Osim što je dovelo do represije nad migrantima, prošlotjedno nasilje na grčko-makedonskoj granici pokazalo je i promjenu dosadašnje politike makedonskih vlasti prema migrantima koji prolaze kroz tu državu. Ona se dosad mogla sažeti u maksimu ‘ne diram te, ali ti i ne pomažem’, no naizgled nerazumni čin nasilja makedonskih vlasti prema ljudima koji bježe od rata najavljuje da će se politike balkanskih država prema migrantima u tranzitu promijeniti.
- U Makedoniji trenutačno, pod pokroviteljstvom Europske unije, traju pregovori između četiriju stranaka, po dvije iz makedonskog i albanskog tabora, iz pozicije i opozicije. Cilj pregovora je rješavanje krize nastale nakon afere prisluškivanja, pa je zato malo vjerojatno da je do uvođenja izvanrednog stanja došlo bez implicitne ili eksplicitne uloge EU-a. Ono što se sigurno dogodilo jest to da su ti događaji odvukli pozornost od unutarnjega političkoga konteksta: kao razlog uvođenja kriznog stanja navedena je zaštita lokalnog stanovništva i osiguranje ‘humanog tretmana migranata’, no nije objašnjeno što se događa i tko to dolazi. Nije se radilo na senzibilizaciji javnosti i zato ljudi reagiraju sa strahom umjesto solidarno - kaže za ‘Novosti’ Mitre Georgiev, istraživač za migracije i pravo EU-a.
Zamalo svi ljudi koji sada prolaze kroz Makedoniju nemaju nikakvu namjeru ostati u toj zemlji – u njoj se zadržavaju svega nekoliko dana, koliko je potrebno da dođu do južne granice Srbije. U susjednoj Bugarskoj, preko koje je donedavno išao velik dio kopnenih migracija i koja bi, po logici stvari, trebala propuštati izbjeglice prema razvijenome europskom centru, događa se upravo suprotno: vlasti čine sve da otežaju i produlje ljudsku patnju, podignuta su i 33 kilometra ograde, a za ovu se godinu najavljuje i podizanje novih sto, što sada mnogi, stavljajući akcent na Mađarsku, zaboravljaju. Bugarska ni nakon osam godina članstva u EU-u nije postala dijelom šengenske zone.
Nedavno je njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier izjavio da je spremnost njegove države za povećanje investicija u Bugarskoj bazirana na spremnosti te države da bude ključni njemački partner u borbi protiv ilegalnih migracija - kaže Raja Apostolova
- Stalno se signalizira da je budućnost njemačkih investicija dostupnih Bugarskoj proporcionalna provođenju sigurnosnih mjera na njezinim granicama. Nedavno je njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier izjavio da je spremnost njegove države za povećanje investicija u Bugarskoj bazirana na spremnosti te države da bude ključni njemački partner u borbi protiv ilegalnih migracija. Rasizam i siromaštvo samo dovode do ekstremne društvene situacije i posljednja stvar koju bugarski premijer Bojko Borisov želi je novi pritisak, kakav se trenutno događa u Makedoniji, jer se boji da bi neosiguravanje granica moglo dovesti do financijskih sankcija Europske komisije - objašnjava Raja Apostolova, doktorandica Centralnoeuropskog univerziteta u Budimpešti, koja se bavi pitanjem migracija.
Istovremeno s dešavanjima u Makedoniji, naznake promjene politike ‘propuštanja i nepomaganja’ u Srbiji (kroz koju je ove godine prošlo više od 90.000 izbjeglica) stigle su sa zakašnjelim, humanitarno-pozerskim posjetom srpskog premijera Aleksandra Vučića beogradskom parku u kojem svakodnevno, na otvorenom, borave stotine migranata: u izjavi medijima Vučić je najavio izgradnju novoga prihvatnog centra, iza beogradskog hotela ‘Nacional’ (pored autoceste prema Zagrebu), što je dan kasnije pozdravio njemački veleposlanik u Srbiji Axel Dittmann, nudeći u tu svrhu i financijsku pomoć svoje zemlje. Usporedo s time, EU je najavila da će poslati 3,2 milijuna eura za prihvat izbjeglica, a Njemačka nove investicije.
Nakon njemačke suspenzije Dublina III za sve izbjeglice porijeklom iz Sirije te slučajeva Grčke i Mađarske (koja također opstruira deportacije na svoj teritorij), postaje jasno da se europski migrantski sustav i regulativa jednostavno urušavaju, pa se pred velikim valom migracija pokušavaju pronaći učinkovitiji načini za zaustavljanje migranata na periferiji Europe. Sve je izglednije da će migranti postati valuta kojom će se siromašne, periferne države nagrađivati za njihovo zadržavanje, a vlasti nadmetati za svaki nagradni investicijski i politički kolačić. Najveći migrantski kopneni put tako će postati noćna mora za sve koji spas traže u europskom centru. Što se Hrvatske tiče, ona je za tu ulogu već spremna.
Diskriminacija i kroz jezik
Srpski su mediji nedavno potaknuli raspravu o terminima ‘migrant’ i ‘izbjeglica’, što je dovelo do toga da je većina njih počela koristiti posljednji, a to u svojim izvještajima primjenjuje i Al Jazeera. Forsiranjem toga termina i kroz jezik se nastavlja isključivanje svih onih političkih i ekonomskih migranata, a akcent se stavlja na humanitarni dio problema, izbjegavajući pritom politički aspekt koji je, kada je riječ o migracijama, naprosto nemoguće zaobići.
- Stvaranje termina ‘migrant’ bilo je kritički odgovor na prevladavajući liberalni konsenzus u Europi, koji nekritički pravi razliku između izbjeglica i ‘lažnih tražitelja azila’, između ekonomskih i političkih migranata, između ‘ilegalnih’ i svih ostalih. Takva je odluka bila neophodna da se ukaže na brojne zamke u koje liberali upadaju i da se dovede u pitanje naizgled prirodno razdvajanje između političke i ekonomske prinude. Bio je to pokušaj da se stvori jak kolektivni subjekt, sposoban uništiti situaciju sličnu aparthejdu u Europi. Imam osjećaj da nam nedostaje jezik koji bi kritički ocijenio trenutačnu situaciju u Europi i u njezinoj kolonijalnoj povijesti, izdvojio ekonomske pristupe i globalno nametnuo koncept radničke snage. Potreban nam je ‘jezik migracije’, koji će zadržati i prenijeti sva ta spomenuta značenja i emancipirati ljude. Jednostavna promjena termina iz ‘migranta’ u ‘izbjeglicu’ to neće napraviti - objašnjava Raja Apostolova.
