Kao i mnogo čega dosad, i ovoga se dosjetio zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Agilni, neki bi rekli i preagilni gradonačelnik predložio je, naime, da se Tehnički muzej u Savskoj ulici nazove Teslinim imenom. To nam potvrđuje i ravnateljica Muzeja Markita Franulić: ‘Inicijativu o preimenovanju Muzeja gradonačelnik je uputio našem Upravnom vijeću u srpnju prošle godine, što je UV prihvatilo i pokrenuta je administrativna procedura koja je trajala do lipnja 2015., kada je Skupština Grada donijela odluku o preimenovanju Tehničkog muzeja u Tehnički muzej Nikola Tesla. Preostaje nam još promjena Statuta koji također potvrđuje Skupština te registracija na Trgovačkom sudu, nakon čega će i službeno započeti uporaba novog naziva. Smatramo da Teslino ime ima širok doseg na mnogim područjima i među svim generacijama i profilima potencijalnih posjetitelja i korisnika te da njime postajemo međunarodno vidljiviji i prepoznatljiviji.’

Podsjetimo da je aktualni gradonačelnik prije devet godina dao i da se Meštrovićeva skulptura Tesle premjesti iz parka Instituta Ruđer Bošković, gdje je dotad stajala, u centar grada, na ugao Masarykove i Preradovićeve ulice. Struka je tada bila protiv, pisala se i peticija protiv premještanja, smatralo se da je ogromni Tesla neprimjeren malom skveru, ali je gradonačelnik jednog jutra u srpnju 2006. godine spomenik jednostavno premjestio. Tom prilikom Saša Blagus, viši znanstveni suradnik Instituta Ruđer Bošković, napisao je ljutit tekst u kojem je, između ostalog, napisao: ‘Ishitrena odluka o premještanju Meštrovićeve skulpture s IRB-a u centar Zagreba jest filistarska. Ona odiše nedostojnom improvizacijom i škrtošću Gradskog poglavarstva i gradonačelnika (barem kad se o Tesli radi) s jedne strane i nakanom Uprave Instituta da podaničkom snishodljivošću IRB-u ponešto priskrbi. IRB je na taj način sramotno izgubio Teslin spomenik, a Tesla novi spomenik nije dobio. Dobio je – antispomenik.’

Teslino ime ima širok doseg na mnogim područjima i među svim generacijama i profilima potencijalnih posjetitelja i korisnika te njime postajemo međunarodno vidljiviji i prepoznatljiviji – kaže ravnateljica Tehničkog muzeja Markita Franulić

Tesla ni inače nema velike sreće sa svojim spomenicima. Onaj u Gospiću, rad Frana Kršinića, odletio je u zrak u veljači 1992. godine. Novi odljev te skulpture, napravljen prije devet godina, nalazi se u skladištu Ljevaonice umjetnina Akademije likovnih umjetnosti, a današnja ga gospićka vlast ne namjerava vratiti na staro mjesto, nego mu je našla zamjensku lokaciju izvan centra. Najprije su govorili da je na njegovo mjesto vraćena skulptura vodarice Marte nepoznatog autora. Laganim uvidom u situaciju na terenu ustanovljujemo da je Marta postavljena nekih sto metara dalje, pa bi mjesta bilo i za Teslu, samo kad bi se htjelo. Onda je bilo rečeno da bi ga na tom mjestu u doglednoj budućnosti trebala zamijeniti skulptura oca domovine Ante Starčevića. A u hijerarhiji spomeničke plastike red se treba znati.

No vratimo se Tehničkom muzeju, koji je i dosad stalno obilježavao datume vezane uz Nikolu Teslu. Ravnateljica nam o tome kaže: ‘Obljetnicu smo popratili našim redovitim programom demonstracija Teslinih izuma u Demonstracijskom kabinetu Nikole Tesle, predavanjem višeg kustosa Renata Filipina, press konferencijom u povodu preimenovanja Muzeja, promocijom vizualnog identiteta i suvenira (za sada samo majica i torbi koje su, neskromno rečeno, sjajne) – dizajn Lana Cavar i Narcisa Vukojević, radimo novi web-site itd. Inaugurirali smo kutak pod nazivom Teslamanija u kojemu ćemo izlagati i predstavljati različite projekte inspirirane Teslom ili o Tesli. Započeli smo s animiranim filmom Brune Razuma Tajni laboratorij Nikole Tesle i scenografijom filma koje smo dobili od autora i Zagreb filma.’ Ravnateljica dodaje da ‘Teslino ime u nazivu muzeja znači svojevrsni rebrending muzeja na mnogim poljima. Za početak, to je vizualni identitet čijoj smo koncepciji pristupili na način da smo nastojali zadržati naš sada već prepoznatljiv i jedinstven retro image, ali interpretiran na suvremen način i u suvremenom kontekstu, a koji obuhvaća i elemente vezane uz Teslu.’

Teslinim imenom pokušavaju se rebrendirati mnogi. Tako Srpska pravoslavna crkva već više godina vodi kampanju da se urna s Teslinim ostacima iz beogradskog muzeja prenese u hram Svetog Save, a sve pod izlikom da je Tesla popov sin i da Muzej Nikole Tesle nije pogodno mjesto za čuvanje njegovih posmrtnih ostataka. Onomad, 2006., kad se slavila velika Teslina godišnjica, preko njegovog imena i prva se posttuđmanovska hadezeovska vlada s Ivom Sanaderom na čelu pokušala rebrendirati. Ne tako davno i beogradski aerodrom na Surčinu dobio je ime po ovom znanstveniku, dok smo zagrebačkom Plesu odlučili dati ime po Franji Tuđmanu, pa je u toj podjeli, očito, Tesli ostao muzej. I inače, obje zemlje, i Srbija i Hrvatska, nerijetko posežu za imenom ovog Smiljančanina, pokušavajući na taj način poboljšati svoj imidž u svijetu.

Da je brendiranje vrlo važno za sliku jedne države slaže se i Božo Skoko, inače stručnjak za brending: ‘Predstoji nam brendiranje Tesle. To ne znači da će on time biti manje američki ili srpski znanstvenik, nego to znači da ćemo ga mi povezati s Hrvatskom. Tesla može biti dobar brend jer ima univerzalnu poruku, sjajnu priču, jer je pozitivac, idealist, pravednik, uporan, misteriozan, domoljub, kozmopolit i žrtva pohlepe.’

Prije nekoliko godina, u vrijeme kad je pojam normalizacije između dviju zemalja bio posebno aktualan, Boris Buden je o fenomenu Tesle kao normalizatoru i pomiritelju dviju nacija napisao ovo: ‘Razumljivo je zašto bismo htjeli imati Nikolu Teslu u jednom od kanona hrvatske kulture. Što je slavniji velikan, to je značajniji kanon, odnosno kultura, odnosno čitava nacija. Zato ćemo se na sav glas ponositi Teslinim imenom i zaboraviti, na tren, njegovo srpsko porijeklo i transnacionalno značenje njegova djela. Korist je veća od štete, slast intenzivnija od gađenja. Jebiga, naš je…, smoći ćemo hrabrosti i reći, držeći, naravno, figu u džepu.’