Dojadismo već i sami sebi učestalim registriranjem tzv. klerikalizacije hrvatskih javnih institucija, ruku na srce, ali problem je što imamo posla s potencijalima, pa, biblijskih razmjera. Onda jedan članak odvojimo za HRT s (neupaljenim) adventskim vjenčićem, drugi za Hrvatsku vojsku na hodočašću u Lourdes ili djecu-vojnike kao ministrante s Betlehemskim svjetlom mira, a treći – e, to je ovaj – za Sveučilište u Zagrebu, našu glavnu tvornicu znanja. Što su nam blagoslovljenoga priredili ovom prilikom, dakle?
Ni manje ni više nego prvi Sveučilišni božićni koncert, glasi odgovor. Dogodine bit će zvan i tradicionalnim, a inicijalni je održan prošle nedjelje, 18. prosinca, u crkvi sv. Antuna Padovanskog. Trebali su nastupiti – valjda i jesu, s Božjom pomoći – zborovi i klape te solisti s Filozofskog fakulteta, Agronomskog fakulteta, Muzičke akademije i Fakulteta elektrotehnike i računarstva. I sad će netko reći da što se tu ima za prigovoriti kad je to sve, jelte, opća kultura, dio zapadnog civilizacijskog kruga itd.
Jest, osim što u Hrvatskoj, zahvaljujući apetitu obilato javno subvencionirane Crkve, bilježimo očitu inverziju. Više nije religijska tradicija dijelom opće kulture, nego baš obrnuto: nađe se i ponečeg općenitog između sveprisutnih naplavina crkvenog kiča. A jedan od nositelja te rekonkviste je i navedeno sveučilište u mandatu aktualnog rektora Damira Borasa. Podsjećamo, on je svoj rektorski put 2014. godine i započeo s euharistijom Veni Sancte Spiritus, uz kardinala Josipa Bozanića zazivajući Duha Svetog.
U međuvremenu je sveučilište na čelu s Borasom primilo lani u svoj sastav i Filozofski fakultet Družbe Isusove, onaj koji u skriptama npr. poistovjećuje homoseksualce s pedofilima. Ali ta klerikalno-akademska orijentacija eskalirala je ponajviše kroz čuveno prisiljavanje Filozofskog fakulteta (da, sad opet klasičnog) na suradnju s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Na koncu, ustvari, što im svima drugo i preostaje nego zapjevati, makar u pozdrav golom djetešcu, u ime ljubavi i mira.
