Jedan od zaboravljenih simbola etničke raznolikosti Primorja je i Crkva Svetog Nikolaja u Crikvenici, koja je bila izgrađena za potrebe Rusa izbjeglih nakon Oktobarske revolucije. Prvi značajniji dolasci Rusa zabilježeni su u popisu iz 1921. u kojem je vidljiv dolazak ruskih emigranata te ostanak ruskih vojnih zarobljenika iz Prvog svjetskog rata. U nekim je mjestima tih emigranata bilo više, kao primjerice upravo u Crikvenici, ali i Zagrebu, Novoj Gradiški, Zemunu.
Kako je sljedećih godina broj Rusa bio sve manji, bilo je sve manje potrebe i za crkvom. I pored toga Crkva Svetog Nikolaja je ostala vrijedna kulturna baština Grada Crikvenice, ali i cijelog Hrvatskog primorja. Sagrađena je od klesanog kamena sa izduženom kupolom u stilu ruskog crkvenog graditeljstva. Zvonik je podignut na četiri kamena stupa. Rusi su u Crikvenici imali i svog svećenika koji je provodio obrede. Jedan od posljednjih obreda bilo je vjenčanje jedne Crikveničanke i Rusa 1957. godine. Osamdesetih godina crkva je obnovljena, ali je unutrašnjost ostala i dalje zapuštena. U skorije vrijeme je potpala pod skrb Srpske pravoslavne crkve, parohije u Rijeci, ali je godinama zatvorena i nije u funkciji.
Broj Srba u Crikvenici je prijeratnih godina stalno rastao tako da ih je 1991. godine bilo gotovo 5 posto, a ni poslijeratnih godina taj broj se nije značajnije smanjivao. Prema popisu stanovništva, Crikvenica danas ima oko 11 hiljada stanovnika, te 272 stanovnika koji su se izjasnili kao Srbi, a u stvarnosti je ta brojka prema nekima i dvostruko veća. Ovi ljudi nemaju ni jedan oblik manjinskog samoorganizovanja, pa čak ni pododbor Prosvjete. Zbog toga još je čudnije da jedan od rijetkih simbola pravoslavlja na relaciji od Senja do Rijeke stoji zatvoren, i to u jednom od najljepših mjesta jadranske obale.
Crkva je sagrađena u jednom od najeltnijih crikveničkih naselja, pored dva luksuzna hotela, desetak privatnih apartmana, adrenalinskog parka, ceste koja povezuje Crikvenicu i Rijeku te predstavlja jako vrijednu znamenitost. Zanimljivo je da ju gotovo sve lokalne turističke agencije stavljaju u svoju ponudu kao historijski spomenik kulture, ali ukoliko putnik namjernik krene u obilazak, naići će na zaključanu kapiju sa zahrđalim katancem.
Zanimljiv je podatak da je ovo jedini sakralni objekat, pored male kapele na groblju Mirogoj, takve vrste u Republici Hrvatskoj. Brojni Crikveničani srpske nacionalnosti nam ističu žaljenje što se ova svetinja ne pokuša staviti u funkciju i obnovi vjerski život na ovom području, pogotovo što je Crikvenica mirna sredina gdje se i danas u nekim gradskim parkovima mogu pronaći sačuvani i uređeni spomenici NOB-a.
Dok se to ne dogodi, Crkva će i dalje biti simbol pravoslavlja na ovom atraktivnom području. Turisti iz cijelog svijeta će se morati zaustaviti kod kapije crkve Svetog Nikolaja u samom centru Crikvenice, a većina njih neće ni saznati da se radi o jednom vrijednom vjerskom objektu pošto nema nikakvih vidljivih natpisa ili obilježja koji bi upućivali na to.
Rusi u Hrvatskoj
Povodom stotinu godina doseljavanja Rusa, objavljena je 2015. godine i knjiga Filipa Škiljana ‘Rusi u Hrvatskoj’ . Na području Kraljevine SHS broj ruskih ratnih zarobljenika iznosio je 1918. između 4.000 i 5.000. Drugi val došao je nakon izbijanja revolucije u veljači 1917. godine. Oko 90% izbjeglica pristiglo je u organizaciji Kraljevine SHS, koja ih je primala i zbog pritiska Velike Britanije i Francuske koje su željele ojačati borbu protiv boljševičke Rusije. Broj emigranata koji je pristizao u Kraljevinu SHS dostigao je svoj maksimum tokom evakuacije Krima 1920. godine. Ukupan broj ruskih izbjeglica iznosio je 1923. između 41.000 i 44.000, prema istraživanjima Miroslava Jovanovića. Međutim, odseljavanje iz Kraljevine, zbog odlaska u druge europske zemlje ili povratka u Rusiju, svelo je 1930-ih rusku emigrantsku grupu na oko 30.000 ljudi. Koliko su toga ostavili hrvatskim gradovima, govore brojne činjenice, pa je tako u Crikvenici sagrađena ova ruska pravoslavna crkva u kojoj je ruski svećenik služio službu za ruske emigrante kojih je prema popisu iz 1921. u Crikvenici bilo 306.
