>

novosti logo

Slučaj gospodina R.

Izvjesni Markus R. priznao je kako je povjerljive dokumente njemačke obavještajne službe prosljeđivao CIA-i. Osim toga, otkriveno je kako je i BND prisluškivao ‘prijatelje’

Njemačka Savezna obavještajna služba (BND) prisluškivala je visoke turske dužnosnike od 2009. godine, 2012. prisluškivan je razgovor tadašnje američke državne tajnice Hillary Clinton, a godinu dana kasnije onaj njezinog nasljednika Johna Kerryja. Na ovu aferu koju je sredinom kolovoza otkrio njemački dnevni list ‘Süddeutsche Zeitung’ nadovezao se ‘Der Spiegel’, koji piše kako je BND slučajno uhvatio Kerryjev razgovor, koji nije išao zaštićenim linijama. Telefonski razgovor Hillary Clinton s glavnim tajnikom UN-a Kofijem Annanom, prilikom kojeg ju je ovaj informirao o tijeku pregovora oko sirijske krize, također je presrela njemačka tajna služba. Nakon što je svojedobno otkriveno kako su američke tajne službe, između ostalog, pratile i mobitel Angele Merkel, kancelarka je ponavljala da se ‘prijatelji ne prisluškuju’, a sada se opet našla u neugodnoj poziciji.

Nakon nove špijunske afere, mediji s obje strane Atlantika puni su anonimnih izvora visokih dužnosnika koji nude tek protokolarne floskule o nužnosti zaštite državne sigurnosti ili neprihvatljivom kršenju privatnosti, ovisno već zastupaju li državu koja je prisluškivala ili onu koju se prisluškiva. Njemačka je u očima svjetske javnosti, u iznimno kratkom roku, prošla put od jedne do druge. Sredinom srpnja njemačka je vlada naredila prvom čovjeku CIA-e u Njemačkoj da napusti zemlju kao odgovor na aferu koju je otkrio bivši zaposlenik američke sigurnosne agencija NSA-e, zviždač Edward Snowden. Iz dokumenata NSA-e koje je svjetskim medijima dostavio Snowden vidljivo je kako su američki špijuni u Njemačkoj prisluškivali 500 milijuna telefonskih razgovora, poruka, e-mailova i chatova mjesečno. U istrazi je otkriveno kako je tridesetjednogodišnjak, koji je imao uredski posao u BND-u, radio kao dvostruki agent za CIA-u. Markus R. priznao je njemačkim organima kako je 218 povjerljivih dokumenata BND-a proslijedio američkoj tajnoj službi. Reuters, pozivajući se na njemački izvor, piše kako je dotični za BND radio osam do deset godina, a CIA-i je svoje usluge ponudio putem maila. Prema istom izvoru, gospodin R. CIA-i je predao dokumente vezane uz istragu njemačkog odbora o prisluškivanju njemačkih državljanina od strane NSA-e, a za svoje je usluge dobio 25 tisuća eura.

Priča o gospodinu R. tu ne prestaje. Prema dokumentima s kojima je u javnost izašao ‘Der Spiegel’, nakon što su presreteni razgovori Hillary Clinton i Johna Kerryja, zaposlenici BND-a su sastavili transkript na nekoliko stranica i proslijedili ga svojim nadređenima. Premda je ustroj BND-a takav da su oni direktno odgovorni uredu kancelarke, zapisi, prema pisanju ‘Spiegela’, nikada nisu proslijeđeni Angeli Merkel. Zadužen za uništenje tih transkripata bio je upravo Markus R., čovjek na platnoj listi američkih obavještajaca. On ih tada nije uništio, a pronađeni su na USB stiku prilikom pretrage njegove kuće početkom srpnja. Slučajno ili ne, BND je prisluškivao najviše američke dužnosnike, ali ti dokumenti nisu došli do nominalnog šefa agencije – Angele Merkel, nego su u obavještajnoj hijerarhiji zapeli upravo na američkom čovjeku. Stoga je opravdano postaviti pitanje čiji kadar dominira BND-om i kome su podređeni i lojalni njemački obavještajci, svojoj kancelarki ili kolegama s druge strane Atlantika.

