>

novosti logo

Život i vrt Milana Bandića

Za razliku od javnosti, Bandić je posljednjih mjeseci bio uvjeren da, ipak, neće moći izbjeći zatvor

Miroslav Tuđman, predsjednik parlamentarnog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, zatražio je u srpnju ove godine od Operativno-tehničkog centra da mu dostavi podatak je li pod policijskim ili tajnopolicijskim nadzorom broj mobilnog telefona kojim se služi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Tuđman je taj čudnovati potez poduzeo u sklopu provjere tvrdnji bivšeg ministra financija Slavka Linića da ga se prisluškuje i uhodi: Tuđman je, dakle, ilegalno došao do podatka da je Bandićev telefon bio prisluškivan, ubrzo je taj podatak postao i javan, ali malotko se upitao zašto je Miroslav Tuđman postupio mimo propisa i zdravog razuma. Zašto ga je zanimao baš Bandićev broj?

Uspiju li tužitelji dokazati desetinu utemeljenih sumnji koje se godinama vezuju uz zagrebačkog gradonačelnika i njegov klan, a to zasad nije sigurna oklada, Bandiću bi jedinim zanimanjem u životu moglo postati povrtlarstvo zatvorenog tipa

Nema drugog objašnjenja osim da ga je za tu uslugu zamolio onaj kojeg je ta informacija najviše zanimala, naime, Milan Bandić ili netko iz njegova najbližeg kruga. Zagrebački gradonačelnik i njegovi najvjerniji suradnici znali su ili slutili da ih se istražuje, a također su znali i to da ih se ima zbog čega istraživati. Zato im je bila važna svaka informacija o policijskim aktivnostima. Činjenica da je Bandić posegnuo za uslugama šefa saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost govori da mreža njegovih ljudi nije uspijevala doći do ičeg relevantnog. To je samom Bandiću bio najjasniji signal da se zbiva nešto ozbiljno. Za razliku od javnosti, Bandić je posljednjih mjeseci bio uvjeren da, ipak, neće moći izbjeći zatvor. To se donekle moglo iščitati i iz njegova ponašanja u javnosti tokom tih mjeseci, uključujući i cirkusantsko podizanje tužbe protiv medija i Zorana Milanovića zbog Milanovićevih riječi u jednom intervjuu, uključujući i radove u vrtu kobnog nedjeljnog poslijepodneva...

Sudeći po imenima i broju uhapšenih, Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala i Ravnateljstvo policije – u suradnji s Državnim odvjetništvom i USKOK-om –  zahvatili su široko i duboko, a to, pored ostalog, znači i da očekuju pokajništvo barem jedne od osamnaest uhapšenih osoba. Zasad se može raspoznati da su policijski istražni poslovi išli, odnosno idu, u najmanje četiri pravca. Jedan je poslovanje Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga s tvrtkama Petra Pripuza koje se bave zbrinjavanjem otpada. Drugi pravac su poslovi s gradskim nekretninama, ponajprije zemljištima koja su misteriozno mijenjala namjenu i vlasnike. Treći se odnosi na korupcijsko-nepotističke aktivnosti u Holdingu i gradskoj upravi. Četvrti odvojak tiče se financiranja Bandićeve predsjedničke kampanje 2009. godine i milijunskih repova koji su ostali nakon spomenute političke avanture. Zagovornici teze o politički motiviranom progonu u ovome bi možda mogli pronaći argument u svoju korist: uglavnom se, naime, radi o aferama koje su se dogodile nakon što je Bandić izbačen iz SDP-a. A osim toga, hapšenje gradonačelnika bilo je najavljeno jednoj zagrebačkoj novinskoj redakciji dan-dva prije nego što se zbilo...

Nije pametno očekivati da će nas istraga obasuti spektakularnim otkrićima o naravi Bandićeve vladavine Zagrebom proteklih godina. Policajci i tužitelji teško su mogli, ili teško mogu, iskopati nešto što već mnogo puta nije objavljeno u hrvatskim medijima. Ali ako uspiju dokazati desetinu utemeljenih sumnji koje se godinama vezuju uz zagrebačkog gradonačelnika i njegov klan, a to zasad nije sigurna oklada, Bandiću bi jedinim zanimanjem u životu moglo postati povrtlarstvo zatvorenog tipa.

1/1