>

novosti logo

Kolumne Kolumne

Vrdoljakova eskadrila

Antun Vrdoljak je i u ‘Generalu’ pozapošljavao svu moguću rodbinu: hvalevrijedna navika, bolje da crkne selo nego običaji. A lik poput Gotovine – oficir i džentlmen, frajer i vjernik – u ovdašnjim kinematografijama nije viđen od vremena ‘Partizanske eskadrile’

Dnevnik, HRT, 1. svibnja, 19:00

Reporteri HTV-a su na setu ‘Generala’, vidimo Antuna Vrdoljaka u punoj formi: mulja, petlja, izmišlja, prenemaže se. ‘Cijelog sam se života zaklinjao da nikad neću snimati film s djecom i životinjama jer se njima ne može upravljati, ali evo, popustio sam…’, priča, nastojeći biti dopadljiv, očito uživajući u činjenici da je velik dio onoga što govori čista lakrdija. Vrdoljak je tek na kraju karijere odlučio snimiti prvi partizanski film u životu. Iz scenarija se vidi da je riječ o uratku kakve su u Jugoslaviji snimali pedesetih i šezdesetih godina; već je 1967. došao crni val, a s njim se u kinematografiju prošvercala i istina. Na repu tog vala i Vrdoljak je napravio dva svoja najbolja djela, no to je već odavno mrtva prošlost.

Glavni junak njegova novog filma, Ante Gotovina, nije rođen u Tkonu već u stripu za malu djecu. Da nije par ljubavnih scena, rekli bismo da je pandan Mirku i Slavku. Prema scenariju Nenada Ivankovića, koji podsjeća na herbarij kičastih vinjeta iz bakina spomenara, Gotovina je čovjek koji prije početka svake, pa i najopasnije akcije, i po njezinu okončanju ima isti broj otkucaja srca. Kad se udvara djevojkama, recitira im rukovet Shakespeareovih stihova. Neopisivo je galantan i stalno se moli Bogu. Oficir i džentlmen, frajer i vjernik, lik poput Gotovine u ovdašnjim kinematografijama nije viđen od vremena ‘Partizanske eskadrile’ Hajrudina Krvavca. Što se tiče protivničke strane, Jakov Sedlar i njegov ‘Četverored’ predstavljat će naspram ‘Generala’ – ostane li Vrdo pri ovom scenariju – Disneyjevu Trnoružicu.

I u ovom je filmu Vrdoljak pozapošljavao svu moguću rodbinu: hvalevrijedna navika, bolje da crkne selo nego običaji. A najveća je zagonetka kako će izgledati Tarik Filipović kao ucifrani Davor Domazet Lošo. Lošo je sam po sebi karikatura, pa se Filipović nalazi pred nemogućim zadatkom: u filmu romantičarsko-herojske vizure on mora ukinuti grotesknost lika i od njega načiniti ozbiljnu spomeničku plastiku, što bi bilo teško i nekom drugom, a kamoli ne Tariku koji nas je naučio na humoristične imitacije. On mora napraviti ulogu kojoj se kinopublika neće grohotom smijati čim ga ugleda na velikom ekranu, a to je teško zamislivo, ako je uopće moguće. Iskustvo Branka Đurića Đure u tom je smislu poučno. Nešto prije rata on je pokušao glumiti tragičnu figuru u nekom antičkom komadu, ali se publika, čim se ukazao na daskama (Tuzla? Zenica?), počela urnebesno smijati…

Dnevnik, HRT, 3. svibnja, 19:00

Tatjana Munižaba opet briljira! Nepodobna svim vlastima, stalno na udaru sankcija, vratila se u punoj formi. Javljajući se za središnji Dnevnik iz srca krize, Sabora, u kojemu se odigravala dosad neviđena drama, našla se pred zadatkom bez presedana. Kako opisati situaciju u kojoj Božo Petrov ne smije otići na WC jer bi mu neki HDZ-ovac zasjeo u fotelju, obezvrijedio logiku i oskvrnuo um? Munižaba je u gornjogradskoj klošmerlijadi reagirala suptilnom formulacijom. ‘Organizam Bože Petrova danas vjerojatno trpi golemu urinarnu i nikotinsku krizu’, rekla je reporterka pa nastavila: ‘Božo Petrov ne smije ustati sa svog mjesta, osim ako se traži stanka, jer u protivnom sjednicu bi vodio jedan od trojice HDZ-ovih potpredsjednika Sabora, a oni bi vjerojatno u tom trenutku iskoristili poslovničku mogućnost mijenjanja dnevnog reda i odmah stavili na dnevni red raspravu i glasovanje o smjeni Bože Petrova, za koju je HDZ skupio 79 potpisa.’ U zemlji čiji je predsjednik Sabora urinarni talac politika nužno proizvodi laksativan učinak na naciju!

N1 uživo, 4. svibnja, 8:00

Hrvoje Krešić od ranog je jutra standardno izvrstan. U javljanjima s Markova trga u izvještaje uvijek unosi i dodanu vrijednost, dopunske informacije prikupljene u kontekstu, u kuloarima, u dobro obaviještenim izvorima ili, na koncu, u drugim medijima. Već ujutro, u prvim javljanjima o početku saborskog Dana D, dobro je istaknuo dinamički aspekt situacije, koji je dosta nepovoljan po Andreja Plenkovića. Premijer je, naime, uletio u vrlo riskantnu situaciju s jednim potezom u glavi, a sve drugo bilo je lutrija. Krešić je sjajno primijetio kako će razvoj događaja u Agrokoru do jeseni vjerojatno biti nepovoljan po Vladu, koja je svoj opstanak praktički izjednačila sa spašavanjem tog koncerna.

RTL Danas, 5. svibnja, 18:30

Ličko rukovanje prije desetak godina izazvalo je senzaciju koja do danas nije zaboravljena, no žurnalistička invencija generala Željka Glasnovića mogla bi je baciti u sjenu. General Glasnović, koji toliko voli Udbu da ih vidi čak dvije – desnu i lijevu – na pitanje novinara RTL-a Ivana Skorina kako to da je sad na istoj strani s Miloradom Pupovcem, reagirao je neviđeno prostački. ‘Kako bi ti volio da ja uzmem taj mikrofon i tebi stavim u stražnjicu? Bi li to volio?’ odgovorio je iznervirani Glasnović. ‘Ja nisam na nikakvoj listi s nikim!’ Još dok se hrvao s ljutom arapijom s RTL-a, Gordan Maras u prolazu mu je dobacio: ‘Generale, kako su vas slomili?’ Ni to pitanje mu nije dobro sjelo, pa je Marasu poručio da ga nisu slomili i da ode ‘sjediti ispod slike Tita’! Nije jasno zašto je Ivan Pernar Glasnovića zamolio da ne bude korisna budala. Tko od toga može imati koristi?

HRT 4, 8. svibnja, 0-24

News kanal nacionalne televizije nije imao live press konferencije Zlatka Hasanbegovića, što je bio središnji politički događaj dana. Pali su tako nisko da mogu poljubiti guzicu, reklo bi se jezikom vesterna. N1 TV ih je prestigao po gledanosti iako HRT 4 ima nacionalnu koncesiju, a N1 se vrti samo na kablu. Bravo, majstori!

1/1