Novosti

Kronika

Samo stanovnici odlučuju o odlagalištu

Konačno se netko oglasio u javnosti povodom potencijalnog odlagališta nuklearnog otpada kraj Dvora: Najvažnije je što će, u vezi zbrinjavanja nuklearnog otpada reći lokalna zajednica, tj. Općina Dvor, jer bez njihove suglasnosti od odlagališta na Trgovskoj gori neće biti ništa

Nedavno odaslana vijest iz Banskih dvora da Hrvatska mora do kraja kolovoza odrediti lokaciju na kojoj će odlagati nuklearni otpad, u dobroj mjeri je uskovitlala prašinu, posebno u općini Dvor, jer je lokacija na obližnjoj Trgovskoj gori već upisana u Prostorni plan RH, pa je, kako smatraju u ovom dijelu Banije, sve već, zapravo, gotova stvar.

Lokalne čelnike i stanovnike ogorčila je činjenica da je do kolovoza ostalo malo vremena, nedovoljno za ozbiljnije analize, prezentacije i objašnjenja o čemu se zapravo radi. Na noge su se digle nevladine udruge, ekolozi, lokalni čelnici, ljubitelji prirode i građani, kako u Baniji, tako i u susjednoj BiH. Gradonačelnik Dvora, gradića na Uni oko kojega se sve vrti, Nikola Arbutina zadržao je prisebnost, definirao problem i odmah zatražio ono što je ovoga trenutka najvažnije – pozvao je struku, a ne političare, da objasne o čemu se zapravo radi, što će se to odlagati na Trgovskoj gori, koliko je to (ne)sigurno po zdravlje stanovnika i u kojoj mjeri će to ugroziti biološku ravnotežu i pitke vode.

Ako se do donošenja konačne odluke, do 2033. godine, pokaže da Trgovska gora nije prikladna, sve kreće ispočetka, s novom lokacijom

Iz Dvora je upućen poziv Državnom zavodu za radiološku i nuklearnu sigurnost, kako bi njihovi stručnjaci prisustvovali tematskoj sjednici Općinskog vijeća, odgovorili na brojna pitanja i čitavu stvar razjasnili. Saša Medaković, ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost RH, za Novosti kaže da je najvažnije što će, u vezi zbrinjavanja ovakvog otpada reći lokalna zajednica, u ovom slučaju Općina Dvor, jer bez njihove suglasnosti od odlagališta na Trgovskoj gori neće biti ništa. No čini mu se da do njih uopće nisu doprle prave informacije kako će se cijela stvar odvijati ako pokažu interes.

- Postoje tri koraka. Prvi je uspostava centra, odnosno privremenog skladišta za otpad porijeklom iz Hrvatske, koji se mora locirati u slijedeće dvije godine. Tu je riječ o medicinskom i drugom otpadu koji se sada odlaže u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Sljedeći korak je izgradnja privremenog skladišta za otpad iz našeg dijela NE Krško. Taj korak treba biti završen do 2023. godine i još uvijek je riječ o privremenom odlagalištu. Posljednji korak je trajno rješenje, dakle odlagalište koje mora biti definirano tek oko 2043. godine, ali odluku o tome treba donijeti desetak godina ranije. Ako se do donošenja te odluke, dakle do otprilike 2033. pokaže da Trgovska gora zbog bilo čega nije dobra lokacija, čitava stvar kreće ispočetka, s novom lokacijom i svime što joj prethodi. Dakle, do početka odlaganja radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori dug je put i od tisuću potrebnih koraka ovih dana pokušavamo zakoračiti tek prvi. Važno je još reći da novac u lokalnu zajednicu stiže odmah po potpisu Sporazuma o razumijevanju. Ista ta lokalna zajednica može se u bilo kojem trenutku predomisliti, sve do konačne odluke o odlagalištu, dakle do 2033. i od odlagališta neće biti ništa. Sve je to dovoljno vremena da se vidi kako stvar ‘hoda’ – objašnjava Saša Medaković.

Prema svemu sudeći, problemu valja pristupiti sa što manje emocija, ali pri tome itekako imati u vidu sigurnost stanovništva, eventualnu ugroženost voda i cjelokupnu zaštitu okoline. Sasvim je sigurno da u kolovozu ove godine neće krenuti prvi kamioni s otpadom, kako to mnogi danas tumače i uvjeravaju stanovnike ovog dijela Banije, tvrdeći da će, ako to hitno ne spriječe, zauvijek s tog područja nestati ljudi. U svemu tome sasvim je sigurno da ljudi, sa ili bez radioaktivnog otpada, polako nestaju u ovom dijelu Banovine. Uglavnom je riječ o vremešnim povratnicima koji su se kroz ušicu igle jedva vratili na svoja ognjišta, koji i dan danas kucaju na vrata činovnika kako bi ostvarili osnovna zajamčena prava. Upravo zbog njih, pa ma koliko ih trenutno bilo, ako postoji i najmanja sumnja, odlagalište se ovdje ne bi trebalo graditi. Do konačne odluke, i to jedino uz pristanak lokalne zajednice, odnosno stanovnika tog područja, proći će gotovo 20 godina. Sasvim dovoljno za potpuno jasno sagledavanje stvari i eventualno odustajanje.

