>

novosti logo

Društvo Društvo

U trgovačkim lancima

Vlast i sindikati različito gledaju na rad nedjeljom: Kako će Vlada provesti mjere demografske obnove ako zakonski ne zaštiti radnice i radnike od maltretiranja poslodavaca?

Nova zvijezda zasjala je na hrvatskom nebu: Marin Strmota, državni tajnik za demografiju, izložio je mjere demografske obnove zemlje. Plan, između ostalog, predviđa postupno ograničavanje rada nedjeljom tako da se on odobri samo sezonski ili da se ograniči broj radnih nedjelja, što se prvenstveno odnosi na trgovine. Spektakularno je najavljeno da bi u prvoj godini broj radnih nedjelja bio smanjen za dvije (brojkom: 2)!

No i to je previše za uprave velikih trgovačkih lanaca, kojima je još u živom sjećanju 2008. godina i ondašnji Zakon o trgovini: tada je bio zabranjen rad trgovina nedjeljom i blagdanima. Po tužbi osam trgovačkih lanaca, Ustavni je sud ukinuo tu odredbu i time poslodavce bacio u delirij, a radnice i radnike u očaj. ‘Ako je to istina, hvala Bogu, genijalno! Oduševljeni smo!’ likovao je tada Slobodan Školnik, predsjednik uprave Flibe koja upravlja Emmezetom. Taj isti Školnik danas prodaje bajke da zaposlenici u trgovinama za rad nedjeljom dobivaju 35 posto, a za blagdan čak 50 posto više. Kaže da se plaće kreću od tri do četiri tisuće kuna. No u Sindikatu trgovine Hrvatske imaju posve druge podatke.

- Od prosječne bruto plaće trgovkinje od 3.616 kuna, a gospodin Školnik, naravno, govori o bruto iznosu, ispada 2.800 kuna neto. Bruto satnica iznosi 20 kuna, odnosno 16 kuna neto. Nedjeljom dobiju možda pet ili šest kuna više na svoju satnicu. Za četiri odrađene nedjelje radnica mjesečno zaradi ‘čak’ 135 kuna neto. Lijepo vas molim, bi li gospodin Školnik ili netko drugi od poslodavaca za taj novac radio nedjeljom? Uzmimo u obzir i da velik broj prodavača radi za manju bruto satnicu - kaže za ‘Novosti’ Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine, i dodaje da u evropskim zemljama stvari funkcioniraju drugačije.

- Svi poslodavci koji su došli u Hrvatsku misle da je ovo eldorado za bezakonje i za mogućnost ‘prilagodbe sustava’. U svojim matičnim zemljama ne otvaraju trgovine ni nedjeljom ni blagdanom, a subotom se već poslije 18 sati plaća daleko veća satnica. No kada dođu ovdje, otvoreni su do 23 ili 24 sata i misle da je to normalno. Mi mislimo da nije - prenosi nam sindikalni stav.

Otkriva da su iz Sindikata trgovine zatražili sastanak u Ministarstvu demografije, zakazan za 21. ožujka. Tada će ponoviti jednoglasan stav da se nedjeljom ne bi trebalo raditi, što priželjkuju njihovi članovi.

- Smatramo da trgovina nije djelatnost koja mora biti otvorena radi komocije građana. Promet nije najveći nedjeljom. Zar mislite da je trgovkinja koja radi za tri tisuće kuna sretna što radi nedjeljom? - pita sindikalistica.

Ističe da nam treba politička odluka kojom će se napraviti reda, jer se moramo ugledati na uređenije države ili gradove poput Beča koji ima milijunske turističke prinose premda se tamo ne radi od jutra do sutra. O uobičajenoj kuknjavi poslodavaca da bi u slučaju neradne nedjelje bilo otpuštanja radnika, sindikalistica kaže da se to nije dogodilo ni ranije. Upozorava na još gore povrede radnog odnosa.

- Radnica u Austriji koja se vraća s porodiljskog dopusta može poslodavcu reći da joj osigura da do djetetove treće godine radi samo prvu smjenu. On je to dužan učiniti, a kod nas nakon povratka s porodiljskog ženu dočeka informacija da je njezino radno mjesto zauzeto, pa joj se nudi slabije plaćeno mjesto ili otpremnina. U sindikatu imamo jako puno tih situacija. A kamoli da će žena i njezina obitelj još biti sretni što ona radi nedjeljom - govori Zlatica Štulić.

1/1