Na ovogodišnjim svetosavskim akademijama u Karlovcu i Rijeci, održanima 27. i 28. januara, cjelovečernjim se koncertima publici predstavio beogradski Pravoslavno-crkveni hor ‘Aliluia’ pod vodstvom magistrice muzike Milice Radivojević. Ova muzičarka i dirigentica, ponosna je na svoje pjevače i pjevačice koji toliko vole muziku da su sebi i prisutnima za dušu zapjevali i na opuštenim druženjima nakon ‘službenih’ nastupa. Horski repertoar im uglavnom čini duhovna glazba slavenskih naroda, ali izvode i narodne pjesme.
- Samo ime našeg hora govori o tome kakvu muziku negujemo. ‘Aliluia’ je reč jevrejskog porekla i u prevodu znači ‘Hvalite Gospoda’, šta opisuje cilj i moto našega rada. Tu smo pre svega zbog pravoslavne duhovne muzike, jer je pravoslavlje naša veroispovest. Kao muzičarki i profesionalnoj dirigentici sa završenim specijalističkim i master studijama u Beogradu i inostranstvu, nije mi strana niti ostala slovenska duhovna i narodna muzika. Od malena sam vezana za duhovnu muziku, jer je moj deda po mami bio sveštenik i tako sam odrastala uz ono šta me ispunjava. Posebno volim pevane molitve, to je spoj nečega iznad same muzike – kaže Milica.
Članovi hora su, dodaje njihova voditeljica, probrani pjevači: oni razumiju kontekst pravoslavne duhovne muzike, imaju dosta iskustva u zbornom pjevanju i uglavnom su svi glazbeno visokoobrazovani. Hor je osnovan 2014. godine, kada se Milica vratila s usavršavanja na glazbenoj akademiji u austrijskom Grazu. No unatoč ozbiljnom radu, problem im je, kao i uglavnom svima koji se danas bave kulturom, nedostatak novca, odnosno slabe mogućnosti financiranja.
- Imam dojam da je takav duh vremena. Institucije i sredina slabo prepoznaju koliko je važno da se ulaže u kulturu, pa smo manje-više i u tom delu prepušteni sami sebi. Snalazimo se na različite načine, imamo puno entuzijazma, ali ne znam do kada će to da traje. Pomažu nam ljudi dobre volje zainteresovani da nas podrže kroz donacije i sponzorstva, a obzirom na to da smo registrovani kao udruženje, javljamo se i na brojne konkurse. Početak je, kako to obično biva, bio težak. U ovom momentu ima nas dvadesetak, neke sam pevače već pre poznavala, a još uvek se formiramo i, da tako kažem, kristališemo – pojašnjava nam Milica.
Većina pjevača su i vjernici, što njihova dirigentica smatra iznimno važnim za shvaćanje konteksta duhovne glazbe.
- Doživljaj pravoslavne duhovne pjesme ne može se prenijeti slušateljima ako pjevači ne razumiju to što pjevaju – oni moraju shvatiti o kakvoj se molitvi radi, kada je i u kakvim okolnostima nastala, zašto je važna i slično - kaže Milica.
Vježbaju u prostorijama beogradske crkve Svetog Marka, kod oca Trajana Kojića; ne mogu li kojim slučajem ondje održati probu, odu u neki drugi parohijski hram. Kad su se oformili, probe su bile česte, zamalo svakodnevne, a sada se u prosjeku iz tih razloga sastaju dvaput tjedno, pred nastupe i češće. Da su financijski stabilniji njihov bi repertoar bio još raznovrsniji. Imaju puno ideja i planova, koje je teško realizirati uslijed nestašice novca.
- Velika želja nam je da nastupimo u Rusiji i to zato šta je ta zemlja ne samo izvorište visokih umetničkih dometa nego pravoslavlja i pravoslavne duhovne muzike. Voleli bismo da odemo onamo i nastupimo na nekom od brojnih festivala. Ali, eto, i tu su nam se isprečile finansije. Inače, rado ćemo se odazvati i nastupiti gdegod nas pozovu. Čovek tako upozna neku novu sredinu, nove ljude, vidi i doživi nešto lepo i zato nam je izuzetno drago da smo nastupili u Karlovcu i Rijeci. Moram da kažem da nas poziv nije iznenadio, jer smo već bili ovde u leto 2014. godine, oko Vidovdana. Dakle, znali ste za nas. Takođe, lani smo nastupili na svetosavskoj akademiji u Zagrebu - zaključila je Milica Radivojević.
Članovi ‘Aliluije’ noć između karlovačkog i riječkog nastupa proveli su u Tušiloviću, kod povratnika Nine i Svete Ličine koji se bave turizmom i iznajmljivanjem smještajnih kapaciteta.
