Ako razbijanje prozora ispada tako ‘dobra stvar’ – ako je jedno slomljeno staklo izvanredna politička, pa i ekonomska prilika – zašto bi nogometno-domoljubna industrija to prepuštala nesretnom slučaju? Od čega bi živjeli Mamić, Šuker i cijela svečana loža kad se nikad i nigdje, ni na jednoj vili hrvatskih reprezentativaca, ne bi razbilo nijedno staklo?