Kako komentirate grafite mržnje na groblju Svete Ane u Osijeku s pogrešno ispisanim ćiriličnim slovima?

Radi se o starom i svima nama u Osijeku dragom groblju, mjestu gdje počivaju mnogi naši srodnici i prijatelji. Osim toga, to je groblje spomenička baština, parkovna, ali je, mogu reći, i simbol življenja u Osijeku. Na njemu su pokopani Osječani različitih vjerskih, nacionalnih, etničkih ili drugih pripadnosti. Onaj tko je to napravio govori sam za sebe o svojoj nekulturi, gluposti i nepoštovanju temeljnih ljudskih prava. Dakle, netko tko je nikakav vjernik, nikakav čovjek, nikakva osoba. Cijela je priča morbidna. I bez obzira na to tko je to napisao, to je nisko, nekulturno i nadasve nehumano. Ne znam tko su počinitelji, niti želim nagađati. Želim vjerovati da je to djelo pojedinca, koji to čini iz predrasuda i frustracija. No pustila bih da nadležne institucije naprave svoj posao i kažu nam rezultate istrage.

Koliko Srbima u Osijeku ovakve ekstremne poruke, u ovo predizborno vrijeme, priređuju neugodnost?

Zasigurno da nije lako Srbima, i ne samo njima već svim ljudima dobrih nakana, pristojnima, kulturnima i tolerantnima. Nije lako iz više razloga: kao čovjeku, jer teško je čovječan biti, ili je beskrajno lako čovječan biti, ali očito to ne može biti svatko; nije ugodno biti Srbin kada se već unaprijed govori tko je to počinio, bez dopuštanja da istražni organi kažu što su otkrili; i nije se lako nositi s predrasudama, kao ni biti zarobljenik predrasuda. Mogla bih se složiti da ovaj čin može biti povezan s izborima, ali za mene je to jedna veliki neukus pa ako se i to koristi u izborne svrhe, onda je to jadno i najviše govori o onima koji bi to zlorabili.

Većina medija ovaj slučaj je razglasila uzevši zdravo za gotovo da je riječ o ‘srpskim ekstremistima’. Koliko to donosi probleme srpskoj zajednici u Osijeku?

Takvo izvještavanje nema veze s profesionalnošću i objektivnošću, što je veoma loše, posebno u vrijeme kada kreće izborna kampanja. Mislim da ovaj vandalski čin za srpsku zajednicu u Osijeku može biti prilika da svjedoči o svom radu na ostvarivanju i zaštiti prava srpske nacionalne manjine, koja u ovom gradu i okolici ima vrlo dugu tradiciju življenja i kulturnog, gospodarskog i znanstvenog rada. Onaj tko je skrnavio zid na Aninom groblju mogao je pogledati tamošnje spomenike sugrađana na kojima i danas ćiriličnim pismom pišu najljepše riječi sjećanja na duše pokojnika. I trebao bi se, ma tko to učinio, zastidjeti što dira u mir, tišinu i spokoj toga mjesta.