Tek što su krenuli prvi taktovi pjesme ‘Ja popio jesam, al’ budala nisam’ benda Žare i Goci, uslijedio je kaos. Skočili su i počeli mi dobacivati: ‘Nije ti ovo Srbija, gasi to.’ Nisam im stigao ni odgovoriti, a dobio sam šakom u lice. Svi su me tukli i onda izbacili napolje – riječi su to koje je Jovan Matijević, 22-godišnji mladić iz okolice Pakraca, u više navrata prepričao medijima nakon fizičkog napada koji se dogodio u noći s prošle subote na nedjelju u okučanskom kafiću ‘Park’. Da je napad motiviran etničkom netrpeljivošću potvrdio je i Jovanov brat, večer nakon napada u razgovoru za portal Novosti, ali i njihov prijatelj Daniel, lokalni Hrvat koji je tu večer s pretučenim bio u izlasku.
- Napali su ga čim su čuli pjesmu, iako pjesma nije bila ‘nacionalna’ nego ljubavna. Shvatio sam da ga tuku zato što su čuli da ga ja zovem Jovo. Morao sam im lagati da se zove Ivan, a ne Jovan. Tada su ga pustili – kazao je novinaru Večernjeg lista Daniel, koji je policiji potvrdio da im je jedan od napadača tu večer poručio: ‘Sve ću vas poubijati, idem kući po oružje.’
Nadležna Policijska postaja u Slavonskom Brodu, koja je neposredno nakon događaja odbijala davati bilo kakve informacije, pa tako i o tvrdnji obitelji napadnutog da su policajci tu noć prošli kraj mjesta događaja, zastali i produžili dalje, kroz nekoliko je dana predstavila rezultate kriminalističkog istraživanja. A oni ukratko izgledaju ovako: Matijević je najprije odgurnuo i udario 28-godišnjaka koji je od njega zatražio da ne pušta pjesme. Tada su priskočila četvorica njegovih prijatelja, od kojih je najmlađi imao 16, a najstariji 36 godina, te su zajedno napali Matijevića. Petorka je tokom istrage tvrdila da pretučenog nisu znali od prije, pa samim time ni njegovu nacionalnost, što je policiji bilo dovoljno da prijeđe preko opetovanog ponavljanja obitelji Matijević i Jovanovog prijatelja kako je napad bio motiviran etničkom netrpeljivošću. Sve to znači da policija neće postupati po kaznenom nego prekršajnom zakonu i to na način da sve aktere događaja – od pretučenog do onih koji su tukli – tretira jednako: kao moguće kršitelje javnog reda i mira. A Jovan nakon svega i dalje tvrdi: ‘Pretukli su me zbog nacionalnosti.’
Kako ukazuju podaci SNV-a i Kluba zastupnika SDSS-a, prethodnih godina već se pokazalo da policija neke slučajeve napada neprimjereno kvalificira kao prekršaje ili kao kaznena djela manjeg značaja bez elemenata zločina iz mržnje, unatoč naglašenim indicijama da se radi o djelima motiviranima etničkom, vjerskom, rasnom ili spolnom netrpeljivošću. Zbrinjava i činjenica da je Državno odvjetništvo tek nakon otvorenog pisma udruženja Zagreb Pride, motiviranog ‘obrazloženjem’ zagrebačke filijale DORH-a da je izvjesni Hrvoje Šarić, koji je na Facebook stranici udruženja napisao ‘Pedere u logore :D’, bio postupio pod ‘psihologijom mase’, pokrenulo reviziju tužitelja zbog neprocesuiranja zločina iz mržnje.
Dok čekamo nalaze revizije, hrvatskim ulicama se sve češće valjaju slučajevi nasilja u kojima su žrtve ‘drugi’: Tomislav Š. je nedavno u Vukovaru napadnut zbog hrvatske nacionalnosti, u Zagrebu su, kako javlja portal Crol.hr, početkom ove godine zabilježena dva homofobna napada, a u centru grada jesenas je napadnut i državljanin Gambije. Paralelno, retorika kakvoj smo unazad nekoliko godina više-manje mogli svjedočiti u desničarskim medijima sve češće postaje dio naše svakodnevice, a njezini autori relevantni faktori u kreiranju javnog mnijenja.
