udaru na Istanbulsku konvenciju zbog tzv. rodne ideologije posebno se ovih dana ističe Vigilare. Znamo da je ‘rodna ideologija’ fraza kojom desničari pokušavaju diskreditirati distinkciju spola i roda kao ‘ideologiju’, ali i da je ta distinkcija društvena stvarnost. Isto su činili kada su zagovarali svoju definiciju braka, to čine u napadima na ženska reproduktivna i seksualna prava, a sada i u napadu na dokument koji je zaista važan za zemlju poput Hrvatske, u kojoj institucije koje bi trebale spriječiti nasilje nad ženama svojom neodgovornošću to nasilje zapravo perpetuiraju. Kada čitate komentare koje su potpisale udruge Vigilare, U ime obitelji, Ordo iuris i njihovi pobornici u javnoj raspravi o Zakonu o potvrđivanju Konvencije, vidite da oni zapravo nemaju ama baš nikakvu argumentaciju, već da se isključivo pozivaju na potpuno fabriciranu frazu koja u tekstu same Konvencije ni ne postoji - kaže Sanja Kovačević.

Bojana Genov članica je Ženske mreže Hrvatske koja posljednjih nekoliko godina aktivno radi na zagovaranju ratifikacije Konvencije.

- Ova Vlada, kao i cijeli niz dosadašnjih, nastoji izgledati jako civilizirano i pristojno te udovoljiti međunarodno preuzetim obavezana, dok istovremeno nastoji ugoditi svojim političkim partnerima na klerikalnoj desnici i ne dozvoliti ništa što oni proglase da vrijeđa njihove vjerske osjećaje. A toga je poprilično. Prijetvornost Vlade najbolje oslikava činjenica da je u povjerenstvo za pripremu Zakona uključila predstavnike udruga koji se protive tom istom Zakonu. Na taj način formira se većina stručnih i političkih tijela koja se trebaju ili su se trebala baviti ravnopravnošću spolova: red stručnjaka, red katoličkih aktivista, pa je očekivan rezultat odugovlačenje, javni prostor je prepun dezinformacija i kriva je recepcija Zakona u javnosti - pojašnjava Genov.

Sa Sanjom Kovačević dijeli sličan stav o tvrdnjama koje su tijekom javne rasprave, ali i ranije, dolazile iz redova klerikalne desnice.

- Budući da je ishodište za javnu raspravu dobrog dijela sudionika bila propaganda katoličkih aktivista, koji su ratifikaciju Konvencije proglasili maltene blasfemičnim činom, rasprava je bila iracionalna, prepuna nerazumijevanja pojmova i sumanutih tvrdnji. Da ratifikacija Konvencije nije važna potreba ovog društva s ciljem zaustavljanja femicida, rasprava bi bila jako zabavna. Dovoljno se osvrnuti na čitav spektar tumačenja pojmova rod i spol koja su dovela do rasprave o tome hoće li muškarci koji se osjećaju ženama moći ulaziti u ženske zahode. Ponavljam, hrvatsko je društvo prilično mizogino. Pitanju smije li se ili ne smije tući ženu prethodi ne samo rasprava je li to ona i čime zaslužila, nego i jesu li pojmovi za razumijevanje društvenog položaja žena bogougodni ili nisu. Mislim da to najbolje svjedoči koliko je primjena Konvencije u Hrvatskoj hitna, ali i o tome koliko će put do tog čina biti mukotrpan - kaže za Novosti Bojana Genov.

O hitnim i nužnim mjerama koje je potrebno provoditi govore i podaci koje su prikupile članice fAKTIV-a, koristeći se informacijama koje objavljuju Ministarstvo unutarnjih poslova i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ali i medijskim obradama pojedinih slučajeva.

- Tijekom 2016. godine ubijeno je 17 žena od strane trenutnih i bivših partnera, supruga i/ili muških, bliskih članova obitelji. I ove godine svjedočimo da se apsolutno ništa ne mijenja nabolje. Samo od kraja lipnja do kraja srpnja, dakle u mjesec dana, dogodila su se četiri brutalna ubojstva žena od bliskih osoba. U tri slučaja počinitelji su bili supruzi, dok je u četvrtom sin ubio majku. Za žene ovo nipošto nije pravna i sigurna država - govori Sanja Kovačević o brutalnim razmjerima nasilja nad ženama u Hrvatskoj danas.

