>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Mirna Jasić

Siniša Labrović: Milodari za komunjaru

Božićni performans na Trešnjevci: ‘Vrijeme je kad se izrazito poziva na milosrđe i dobrotu, pa sam želio isprovocirati te osjećaje u ljudima. Budući da me dio javnosti percipira kao nevjernika i komunjaru, pomirio sam se s tim i ovim se činom javno deklarirao, poželjevši vidjeti kako će ljudi reagirati’, rekao je umjetnik

U Zagrebu ste nedavno izveli performans kojim ste uz transparent ‘Ja sam nevjernik i komunjara’ tražili milodare za Božić?

Performans u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka, u okviru programa ‘Male intervencije’, bio je planiran u predbožićno vrijeme koje je bogato simbolikom. Božić je vrijeme kad se izrazito poziva na milosrđe i dobrotu, pa sam želio isprovocirati te osjećaje u ljudima. Budući da me dio javnosti percipira kao nevjernika i komunjaru, pomirio sam se s tim i ovim se činom javno deklarirao, poželjevši vidjeti kako će ljudi reagirati. Hrvatska sebe u javnoj sferi prikazuje kao izrazito katoličku zemlju, pa sam to htio iskušati i uživati u ljudskom milosrđu i ljubavi.

Koliko je istine u natpisu transparenta?

Moja privatna uvjerenja u ovom slučaju nisu važna, bilo je bitno deklarirati se u odnosu na mišljenje ogromne većine građana koji se izjašnjavaju kao vjernici, iskazati sebe kao nekoga tko je različit, te provocirati njihovu dobrotu, ali bez vrijeđanja i šikaniranja.

Kakve ste reakcije izazvali?

U manje od tri sata bio sam milosrdno darovan sa 466,25 kuna, platnenom torbom i kremšnitom. Bez obzira na blagdansko vrijeme, radi se o prilično značajnom iznosu koji me iznenadio i pobudio optimizam. Ljudi su reagirali pozitivnije i tolerantnije nego što sam očekivao s obzirom na sotoniziranje onih koji se deklariraju kao nevjernici i komunisti. Bilo je i negativnih reakcija, poput gospođe koja mi je dobacila da sam ‘pacijent’, pa do uznemirenog penzionera koji mi je rekao da provociram ljude, te mrmoljenja nekih u prolazu, no sve je prošlo benigno. Uglavnom, ljudi su me promatrali sa zanimanjem. Prišla mi je žena koja je navela da je vjernica i desničarka, ali da smatra dobrim što ‘u društvu postoje ovakvi poput mene kako bi se imali s kime gonjati’, pa mi je i ona donirala par kuna. Obraćale su mi se penzionerke žaleći se zbog niske penzije, objašnjavajući da bi bez pomoći bližnjih završile na cesti. Neki su se prolaznici izjašnjavali da su i oni sami ono što sam napisao na transparentu i da bi, da mogu, vratili komunjare na vlast. Time su komentirali političku i ekonomsku situaciju te sudbinu većine ljudi. Bilo je dosta smijeha, dobacivanja, kao i podrške zbog hrabrosti i humora.

Kakvu ste sliku hrvatskog društva dobili ovim performansom?

Ne znam koliko je akcija bilo reprezentativna, jer tko zna kakve bi sve reakcije performans izazvao da je održan u centru Zagreba ili, na primjer, u Gospiću. No, očito još nismo došli do toga da je ljudima izbrisana svijest i savjest, iako na tome dobrano radi jedan dio javnosti i medija. Očito da diferentnost opstaje, a nadam da će tako ostati i nadalje, da će ljudi nastaviti misliti svojom glavom te da neće podleći pritisku javnosti i propagandi.

Što iduće planirate?

Raduje me samostalna izložba 21. siječnja u Galeriji ‘Michaela Stock’ u Beču, gdje će biti izloženi radovi kolege Vlade Marteka i mene. Od ukupno dvije prostorije te galerije, u jednoj će Martek predstaviti ‘Pripreme za umjetnost’, a u drugoj ću ja prikazati paraslikarski striptih pod nazivom ‘Umjetnik prodaje svoju kožu’.

1/1