Ni ostavka nikome ne pada na pamet nakon što se u petak navečer transportni helikopter MI-17 srušio kilometar od aerodroma ‘Nikola Tesla’ u Beogradu, pri čemu je poginulo šest ljudi i beba stara pet dana. Poginuli su pilot Omer Mehić, kapetan Milovan Đukarić, zastavnik Nebojša Trajić, mehaničar i letač Ivan Miladinović, liječnik Dževad Ljajić, anesteziolog Miroslav Veselinović i beba obitelji Ademović iz Novog Pazara. Posada helikoptera je iz Batajnice krenula u spašavanje bebe koja je bila u sanitetskom vozilu, blokiranom zbog odrona na Ibarskoj magistrali kod Raške, preuzeli su dijete i liječnike te krenuli put Beograda koji je te večeri bio pod maglom (zbog toga su tri zrakoplova upravo u vrijeme kada je helikopter stigao u Beograd bila upućena na aerodrom u Temišvar), pilot je dva puta pokušao spustiti helikopter, bezuspješno, u trećem pokušaju se srušio.
Tko je odlučio da se, usprkos magli i ‘složenim meteorološkim uvjetima’, slijeće na beogradski aerodrom, pitanje je koje od petka zaokuplja javnost i stručnjake, kao i ono zašto se nije letjelo na primjer za Kragujevac ili Kraljevo (gdje je medicinska ekipa krenula sanitetskim vozilom), te zašto se moralo sletjeti baš na aerodrom u Surčinu, a ne na Vojno-medicinsku akademiju (koja ima tri heliodroma) ili pak u Batajnicu, koja je i baza pilota i helikoptera i čiju konfiguraciju piloti najbolje poznaju?
Na komemoraciji u Novom Pazaru, koji je izgubio dvojicu liječnika, njihov kolega dr. Nermin Duštinac je rekao: ‘U zemlji u kojoj je bitnije gde će helikopter sleteti nego da li će sleteti i dalje postoje ljudi koji su spremni da polože svoj život u ime humanosti’
Na sva ta pitanja nadležni su obećali odgovore, čim s radom završe dvije komisije formirane povodom tragedije, ali pitanja ima još. Na primjer, zašto su neki mediji objavili da je helikopter sletio i da je dijete preuzela medicinska ekipa Instituta za majku i dijete, a da je prisutan bio i ministar zdravlja Zlatibor Lončar; spominjao se u javnosti i ministar obrane Bratislav Gašić, ali zasad je u ‘potresnoj ispovijesti’ tabloidu ‘Kurir’ javnost saznala samo da je sudjelovao u potrazi za helikopterom tokom noći s petka na subotu, moleći se da su putnici preživjeli. Uzgred, helikopter je s radara nestao u 22.31 u petak navečer (komunikacija se odvijala mobilnim telefonima), olupina i stradali su pronađeni oko dva sata u noći, a javnost je – nakon što su povučene vijesti o uspješnom spašavanju bebe iz Novog Pazara – za tragediju saznala tek u ranojutarnjim vijestima.
Taj petak 13. već je imao jednu sjajno spinovanu vijest: u Beogradu je oteta dvogodišnja djevojčica, njena majka je detaljno opisala otmičare i automobil kojim su pobjegli, te je uspješnom akcijom prometne policije troje Francuza zaustavljeno na autoputu Beograd – Zagreb. U potjeru se, kako su svi mediji javljali, uključio i ministar policije dr. Nebojša Stefanović lično, pa je zabilježen i trenutak kada djevojčicu u naručje uzima najprije on, a tek potom je predaje njezinom ocu.
Zbog takvih, već tradicionalnih supermenskih slikanja premijera i ministara (sjetimo se Feketića i spašavanja dječaka iz snježnih smetova!) – usput, Gašić je na izvanrednoj konferenciji za novinare nakon nesreće premijeru Aleksandru Vučiću rekao: ‘Premijeru, pilot Mehić je onaj koji je vas vozio u Feketić’ – nije čudno što se javnost pita je li i spašavanje bebe iz Novog Pazara trebala biti ministarska predstava koja se, nažalost, pretvorila u tragediju. Naime, helikopter su na beogradskom aerodromu čekale TV ekipe i očito se netko htio slikati; neki u tome vide razlog zašto se nije pokušalo nekamo drugamo sletjeti – nije jer tamo nije bilo ministara!
Bivši piloti i oni koji se bave tom problematikom pitaju i je li helikopter bio dovoljno opremljen, je li bio ispravan, je li pilot bio pod presijom da se spusti baš na beogradski aerodrom ili je odluku o tri pokušaja slijetanja upravo u tom području donio autonomno. Tendencija nadležnih je već sasvim jasna: odluka je bila njegova. Mrtva usta ne govore!
Kako je to na komemoraciji u Novom Pazaru, koji je izgubio dvojicu liječnika, rekao njihov kolega dr. Nermin Duštinac: ‘U zemlji u kojoj je bitnije gde će helikopter sleteti nego da li će sleteti i dalje postoje ljudi koji su spremni da polože svoj život u ime humanosti.’ Vojni analitičar Aleksandar Radić kaže pak da bi političari učinili apsolutno sve i da im ‘ništa nije sveto kada se pojave na televiziji i olako daju obećanja, a kada krene nešto naopako, prebacuju odgovornost’.
Premijer Vučić je, iznerviran pitanjima novinara, izjavio da ne da ministre Gašića i Lončara i da preuzima odgovornost na sebe (bez spominjanja ostavke, dakako), optužuje ponovno Miroslava Miškovića – taj mu je za sve kriv – i mafijaška udruženja i medije da pokušavaju srušiti vlast. Ono što je najodvratnije – vrhunac što je taj vječni radikal presvučen u naprednjaka izjavio tokom godine dana otkako je premijer – spominjanje je vjeroispovijesti bebe stare pet dana. Na pitanja zašto beba nije transportirana u neki bliži klinički centar i čija je to odluka bila, Vučić ima odgovor: da se nije krenulo u spašavanje ove bebe, onda bi vlast bila optužena da neće spašavati djecu druge vjeroispovijesti!
Mediji su taj dio Vučićevog ispada uglavnom prešutjeli, a Vesna Pešić u izjavi za Radio Slobodna Evropa kaže da se vlast u Srbiji toliko reklamira da ‘bukvalno prelazi i preko leševa i odraslih ljudi i te bebe’, te da je za nju osobno bilo ‘fascinirajuće’ da se premijer Vučić sjetio da kaže da beba od pet dana nije iste vjeroispovijesti. ‘Kako beba uopšte ima neku veroispovest, i to beba od pet dana?! Kao, eto, oni su heroji, spasavali su bebu i to – druge veroispovesti! Pa zamislite taj um kome je tako nešto palo na pamet! Pravo da vam kažem, po meni to može samo nekom fašističkom, ekstremističkom umu da padne na pamet da beba od pet dana uopšte ima neku veroispovest. Kao što vidite, mi smo tu u nekom vrtlogu i najvažnije pitanje koje mi se postavlja jeste kako da izađemo iz ove tragedije u kojoj smo se našli. Tragedije ne samo u pogledu toga što ginu ljudi, što ginu bebe, što su smanjene plate i penzije, što živimo kao stoka, nego kako uopšte da se otarasimo jedne potpuno devijantne vlasti koja je okrenuta samo sebi’, kaže ona.
Teško da njene konstatacije može bilo kakva istraga i komisija, ma kakvi bili obećani nalazi, promijeniti.