Ratificiranje Istanbulske konvencije, kaže, omogućit će borbu protiv nasilja nad ženama na jasnijim i čvršćim temeljima. Dodaje da će nakon vjerojatnog ratificiranja Konvencije krenuti sa snažnijim zahtjevima za njezinom primjenom.

- Fokusirat ćemo se na (ne)odgovornost institucija zbog čijih propusta, bilo da govorimo o nečinjenju ili pogrešnom djelovanju u sprečavanju i kažnjavanju nasilja, na kraju najčešće i dođe do ubojstva žena od strane partnera. Nerijetko se događa da institucije i njihovi službenici nesvjesno potiču nasilje, što je posljedica needuciranosti, ali i normalizacije kako nasilja prema ženama, tako i nasilja u društvu općenito - zaključuje Kovačević.

Suprotno interpretacijama klerikalne desnice, cilj Istanbulske konvencije koju su do sada ratificirale 24 države jest, kako je pojašnjeno u prijedlogu Zakona, ‘prvenstveno zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, zatim pridonijeti suzbijanju svih oblika nasilja i diskriminacije, promoviranje rodne ravnopravnosti, razvoj sveobuhvatnih okvira, politika i mjera za zaštitu i pomoć žrtvama svih oblika nasilja nad ženama (uključujući i obiteljsko) te pružanje podrške i pomoći organizacijama i institucijama u uspostavljanju učinkovite suradnje i usvajanja sveobuhvatnog pristupa u suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji’.

- Valja naglasiti da nasilje nad ženama nije izdvojen fenomen i da ga treba uvijek promatrati kao simptom patrijarhalne svijesti i odnosa. Konvencija naglašava ovaj odnos između nasilja i diskriminacije žena i obvezuje države na uklanjanje stereotipa i diskriminatornih obrazaca, između ostalog i putem obrazovnog kurikuluma. Načelno to nalažu i drugi međunarodnopravni dokumenti i već postojeći zakoni, ali jedino Konvencija ima ugrađen nadzorni mehanizam i odgovornost države ne poduzme li sve mjere kako bi se preveniralo nasilje - pojašnjava Genov.

Za nju je ključno da se ratifikacijom Konvencije država obveže da će preuzete zadaće ugraditi u državni proračun i osigurati sve provedbene mehanizme kako borba protiv nasilja nad ženama ne bi ostala mrtvo slovo na papiru.

- Vjerujem da upravo zbog obaveze uvođenja ravnopravnosti spolova u obrazovni kurikulum i dolazi do velikog otpora ratifikaciji. Očigledno je ravnopravnost spolova nespojiva s katoličkim odgojem i zbog toga je nastala silna buka i pozivanje na pravo roditelja da odlučuju o odgoju, čemu je država u velikoj mjeri dosad udovoljavala. Pitanje riješeno pred Europskim sudom za ljudska prava prije gotovo pola stoljeća o tome je li roditeljsko pravo jače od djetetova prava na istinite informacije o vlastitoj tjelesnosti u Hrvatskoj još uvijek izaziva strasti i rezultira manjkavim odgojem i obrazovanjem. Vjerujem da će ratifikacijom Konvencije biti značajnih pomaka na ovom području - zaključuje Genov.

Klisović: Ratifikacija je već u proceduri

U prijedlogu Zakona jasno je naznačeno da Republika Hrvatska namjerava izraziti rezervu na članak 30 st. 2 kojim se definira pristup naknadi štete nakon proživljenog nasilja te da će ga ‘primjenjivati samo u odnosu na žrtve koje pravo na naknadu štete ostvaruju sukladno Zakonu o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela’. Kako je primijetio portal Faktograf, Hrvatska neće biti jedina zemlja koja je to učinila. No unatoč toj činjenici, rezerva je naišla na negativne reakcije.

- Smatram potpuno neprimjerenim što Vlada šalje u saborsku proceduru zakon kojim se ratificira Istanbulska konvencije kada je to već ove godine, na Međunarodni dan žena, učinio Klub SDP-a. Dakle ratifikacija je već u parlamentarnoj proceduri i to u svom integralnom tekstu, a ne uz ograničenja koja Vlada postavlja za naknade žrtvama nasilja. Hrvatska je dostigla visoke civilizacijske standarde i to je pokazala zakonskim rješenjima za naknade ženama zlostavljanima tijekom rata. U miru također ne bismo smjeli ići ispod tog standarda - rekao je za Novosti Joško Klisović, saborski zastupnik SDP-a.

1/1