Krediti u švicarskim francima plasirani u prvoj polovici prošlog desetljeća, sad je više nego jasno, bili su još jedan način ekstrakcije sredstava od građana, a sve u ime nove akumulacije za potrebe financijsko-bankarskog sektora. Pa dok su se s relativno solidnim primanjima građana krediti u početku mogli uredno otplaćivati, nekih desetak godina kasnije čitava je stvar došla do kraja. Sve je više dužnika kojima je kredit nemoguć teret. Tek unazad godinu i pol tako nešto je primijetila domaća Vlada i krenula u rješavanje problema. Prema zadnjim najavama, stvar će biti razriješena na način da se franački krediti konvertiraju u eurske. Dakle ako je netko digao kredit u švicarskim francima, on će moći taj kredit pretvoriti u eure po kamatnoj stopi koja je tog dana vrijedila za stambene kredite u eurima. Potom bi se izračunala razlika u iznosu između kredita u francima i kredita u eurima i taj bi se iznos otpisao u dijelu glavnice kredita.
Franak je inače valuta za koju stručnjaci kažu da je vrlo volatilna, što će reći da njegova vrijednost u odnosu na euro jako varira. Konkretno, prosječni tečaj za razdoblje od 2005. do 2009. iznosio je 4,66 kuna za jedan švicarski franak, u ljeto 2010. tečaj je iznosio oko 5,5 kuna, krajem 2010. franak je ojačao na 5,9 kuna, a u ljeto 2011. već je bio na razini od 6,5 kuna. Nakon fiksiranja tečaja franak-euro, u Hrvatskoj se tečaj od rujna 2011. do sredine 2014. kretao između 6,1 i 6,3 kune, a nakon što je u siječnju 2015. Švicarska narodna banka odustala od fiksiranja tečaja prema euru, uslijedio je novi skok do razine od 7,36 kuna.
Trošak konverzije snosile bi banke, a Vlada bi im to nadoknadila poreznim olakšicama, što zapravo znači da bi cijela akcija išla na trošak građana. Bojazan je i da unatoč promjeni u valuti, kreditna rata nakon nekog vremena, uslijed spomenute volatilnosti i špekulativnog karaktera bankarskog tržišta, opet ne naraste na prethodne razine. Jedino bi kompletno rješenje bilo ukidanje valutne klauzule, ali od toga, što se tiče ove Vlade, neće biti ništa.
Inače, u Vladi su zadovoljni ovakvim rješenjem. Smatraju da će se tako ljudi izvući iz dugova, a bankama se posebno obratio ministar financija Boris Lalovac: ‘Podcjenjivali su ovu Vladu, podcjenjivali su mene, ja sam s njima završio. Ovo nisu nikakve kompenzacijske mjere, nego ono što bi građani njima uplatili šest-sedam milijardi više. Mi danas govorimo o gubitku banaka, a ja govorim o gubitku građana. Iza ove odluke stoji premijer i ona znači ukidanje dužničkog ropstva.’
Na istu temu javio se i premijer Zoran Milanović: ‘Na ovaj način zatvaramo jedno nesretno i nespretno poglavlje novije hrvatske građanske povijesti, čime će mnoge obitelji ovaj problem skinuti s dnevnog reda. Ljudi će moći opuštenije planirati i trošiti, jer vidjelo se i u ovoj kalendarskoj godini kakav su učinak imale neke porezne mjere kojima se išlo na rasterećivanje dohotka ljudi, na manje poreze za srednji sloj, i ovo će biti dodatan doprinos normalnijim životu. To je ono što radimo za ljude i tako ćemo nastaviti.’
Što mogu napraviti banke, a vjerujemo da odgovor spremaju, objasnio je za RTL sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić, koji predviđa tužbu bankara Ustavnom sudu. ‘Vlada je odlučila riješiti pitanje švicarskog franka političkim putem, odnosno donošenjem zakona. Po meni je to jedini mogući način. Pojedine odredbe zakona, prema Ustavu, mogu biti retroaktivne, ali cijeli zakon ne može imati retroaktivnu primjenu. To znači da se može primjenjivati na postupke u tijeku, ali i one koji su završili. Dakle može se primjenjivati na sve odnose koji su nastali’, kazao je Kolakušić.