Do točne lokacije Čerkezovac na Trgovskoj gori došlo se na temelju selekcijskog postupka koji je proveden još 80-tih i 90 tih godina prošlog stoljeća i koji je ukazivao da je šire područje Trgovske gore s tehničkog aspekta potencijalno odgovarajuće za izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada. Dodatno, na ovom području je identificiran skladišno vojni kompleks Čerkezovac, izgrađen 80-ih godina, kao pogodan za odlagalište.

Bivši premijer Ivo Sanader još je u travnju 2007. obećao da Trgovska gora nikada neće biti odlagalište, kako bi uzdrmao SDP koji je upravljao Sisačko – moslavačkom županijom. Obećanje je propalo zajedno sa Sanaderom, a u igri su se našla 34 lokaliteta od kojih su vremenom ostala samo četiri, Papuk, Psunj, Moslavačka i Trgovska gora. Političkim lobiranjem otpadali su svi osim Trgovske gore, za koju, čini se, nikoga nije bilo briga i nije imao tko niti lobirati. Kako onda, čini se, tako i sada.

Sisačko–moslavački župan Ivo Žinić (HDZ), protiv je odlagališta na Trgovskoj gori, i prilično je ogorčen što ga nitko nije obavijestio o namjeri Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost RH. Kaže da Županija ima druge planove za taj dio Banije, a riječ je o razvijanju ekološke proizvodnje i turizmu. U Dvoru se pitaju kako da se toga baš sada sjetio, a otkad je postao župan, niti jedan jedini put nije službeno posjetio Dvor.

Na desnoj obali Une, agilna gradonačelnica Novog Grada Snježana Rajilić, mobilizirala je stanovništvo, nevladine udruge i političare kako bi jasno rekli ‘ne’ odlagalištu udaljenom samo kilometar – dva od predviđene lokacije.

Odlagalište bi prvo služilo za zbrinjavanje medicinskog otpada, a potom za otpad iz hrvatskog dijela NE Krško. Zajednica ima pravo veta

- Sazvala sam sastanak općinskih i gradskih čelnika koji su u blizini ove lokacije. Iz Hrvatske se odazvao samo Nikola Arbutina iz Dvora, koji je rekao da će poslušati glas naroda, ali i struku, što mislim da je u redu. Gradonačelnik Hrvatske Kostajnice, grada koji bi itekako trebao biti zainteresiran za ovu temu, nije se pojavio. Mislim da ga čitava stvar trenutno iz političkih razloga uopće ne zanima, kao da čeka nekakve upute. Nadalje, kontaktirala sam Agenciju za nuklearni otpad BiH, koja mi je potvrdili da je, od svega najvažnije dobiti informaciju od strane stručnjaka, pa tek onda razvijati strategiju. Sve liči na nekakvo prikrivanje i otvara mnoga pitanja. Još nešto, zapamtila sam nedavnu izjavu Vesne Pusić kako se opasni otpad trenutno skladišti u Ruđeru Boškoviću, u samom centru Zagreba i da je čitava stvar potpuno bezopasna. Ako je tako, čemu uopće halabuka oko Trgovske gore? – pita se Snježana Rajilić.

Prozvani gradonačelnik Hrvatske Kostajnice Tomislav Paunović gotovo da je potvrdio mišljenje kolegice iz Novog Grada. Na naše pitanje bio je kratak i jasan: ‘Trenutno oko Trgovske gore nemam stava, a ako baš želite nešto napisati: ako je to gospodarski dobro, ja sam za, a ako je štetno za okoliš, ja sam protiv’, lakonski odgovara Paunović.

Ako već gradonačelnik Hrvatske Kostajnice nema stav oko odlagališta na Trgovskoj gori, njegovi sugrađani mišljenja su da bi odlagalište donijelo štetu ovom dijelu Banije, pa i njihovu gradu. Najglasniji, ali i najjasniji su mladi, njih četrdesetak, okupljeni u udruzi Ekološko kulturna scena (EKS) iz Hrvatske Kostajnice. Čim su čuli da je Trgovska gora ponovo aktualizirana kao potencijalno odlagalište opasnog otpada, odmah su izašli na teren kako bi pokazali da su protiv skladištenja otpada na toj lokaciji.

Čim se saznalo da se nuklearni otpad planira skladištiti na Trgovskoj gori, u Dvoru je osnovan Stožer za obranu Dvora od izgradnje radioaktvnog odlagališta. Jedna od onih koja je inicirala osnivanje Stožera, Anita Kolarić, objašnjava da prikupljaju potpise građana protiv odlagališta na Trgovskoj gori i to ne samo u Dvoru, već i u Sisku, Sunji, Kostajnici i drugim mjestima.

- Ako stvari krenu krivim smjerom, organizirat ćemo prosvjede, a nakon toga, iako treba, i referendum. Stupili smo u vezu sa brojnim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima jer je njima itekako u interesu da zaštite svoju proizvodnju, koja znači i njihov opstanak na ovom području, kaže Anita Kolarić.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više