Novosti

Kultura

Šarm i kako ga steći

'Momci na brod' u Maloj sceni i 'Petar Pan' u ZeKaeM-u: Riječ je o dvije predstave koje na juriš osvajaju svojim optimizmom i radošću

Jvety4hdb1u9cnglv5cucnx8z0p

‘Momci na brod’ u režiji Snježane Banović

Dvije nepretenciozne predstave na kraju godine unijele su malo veselja u hrvatsku kazališnu stvarnost koja, po običaju, ne izgleda baš ružičasto. Prva od njih je ‘Momci na brod’ u režiji Snježane Banović i produkciji zagrebačke Male scene, a druga je ‘Petar Pan’ ljubljanskog redatelja Roberta Waltla u Zagrebačkom kazalištu mladih. ‘Momci na brod’ napravljeni su prema istoimenoj opereti Ivana Zajca, praizvedenoj 1863., kojom se željelo obilježiti stotinu godina od smrti velikoga kompozitora, a ‘Petar Pan’ je moderna verzija slavne bajke J. M. Barrieja iz 1904., nastala u obradi čitavog niza neobičnih suradnika ZeKaeM-a.

Dominantni šarm predstave ‘Momci na brod’ u tome je što je realizirana u suradnji s Muzičkom akademijom u Zagrebu: pokušajte zamisliti veselu operetu koja pršti od mladosti i koja se igra u prostoru veličine neke prostranije dnevne sobe u koju su se natiskali kompletan orkestar, glumci i publika. Taj polet mladosti razgalio je sve prisutne, a svirači i pjevači na pragu profesionalne zrelosti napravili su od staromodne muzičke partiture silno duhovitu temu, poigravajući se klasikom, današnjim vremenom i samima sobom. Predstava je pokazala kako jedna vremešna forma ne mora obavezno podsjećati na muzej i da nešto iz 19. stoljeća ne mora nužno mirisati na naftalin, nego da su snaga i vrijednost mladalačke imaginacije u tome što oživljavaju stare udove, preskaču stoljeća i igraju se sa svime što dohvate. Redateljica Snježana Banović o tome kaže: ‘Ova predstava preko tih mladih izvođača vodi dijalog s prošlošću, a u sadašnjosti predstavlja stanovitu diverziju u sistemu; jedna opereta iz 19. stoljeća postavljena je u dječjem kazalištu i rađena je po sistemu workshopa, a ne onako kako bi se radila glazbena predstava. Najvažnije od svega jest da predstava pršti od radosti, što je u hrvatskoj kulturi postalo gotovo zabranjenom kategorijom.’

Isto vrijedi i za predstavu ‘Petar Pan’, koja nije napravljena kao klasična, infantilna bajka, nego kao današnja fantazija, igra u dvorištu, koja računa s tim da bude šašava koliko i mudra, da bude za djecu ali i za odrasle, da bude za tebe ali i za mene. Ili kako napominje redatelj Waltl: ‘Glavnu liniju čine Petar Pan i izgubljeni dječaci, ali glavno pitanje je što znači imati majku, a što znači imati oca.’

Osim redatelja, predstavi je pomogao čitav niz autentičnih i osobenih umjetnika: adaptaciju romana napravio je Ivor Martinić, dramatizaciju Ivica Buljan, za koreografiju se pobrinula Selma Banich, a za kostime Ana Savić Gecan, scenograf je Jean-Guy Lecat koji je godinama surađivao s legendarnim Peterom Brookom, autorica songova je književnica Olja Savičević Ivančević, a glazbu na sceni proizvodi osobno Nenad Kovačić. Tako predstava funkcionira kao fascinantni vizualni doživljaj, kao lucidna muzička kutija i kao romantična priča koja nas podsjeća na djetinjstvo i oguljena koljena. Ansambl čine ZeKaeM-ovi glumci koji, što god igrali i koliko god godina imali, u dječjim predstavama glume više nego sjajno. Tako Zvončicu glumi Doris Šarić Kukuljica, a morsku sirenu Urša Raukar, glumice koje u istom kazalištu igraju već tridesetak godina, ali u dječjim ulogama i dalje umiju iskopati i zrnce vlastite, dječje naivnosti. Petar Pan je Vedran Živolić, Wendy Anja Đurinović, a Kapetan Kuka Frano Mašković.

U ovim predstavama nećete naći ništa scenski grandiozno ili briljantno estetski dotjerano, ali obje će vas na juriš osvojiti svojim optimizmom i radošću – i to je u ovom slučaju jedino važno.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više