>

novosti logo

U Kozaperovici pretučen i opljačkan povratnik

‘Odmah na vratima su mi rekli da su policajci i da otvorim, a čim sam ih pustio u kuću, tražili su novac. Kada sam im rekao da nemam ništa, počeli su me udarati šakama po glavi’, svjedoči 59-godišnji Milan Radić

Milana Radića (59), povratnika iz Kozaperovice na Baniji, desetak kilometara jugoistočno od Gline, u četvrtak su pretukli i opljačkali za sada nepoznati počinitelji. Tri dana ranije, u ponedjeljak, Radića je posjetio nepoznati muškarac, predstavivši se kao djelatnik policije. Ispitivao ga je o njegovom imovinskom statusu i novčanim primanjima.

- U početku sam povjerovao da je zaista riječ o policajcu u civilu, ali kada me je pitao koliko imam novca u kući, postao mi je sumnjiv. Zatražio sam da mi pokaže policijsku značku, ali je on to odbio učiniti. Rekao mi je da ću morati ići s njim u policiju, tamo dati izjavu i potpisati je. Potom je rekao da mora nazvati kolege, izašao je u dvorište i glumio da s nekim razgovara. Tada sam bio siguran da je prevarant jer u mom dvorištu nema signala. Rekao mi je da pričekam policiju i otišao - posvjedočio nam je Milan Radić.

Radić je odmah potražio mjesto gdje ima signal i nazvao policiju u Sisku, odakle su ga uputili da se obrati glinskoj policijskoj stanici. Odmah je otišao u Glinu, a policajci su mu rekli da nitko od njihovih kolega nije bio na tom području. Savjetovali su mu da ode kući, da bude na oprezu, da se zaključa i nikako ne izlazi van.

- U kući sam bio zaključan sve do četvrtka, a onda su me oko 10 sati ujutro posjetila dva nepoznata muškarca. Odmah na vratima su rekli da su policajci i da otvorim. Čim sam ih pustio u kuću, tražili su novac. Kada sam im rekao da nemam ništa, počeli su me udarati šakama po glavi i srušili su me na pod. Potom su me podigli i naredili da ih odvedem na mjesto gdje držim novac. Uplašio sam se da će me ubiti pa sam ih odveo na kat u sobu i dao im 440 kuna, sve što sam imao u kući. Odmah su izjurili van, a prije toga su mi uzeli mobitel i bacili ga negdje u šikaru - potvrdio je Radić.

Milan Radić je potom otišao do prvih susjeda, nazvao policiju koja je ubrzo stigla i odvela ga u sisačku bolnicu gdje su mu utvrđene lakše povrede. Od Natalije Mezak-Dolenčić, glasnogovornice Policijske uprave Sisačko-moslavačke, doznali smo da su izvidi u tijeku i da policija sve čini kako bi otkrila razbojnike.

Radić već ima bogato iskustvo s lopovima.

- Uvijek bi se njih dvojica ili trojica pojavili usred bijela dana, zaprijetili mi i zatražili novac. Nekoliko puta sam ih uspio otjerati prijetivši im škarama za rezanje živice, vilama, štapom ili već s onim što bi mi se našlo pri ruci. Kada bi vidjeli da sam odlučan, pobjegli bi. Nekoliko puta su me isprebijali i opljačkali. Jednom su mi stavili nož pod grlo, ali sam se nekako spasio. Ništa nisam prijavljivao policiji, niti sam išao liječniku jer me je bilo strah. Živim sam u kući na osami i bojim se da bi mi se mogli osvetiti i ubiti me. Najgore mi je bilo 9. veljače 2012. godine. Taj datum i događaje od toga dana pamtit ću dok sam živ. Muzao sam kravu u štali kad sam čuo vani šum. Prvo sam pomislio da su lovci ili krivolovci. Začuo sam glasove u šupi, ušao u nju i ugledao dva muškarca u crnim kapama preko lica s otvorima za oči. Istrčao sam van na dubok snijeg, ali jedan me sustigao, obuhvatio i vikao da mu dam pare. Drugi je izletio i udarao me pištoljem po glavi dok me nije oblila krv. Uvukli su me u kuću i nastavili tući valjkom za tijesto, sve dok mi nosu razbili glavu. Usput su mi i prebili ruku, a nožem me izboli na desetak mjesta. Ubili bi me da krajnjim snagama nisam pokazao gdje držim 7.400 kuna. To su pokupili i nestali. Tek sutradan sam se uspio dovući do ceste i do jedne kuće. Odvezli su me na hitnu, zakrpali me, razbojnici su otkriveni i odležali su kazne, ali ja sam ostao bez svojih 7.400 kuna i bez 12.000 kuna koje sam platio odvjetniku jer sam zbog naknade štete morao podnijeti privatnu tužbu. Da li ću ja ikad vratiti svoj novac, ne znam. Sve mi se čini, pojeo vuk magare - rezigniran je Milan Radić.

No prije nego su zaredala razbojstva i nasilje nad Radićem, ovaj samotnjak nije imao lagan život. Nikad se nije ženio pa od majčine i očeve smrti 2002. godine, živi potpuno sam u drvenoj kući koju su još djedovi gradili. Uzdržava se od poljoprivrede i nekoliko krava, uplaćuje za mirovinski staž i socijalno osiguranje čekajući da doživi 65 godina pa da ostvari nekakvu crkavicu od mirovine. Nema on samo problema s razbojnicima. Od kada se vratio na rodno ognjište i zapeo raditi kako bi preživio, gotovo svakodnevno je bio izložen nevoljama, pa i pogibeljima. Divlje svinje mu redovno kljaštre kukuruz i krompirište, jastrebi i lisice odnose kokoši čim ih primijete u dvorištu, a velika opasnost su i vukovi. Zimi kada ogladne, silaze s brda i šuljaju se oko kuće.

- Jednom sam se, zimi, kasno vratio kući biciklom i dok sam ulazio u dvorište, napao me čopor vukova. Grizli su me za noge i poderali mi hlače. Da su me uspjeli oboriti, preklali bi me. U posljednji čas nekako sam umakao u štalu i spasio se. Od tada me strah dolaziti kući pješice ili biciklom, pa sam kupio nekakav stari auto u voznom stanju. Uletim s autom u dvorište, pa neka grizu ako mogu - objašnjava Milan Radić, robinzon iz Kozaperovice.

1/1