Koliko se Hrvatska u dvije godine članstva u EU-u definirala kao demokratska zemlja koja prihvaća evropske vrijednosti?
Hrvatska je ušla u EU kad se sama Unija našla u krizi, ali ona je svih ovih godina ostala pojam u cijelom svijetu. Da nije tako, mase jadnih ljudi iz zemalja zahvaćenih ratom, netrpeljivošću i siromaštvom ne bi stavljale glavu u torbu da se dokopaju EU. Obilježili smo 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata koji je bio snažan motiv za formiranje te zajednice, čiji su osnivači imali plan da po prvi put provedu dobrovoljno ujedinjenje evropskih zemalja koje je trebalo biti garancija da se ratovi velikih razmjera više nikada neće ponoviti. Za Hrvatsku je ulazak u EU garancija da će tokom nekoliko generacija na ovim prostorima vladati mir, a ljudima koji su iskusili ratove 1990-ih teško se može postaviti neki vredniji cilj. Osim toga, zemlje koje su bile ekonomski usporedive ili na nižem nivou od Hrvatske, kao što su Irska, Portugal ili Bugarska, procvale su ulaskom u EU.
Budući da se EU našla u krizi, naša očekivanja su pomalo iznevjerena, što je vrlo čest slučaj jer je oduševljenje obrnuto proporcionalno blizini priključenja: što ste bliže, to je raspoloženje u narodu lošije, a što ste dalje, priključenje vam se čini kao fantastična mogućnost. Mislim da bi za naše susjede, BiH, Crnu Goru i Srbiju, ali apsolutno i za nas, zbog njihove i naše sigurnosti, bilo od životne važnosti da uđu u EU. Što se tiče ekonomskog oporavka, mislim da je Hrvatska trebala iskoristiti svoju poziciju i komparativnu prednost postojanja praktički istog jezika sa susjedima, kao i činjenicu da bi bila konkurentnija s njihovim privredama, nego, recimo, s njemačkom. No, neki iz dubokih predrasuda bježe od toga kao vrag od tamjana i na netrpeljivosti pokušavaju dobiti dio glasačkog kolača. Ta neodgovorna politika obnavlja sukobe na ideološkom planu, jer nema ništa bolje od ‘neprijatelja’ koji se može detektirati unutar zemlje i izvan njenih granica i koji služi za homogenizaciju biračkog tijela.
Prijeti li Hrvatskoj mađarski scenario ili neki ‘blagi’ fašizam?
U Mađarskoj postoji stranka Jobbik koja je jača od bilo koje naše desne radikalne stranke, iako se sa žaljenjem može konstatirati da je HDZ napustio politiku transformacije u jednu konzervativnu evropsku stranku koja ne homogenizira birače i raspiruje netrpeljivost. Nadam se da neće krenuti putem onih stranaka koje su u prošlosti demokratskim putem dobile izbore i odmah zatim ukinule demokraciju. Rukovodstvo HDZ-a je ocijenilo da im prijeti opasnost zdesna i to u vrijeme referenduma kojim se tražilo direktno smanjenje prava dijela stanovništva. HDZ smatra da treba pokupiti sve radikalnije snage i po izjavama svojih čelnika u mnogočemu se približavaju Jobbiku, što je jako zabrinjavajuće, jer se po stavovima približavaju i Jobbikovoj sestrinskoj stranci HČSP-u.
Koliko je Antifašistička liga u nekoliko mjeseci rada postala meta napada zdesna?
Napadi na nevladine organizacije, koje se zalažu za demokratizaciju hrvatskog društva i koje su kritične prema negativnim pojavama i uvođenju straha što građane tjera na podobnost, nisu ništa novo. Žalosno je nas se napada u ‘kulturnim’ medijima koji dobivaju subvencije od države, da ne govorimo o medijima koji su sramota za novinarstvo, a služe se lažima i klevetama samo da bi se o njima govorilo a njihova tiraža povećala. Antifašistička liga se intenzivno napada, ali nikada nisam vidio nijedan napad koji bi se referirao na nešto što smo rekli, nego su to obično insinuacije o jugokomunizmu i četništvu, uvrede ili izmišljotine o našim porodicama, recimo, što je radio brat mog djeda. Sve je to irelevantno, stvorena je atmosfera u kojoj dolazi do izražaja Goebbelsova izjava po kojoj laži, kad se kontinuirano ponavljaju, postaju istina.
