Hrvatska Kostajnica, banijski gradić bogate povijesti i prirodnih ljepota, u čemu prednjače Una i bogatstvo kestenove šume, je 13. juna proslavila svoj Dan grada kojim je ove godine obilježeno i 776 godina od prvog pisanog spomena Kostajnice. O gradu s 2.000 stanovnika, od kojih je samo 300 zaposleno dok pedesetak obitelji živi na socijalnoj skrbi, razgovarali smo s gradonačelnikom Tomislavom Paunovićem (HSLS).
Kako Hrvatska Kostajnica izdržava teret kriznih godina?
Zahvaljujući pomoći države koja je ove godine povećana za 25.000 kuna nekako ćemo lakše prebroditi ovu godinu. Nije to velik novac, ali primorani smo da se krpamo sa raznih strana. Kod nas su već više godina krizne, a posebno nakon što je na nas izvršen udar odlukom da se poveća neoporeziva osnovica čime smo izgubili dio sredstava, negdje oko 500.000 kuna poreza na dohodak, što Vlada kroz tekuće pomoći države pokušava namiriti. Naš proračun za ovu godinu je 11,4 miliona kuna i očekujemo da će se dobrim dijelom realizirati. Izvorni prihodi grada iznose četiri miliona kuna, za normalno funkcioniranje bilo bi optimalno šest miliona. Prije pet-šest godina uspjeli smo da smanjimo broj zaposlenika u gradskoj upravi sa 14 na deset, a u dječjem vrtiću sa 13 zaposlenih na pet. Ali i dalje se ne uklapamo, niti je to moguće u okvire koji su nam postavljeni za plaće službenika i namještenika na osnovu Zakona o lokalnim dužnosnicima i namještenicima gdje su pomiješane kruške i jabuke. Daje nam se zakonska obaveza da provedemo nešto što ne možemo. Jedino da otpuštamo radnike i stavimo ključ u bravu.
Kažu da je budućnost financijskog opstanka jedinica lokalne samouprave uspješnosti povlačenja sredstava iz fondova EU. Kakvo iskustvo ima Hrvatska Kostajnica?
Nemamo takvo iskustvo jer bez potrebne dokumentacije ne možemo se nigdje kandidirati, a za izradu projektne dokumentacije čija se cijena kreće od 50.000 do milion kuna i dalje, nemamo financijskih sredstava, niti imamo sređene imovinsko-pravne odnose. Na primjer, neke od cesta se još uvijek vode pod imovinom općenarodnih odbora. Iako nemamo novaca za EU projekte i sređene imovinske odnose, imamo potreba. Uspjeli smo jedino urediti dokumentaciju za obnovu same gradske, povijesne jezgre gdje se nalazi i gradska uprava, a to je Trg Nikole Šubića Zrinskog za kojeg imamo gotov projekt. Vrijednost tog projekta je 10 miliona kuna pomoću kojih bi bilo urađeno 150 metara povijesne jezgre. Zajedno s Bosanskom Kostajnicom i Dubicom, 2010. godine realizirali smo projekt IPA prekogranične suradnje koji je bio težak 250.000 eura čime smo financirali izgradnju ribarske kuće u Kostajnici i Dubici i uredili ribolovne staze. U taj projekt potrošeno je puno vremena za relativno malo novaca. Jedino za višemilijunske projekte se isplati utrošiti vrijeme jer birokratski je sve složeno i prekomplicirano. Mnogi povlače novce iz socijalnih programa i uređenja staza i stazica, ali smatram da je nama životnije i hitnije ulagati u gospodarstvo, u infrastrukturu. Planiramo da putem projekata prekogranične suradnje potenciramo izgradnju novog mosta preko Une jer Hrvatska Kostajnica ima granični prijelaz druge kategorije kojim bi trebao ići teški teretni promet. Nakon što je granični prijelaz za kamione i šlepere zatvoren u Dvoru, od Izočića i Maljevca, pa do Jasenovca i Gradine, uopće nema prijelaza te vrste.
Kostajnica je jedna od rijetkih banijskih jedinica lokalne samouprave koja ima svoju turističku zajednicu. Kako se razvija turizam na prirodno i povjesno bogatom kraju?
Naša turistička zajednica dobro radi. Aktivnosti se svode na turističke i kulturne manifestacije. Organiziramo Ljeto na Uni, manifestaciju tokom koje aktiviramo Stari grad i održimo desetak kulturnih zbivanja. U srpnju realiziramo projekt Lađom niz Unu, i na kraju sezonu završavamo sa Kestenijadom koja predstavlja veliki, trodnevni festival kojeg posjeti preko 30.000 ljudi. Važno je da ljudi obilaze Kostajnicu, dolaze nam motoristi, organiziraju se školski izleti, a provodimo i programe sa pojedinim zagrebačkim fakultetima. Međutim, turizam sasvim sigurno nije nešto što bi moglo nositi razvoj grada. To može biti samo organizirana proizvodnja, čak ni poljoprivreda, jer Hrvatska Kostajnica koja se prostire na samo 54 kvadratna kilometra, nema dovoljno poljoprivredne površine.
Kao jedan od gradova koji je jednom reformom lokalne samouprave promijenio svoje administrativne granice, što smatrate o najavama novih reformi?
Hrvatskoj Kostajnici bi reforma sasvim sigurno dobro došla kao i cijeloj Hrvatskoj. Županije nam nisu potrebne, potrebno je ojačati jedinice lokalne samouprave. Naša državna birokracija je prenormirana, prebirokratizirana, s previše zakonskih propisa koji se ponavljaju i koji nam zagorčavaju život. To je naša politika i stranački interesi. Naš grad ostao je zakinut pri raspodjeli od nekadašnje općine Hrvatska Kostajnica iz koje su nastali općine čak tri općine Majur, Donji Kuruzari i Dubica, i grad Hrvatska Kostajnica koja je dobila status grada samo zbog povijesnih razloga. Što se tiče najava novih reformi razočaran sam porukama određenih političara. Neke političke stranke nisu za reformu lokalne samouprave, ali ona se mora napraviti. Bio bih sretan kada bi se vratilo predratno stanje kada smo brojali samo 110 općina. Samo na području bivše općine Kostajnica egzistiraju četiri jedinice lokalne samouprave, odnosno četiri načelnika i osam zamjenika načelnika. Po predratnom stanju imali bi samo jednog načelnika i dva zamjenika, jednog redovnog i drugog iz redova srpske nacionalne manjine, i time bi uštedjeli 5 miliona kuna u mandatu. Eto gdje je novac za projekte. I sada kada radimo projekte, na primjer vodovod, djelujemo bez obzira na administrativne granice općina i gradova jer naše crpilište je na području općine Donji Kukuruzari. Umjesto da plaćamo tolike dužnosnike, mogli bi platiti dva stručnjaka pročelnika koji bi radili EU projekte.
