Ni trenutka nisam požalio kad sam nakon završene srednje industrijske škole i kratkog zaposlenja u Vršcu došao u Rijeku, pa ni kad je izbio rat, priča Spasa Mutavski, koreograf i umjetnički voditelj, a nekada i plesač, za kojim je 60 godina umjetničkog rada i preko 20 godina vođenja srpskih ansambala u Hrvatskoj.
Spasa Mutavski rođen je 19. marta 1939. u selu Središte kod Vršca, Nakon srednje škole zaposlio se na godinu dana u tamošnjoj tvornici obuće Napredak. Kako mu se tamo nije svidjelo, 1958. stigao je u Rijeku gdje nikog nije znao. Nakon dva dana zaposlio se u Transjugu, međunarodnoj špediciji, uz rad završio višu školu i dočekao penziju 1994. godine.
- Imam svoj krug prijatelja, mislim da nema u Rijeci tko me ne zna. Kad rade neku smotru u gradu, konzultiraju me i pozovu, kaće Spasa koji nikad nije pomišljao na selidbu iz Rijeke.
Kao srednjoškolac postao je član KUD "Žarko Zrenjanin", gdje je počeo svirati tamburu i igrati u folkloru. To mu se više dopalo jer su u orkestru bili stariji. Po dolasku u Rijeku priključio se kao igrač Radničkom KUD-u "Brodograditelj" koji je djelovao pod pokroviteljstvom "3. Maja" i tamo igrao do 1963., kad je preuzeo vođenje mlade postave. Pohađao je ljetne i zimske škole folklora u organizaciji Matice iseljenika i Kulturno prosvjetne zajednice Hrvatske na kojima su predavali poznati eminentni predavači.
Mutavski je 1967. preuzeo kompletno vođenje folklora "Brodograditelja" koji je tada u više sekcija imao preko 200 članova, dok je u Rijeci bilo nekoliko stotina članova KUD-ova.
- To su bile zlatne godine s procvatom društava uz podršku sindikata i grada, kaže Spasa koji je 1970. dobio srebrnu plaketu grada Rijeke za promoviranje kulture.
"Brodograditelj" se raspao 1993. jer je "3. maj" prodao sindikalni dom na Mlaki gdje je RKUD radio, pa su folkloraši ostali na ulici. Grad nije ponudio nikakav adekvatan prostor i društvo se raspalo, ali Spasa nije ostao besposlen.
Prvi su se javili iz Srpskog kulturno-umjetničkog duhovnog društva (SKUDD) "Đurđevdan" iz Drežnice kad su 1993. osnovali folklor pod vodstvom oca Miloša Orelja i Branke Radulović . Početkom 1994. preuzeo je folklor "Đurđevdana" koji vodi do danas, dok od 2001. vodi folklornu sekciju riječkog pododbora "Prosvjete".
- U "Đurđevdanu" nisam imao problema sa članstvom. Imao sam dve, čak i tri postave, a nastupili smo i na prvoj smotri manjina u "Lisinskom". Ipak, te prve generacije odrastaju, žene se, idu svojim životom, sele se. Danas u Drežnici ima sve manje dece, ali uspevam da sastavim ekipu. Zapravo, mali plesači koji su ove godine nastupili u Donjim Dubravama su pripadnici četvrte generacije od 1993., kaže Mutavski.
Spasa je s "Đurđevdanom" uvježbao 14 koreografija. Kako ga je profesor Ivan Ivančan učio da postavljamo koreografije s folklorno čistih područja, postavljao je igre centralne Srbije, Vojvodine, Crne Gore, Makedonije i koreografiju Like. Slaže se da KUD-ovi trebaju uvježbavati i igre iz kraja u kome djeluju, a za to treba istražiti to područje i naći adekvatnu muziku.
- Da bi bili interesantniji, pogotovo deci koju trebate privući, morate igrati i kola iz drugih krajeva, tako da repertoar bude mešovit, a ne samo iz kraja gde društvo radi. Sticajem okolnosti, Rijeka nema ništa svoga, već što smo mi koji smo se doselili doneli sa sobom. I u Rijeci je prva generacija bila izvanredna. To su bila deca čiji roditelji žive na selu, a ona se školovala u Rijeci. Ta se generacija manje-više poženila i poudavala. Danas se roditelji ustručavaju decu slati na folklor pa ih usmeravaju na ritmiku ili pevanje, a u školama više nema slobodnih aktivnosti kao nekad. U Rijeci nekad nije bilo škole bez folklora, pa sam otuda crpio članstvo, kaže Mutavski. Smatra da se sve da naučiti dobrim radom i strpljenjem, uz shvaćanje da folklor nije samo igranje nego i druženje.
- Treba živeti s folklorom – tu su svatovi, odlazak u crkvu… Folklor je skup običaja jednog naroda, a ne samo igranje. Kad mladima to objasnim, pa i kad ne znaju, druže se i s vremenom proigraju. Imao sam u "Brodograditelju" čak i jednog gluvonemog plesača koji je bio bolji od ostalih. Kad bi nešto video, on bi to odigrao, priča Mutavski, koji nije veseo zbog stanja u riječkom pododboru.
- Tri i pol godine nema predsedništva. Previše se tamo politike umešalo, što se odrazilo na sve. Ipak, mi radimo. Pauziramo samo u julu i avgustu, a zadnji nastup smo imali u Jasenku na Vidovdan. Ni gradske vlasti nisu od pomoći. Oni prepoznaju folklor onda kad im treba,a smotra se organizira jednom godišnje. Lani nismo dobili ni kune od grada, tek dožupan Pero Mamula nešto drži do toga. Ranije su nas podržavale turističke zajednice, pa smo u tri meseca imali 60 do 70 komercijalnih nastupa i nema terase od Novigrada do Šibenika gdje nismo igrali. Ali sada je drugačije, kaže Mutavski.
Sada barem imaju gradski prostor koji su lani iznajmili na deset godina. Do tada su 12 godina čekali da dođu do prostora i selili se desetak puta, što je uticalo na osipanje društva.
Tokom svog folklornog rada, Spasa je često surađivao s kolegama koreografima. Postavljao je koreografiju za KUD "Eugen Kumičić" u Križišću, surađivao s koreografkinjom Alenkom Juretić u Grobniku, ali danas nema te suradnje. Kakve su mu želje i planovi?
- Bio bih najsretniji kad bih dobio 16 parova male djece iz 7. ili 8. razreda osnovne škole, da usavršim još jednu generaciju. Koliko me pamet i noge budu služile i da znanje prenesem na njih, pa kad prekinem s radom, da nešto ostavim, zaključuje naš sagovornik.
AUTOR:
