Tjedan dana nakon požara koji je zahvatio Split i okolicu, odnosno 4500 hektara površine, samo jedna stvar kristalno je jasna – država kao sustav ne funkcionira ni na jednoj razini. Od Ustava preko zakona do podakata cijela je šuma propisa koji, osim što su neusklađeni, na terenu ne funkcioniraju. Da ilustriramo, uz Zakon o vatrogastvu cijeli je još niz propisa: Ustav Republike Hrvatske (članak 135., stavci 1. i 3.), Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (članak 19.), Zakon o ustanovama, Zakon o udrugama, Zakon o sustavu civilne zaštite, Zakon o zaštiti od požara, Zakon o sustavu državne uprave, Zakon o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih tijela državne uprave, itd.
Tako, primjerice, iako na papiru postoji dokument pod nazivom ‘Plan intervencija kod velikih požara otvorenog prostora na teritoriju Republike Hrvatske’, objavljen u Narodnim novinama još 2001. godine, mi ni danas nemamo odgovor na pitanje o tome koji je stupanj ugroženosti bio na snazi te tko su osobe odgovorne u hijerarhijskoj strukturi za ‘medijsku atraktivnost‘ koja je umalo dovela do zapaljenja splitskog smetlišta Karepovca.
Ostaje nejasno kako je uopće bilo moguće da se vatra i približi Karepovcu te da građani obližnjeg Dračevca o samom dolasku vatrene stihije nisu bili obaviješteni. Nema odgovora ni na pitanje o tome tko se nije, a trebao se uključiti u gašenje
I dok vladajući nastoje sanirati medijsku sliku o sebi, novi požari bukte po državi, zadnji na Dinari, a da protok informacija ne funkcionira i nadležni vatrogasni zapovjednici o tome saznaju iz medija. Pitanja o tome kako je moguće da su benzinsku postaju obranili momci koji su požar došli ‘samo gledati‘ i kako je moguće da je požar došao do smetlišta, ravnodušnim ostavljaju još samo premijera i predsjednicu.
U splitskoj požarnoj priči jedan od većih problema zasigurno jest sam teren, kako je i upozorio na prosvjedu ‘Split gori’, održanom u ponedjeljak na splitskoj Zapadnoj obali, predsjednik Društva arhitekata Splita Dragan Žuvela. Naime, ni na razini grada sustav ne funkcionira. Istočni dijelovi Splita predstavljaju urbani kaos gdje ne postoje normalni putovi, a kamoli oni koji zadovoljavaju standarde protupožarnih, strujne žice pletu se oko nogu, a takvo stanje normalizirano je legalizacijom takve, kako ju je Žuvela nazvao, ‘balkanske favele‘.
‘Sam Zakon o legalizaciji po kojem je napravljena neselektivna, masovna legalizacija, bez analize prostora i posljedica na isti, donesen je uz ključni argument da će se zahvaljujući sredstvima prikupljenim upravo od tih legalizacija financirati sanacija područja pogođenih ilegalnom gradnjom‘, stoji u priopćenju Društva arhitekata. Žuvela, koji i sam živi u istočnom dijelu grada, napominje da je 30 posto tih sredstava trebalo biti uloženo u planiranje tog prostora. Kako ništa po tom pitanju nije napravljeno, arhitekti su na, inače organizacijski i sadržajno nemuštom prosvjedu, koji su ‘spasili‘ govori Žuvele i Roberta Pilipovića, čovjeka iz Postrane, poznatog po napadu na Andreja Plenkovića nakon požara, zatražili, između ostalog, ‘izvještaj o broju legaliziranih građevina i količini sredstava prikupljenih legalizacijom te o vrsti sanacija do sada‘.
Uz činjenicu da je požar došao do ‘zaboravljenog‘ dijela grada, onog gdje građani žive, a nema ga na turističkim razglednicama, posebno zabrinjava činjenica da se na tom prostoru nalazi i odlagalište otpada Karepovac. Novac predviđen za sanaciju istog, spomenimo to još jednom, pretprošli gradonačelnik Željko Kerum preusmjerio je za ‘šminkanje‘ Zapadne obale, onog dijela grada, koji će osvanuti na kartolini iz Splita, a koji je trebao biti predvorje njegovog neuspješnog projekta osposobljavanja hotela Marjan. Zanimljivo će stoga biti vidjeti kako će se aktualni gradonačelnik Andro Krstulović Opara postaviti prema toj činjenici i svom koalicijskom partneru na tematskoj sjednici Gradskog vijeća koja je najavljena za sljedeći tjedan.
Da stvar bude još gora, u jeku rasprava o samom požaru došla je vijest da je konačni dio procesa sanacije Karepovca u ponedjeljak zaustavljen jer je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave poništila natječaj zbog proceduralnih razloga i tužbe američke tvrtke Energy & Enviromental Planning. Kako stvari stoje, u najboljem slučaju sanacija bi mogla početi ove jeseni, tako da je, uz realnu opasnost poput ove recentne, moguće da će građani Splita plaćati i penale Europskoj uniji za nepoštivanje roka dovršetka sanacije i zatvaranja deponija, što istječe 31. prosinca 2018. godine. Prelazak vatrene stihije preko Karepovca i nesnosni smrad danima poslije, čak i u udaljenim kvartovima, uznemirio je građane, a osjećaju nesigurnosti nije pomoglo ni priopćenje Zavoda za javno zdravstvo u kojem se građane pozivalo da ne izlaze iz kuće ako ne moraju, uz istodobno uvjeravanje kako mjerenja zraka ne pokazuju nikakve nepravilnosti.
No kako je uopće bilo moguće da se vatra i približi Karepovcu te da građani obližnjeg Dračevca o samom dolasku vatrene stihije nisu bili obaviješteni, ostaje nejasno. Kao i odgovor na pitanje tko se nije, a trebao se uključiti u gašenje vatre. I dok mediji i građani s pravom zahvaljuju vatrogascima na njihovoj požrtvovnosti, pitanje odgovornosti u hijerarhijskom lancu zapovijedanja ostaje zamućenim, baš kao i propisi.
Naime, vatrogasne postrojbe u Hrvatskoj dijele se na profesionalne i dobrovoljne. Profesionalnih, koje se zovu Javne vatrogasne postrojbe, ima 65, uz još 1984 udruge građana koje nose nazive dobrovoljnih vatrogasnih društava (DVD). Profesionalne snage su do 2000. godine bile objedinjene u Ministarstvu unutarnjih poslova.
- Stvari su tada dobro funkcionirale - kaže nam je Drago Pranjić iz Odbora profesionalnih vatrogasaca pri Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika.
Profesionalni vatrogasci pripadaju ovom sindikatu jer su od 2000. godine premješteni u nadležnost lokalnih jedinica uprave i samouprave. To znači da im radni uvjeti poput plaća nisu ujednačeni, razlike se kreću do 40 posto, ali i to da profesionalci iz, primjerice, Splita, ne moraju izaći na teren u Trogiru. Na čelu profesionalnog hijerarhijskog lanca tako je u slučaju ovog požara bio Ivan Kovačević, kao zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Splita, koji odgovara gradonačelniku. No da apsurd bude veći, na terenu je Kovačeviću bio nadređen predstavnik Hrvatske vatrogasne zajednice, udruge građana, koja okuplja dobrovoljce, pripadnike DVD-ova.
Naime, prema već spomenutom ‘Planu intervencija kod velikih požara’, glavni vatrogasni zapovjednik nalazi se na vrhu samog lanca, a angažiranje dodatnih snaga za gašenje velikih požara je na zapovjedniku požarišta koji traži dodatnu pomoć od više razine zapovijedanja.
U stanju opasnosti četvrtog stupnja, koje između ostalog definira i ugroženost objekata i naselja, predviđeno je i uključivanje stožera Civilne zaštite RH te Kriznog stožera Vlade RH
‘Županijski vatrogasni zapovjednik ovlašten je aktivirati sve vatrogasne postrojbe s područja županije‘, stoji u tom dokumentu. U splitskom slučaju to je bio zapovjednik Vatrogasne zajednice Splitsko-dalmatinske županije Dražen Glavina, kojem je pak nadređen predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sanader. ‘Dobrovoljci‘ Sanader i Glavina upirali su se objasniti kako ništa nije pošlo po zlu, što i nije čudno s obzirom da se funkcije u toj udruzi građana uglavnom ostvaruju po političkom ključu, kako nam je rečeno iz dva izvora. Glavina je tako u nedjelju izjavio za HTV kako će postojeće snage apsolutno zaustaviti sve požare. Za Sanadera pak, za razliku od Plenkovića, kojem je požar bio atraktivan i interesantan, zbivanja u okolici Splita bila su ‘rutinska’.
No uz pitanje odgovornosti za angažiranje dodatnog broja vatrogasaca, ostaje i problem podkapacitiranosti ljudstva i opreme koju vatrogasci imaju na raspolaganju. Od 2002. do 2010. godine nabavljeno je 210 vozila. Nakon kornatske tragedije, kada je bilo za očekivati da će odgovorni u sustavu nešto promijeniti, ništa se nije dogodilo.
- Sustav nije unaprijeđen, nalazimo se u statusu quo - rezignirano će Pranjić.
Ipak, profesionalni vatrogasci trude se koliko unutar zadanih okvira mogu. Tako su u pripremi sezone, prema riječima Slavka Tucakovića, glavnog vatrogasnog zapovjednika profesionalnih postrojbi, koji i sam ljeti radno mjesto premješta u Divulje kraj Trogira, na području Splitsko-dalmatinske županije od početka lipnja dislocirali 50 profesionalnih vatrogasaca te angažirali još 448 dobrovoljnih.
Nije samo vatrogasni sustav u neredu. Jedno od pitanja koje je iskrslo je i ono o tome zbog čega nije angažirana civilna zaštita te se ispostavilo da ona praktički uopće ne postoji. U stanju opasnosti četvrtog stupnja, koje između ostalog definira i ugroženost objekata i naselja, predviđeno je i uključivanje stožera Civilne zaštite RH te Kriznog stožera Vlade RH. Zadatak pripadnika civilne zaštite nije samo da ‘izlaze kako bi mogli ići na opožarena mjesta i čistiti posljedice nesreće, kako u ratu, tako i u miru‘, što je izjavio Filip Butorović, pročelnik Službe za mjesnu samoupravu, zaštitu i spašavanje u Splitu. ‘Mjere civilne zaštite su jednokratni postupci i zadaće koje provode svi sudionici u sustavu civilne zaštite na svim razinama radi spašavanja života i zdravlja građana, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša, i to: uzbunjivanje i obavješćivanje, evakuacija, zbrinjavanje, sklanjanje, spašavanje, prva pomoć, KBRN zaštita, asanacija (humana, animalna, asanacija terena), zaštita životinja i namirnica životinjskog porijekla te zaštita bilja i namirnica biljnog porijekla‘, stoji u Zakonu o sustavu civilne zaštite.
I ponovo je pogrešno Butorović medijima izjavio kako ‘gradonačelnik nije aktivirao sustav civilne zaštite, jer nije bilo zakonskih elemenata da se civilna zaštita pošalje‘. Naime, prema ‘Planu intervencija’ to i nije trebao napraviti gradonačelnik već glavni vatrogasni zapovjednik. Nadalje, Butorović u istom tekstu kaže kako je ‘procjena vatrogasnog zapovjednika na stožeru Civilne zaštite bila da civili nemaju što raditi na požarištu, da nisu opremljeni, obučeni i nemaju adekvatnu opremu te da gašenju požara mogu pristupiti samo profesionalni vatrogasci‘. I tu dolazimo do srži problema – pripadnici civilne zaštite nisu obučeni ni za jednu od situacija koja predviđa njihovo djelovanje, premda je taj tip edukacije jasno postavljen u Zakonu. Dakle, ni sustav civilne zaštite u Splitu, a i u velikom dijelu Hrvatske, uopće ne funkcionira i ne postoji.
Jedino gdje ovaj sustav funkcionira jest grad Zagreb koji ima oko 8000 pripadnika civilne zaštite te posebne jedinice obučene za vatrogasnu djelatnost kao i za izvlačenje iz ruševina. Iz Grada Zagreba su za ovu priliku poslali 36 vozila, dvije cisterne i 117 ljudi, kako nam je objasnio Pavle Kalinić, pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama. Nakon dva dana im je zahvaljeno i poslani su natrag u Zagreb.
Zbog cjelokupne situacije reagirala je i pučka pravobraniteljica Lora Vidović koja je Državnom uredu za zaštitu i spašavanje, županu Splitsko-dalmatinske županije te gradonačelniku Splita uputila niz pitanja ‘s ciljem unaprjeđenja sustava‘. Baš kao što je i 2014. godine nakon katastrofalnih poplava u Vukovarsko-srijemskoj županiji poslala niz preporuka za poboljšanje ovog sustava. No bez rezultata.
I posljednji, Krizni stožer koji je u ovom slučaju trebao biti sazvan, sastao se u utorak nakon što je požar završio, a glavni zaključak bila je zahvala premijera Plenkovića svima koji su sudjelovali u požaru.