Prvi čelnik BND-a bio je Reinhard Gehlen, bivši šef Abwehra, vojno-bavještajne službe Trećeg Reicha za koju je špijunirao Sovjete. Nakon rata nastavio se baviti istom djelatnošću za Amerikance, koji su uspostavili tzv. Organizaciju Gehlen iz koje se postepeno razvio BND. CIA je osnovala i logistički, financijski i na druge načine podržavala njemačku tajnu službu, a čini se kako dio tog utjecaja nije izblijedio ni do danas. Glavno postrojenje Organizacije Gehlen bila je operacijska baza u Pullachu na jugu Njemačke. Zanimljiva je koincidencija da je Markus R. na posao odlazio upravo u Pullach, gdje je danas sjedište BND-a.

Na pitanje novinarke njemačke televizije koliko je ljuta zbog slučaja gospodina R., Angela Merkel je odgovorila kako ‘nije stvar u tome koliko je bila ljuta’. ‘Za mene, to je znak kako imamo fundamentalno drugačije koncepcije rada tajnih službi’, dodala je. Moguće je da njemačka kancelarka ima drugačiju viziju djelovanja špijunskog sektora od američkog, ali minuli događaji pokazuju kako će, prije implementiranja svoje vizije, trebati preuzeti kontrolu nad vlastitom obavještajnom zajednicom.

Dokumenti koje je u medije pustio Snowden otkrivaju kako su Amerika i Velika Britanija na krovovima svojih ambasada u Berlinu imale tajne prisluškivačke centre. Na britanskoj ambasadi od 2000. godine stoji višemetarska kupolasta konstrukcija bijele boje iz koje su presretani wi-fi podaci, mobilni pozivi i ostala komunikacija. Dio je to operacije koju širom svijeta na više od sto lokacija, većinom u diplomatskim i konzularnim predstavništvima, provodi jezgra međunarodne prisluškivačke koalicije. ‘Pet očiju’ čine Australija, Kanada, Novi Zeland, SAD i Velika Britanija. Prisluškivački centar s krova britanske ambasade nedavno je uklonjen, a na javnosti ostaje prosudba obavljaju li njemačke tajne službe svoj posao izuzetno loše i traljavo, pa takvu konstrukciju nisu primijetile više od deset godina ili je posrijedi nešto drugo. ‘Prepoznato je da je njemačka vlada ojačala i da smatra kako zaslužuje neovisniju ulogu u unutrašnjim njemačkim poslovima’, piše u Osnovnom sporazumu između CIA-e i Organizacije Gehlen iz 1949. godine, a u svjetlu posljednjih događaja čini se kako ta rečenica ne bi bila posve deplasirana ni danas.

Dokumenti koje je otkrio Edward Snowden javnosti su približili rad tajnih službi. Na jedno plansko prisluškivanje dolazi devet slučajnih, a posebno uznemirujuće je to što tajne službe imaju pravo zadržati, spremiti i koristiti i one podatke za čije prikupljanje nisu dobile nikakve dozvole. Objava informacija da je Turska, članica NATO-a, od 2009. godine službeni cilj njemačke obavještajne zajednice, može se protumačiti i kao poruka Angeli Merkel kako bi trebala dvaput razmisliti o svojoj izjavi o nešpijuniranju među saveznicima, te poruka javnosti kako se sve tajne službe bave istom djelatnošću. Nakon ove afere, Angela Merkel postala je vlasnica novog mobitela, kriptiranog Blackberryja. Konzervativna kancelarka odabrala je model s klasičnom tipkovnicom ispred onog s ekranom osjetljivim na dodir, te se nada kako u budućnosti više neće biti meta tajnih službi. A milijuni ‘slučajno’ prisluškivanih građana? Njima će već tajne službe oprostiti što su ih prisluškivale.