>

novosti logo

Kolumne Kolumne

1945 – 1995 – 2015

Još uvijek nema volje ni interesa da se razumije ono što je drukčije, da se razumiju žrtve a ne oni koji su doveli do žrtava, da se shvati da s onom ženom iz Srebrenice pred amsterdamskim Muzejom Anne Frank stoji i Palestinka kojoj su izraelske bombe ubile i sina i kćer, i Srpkinja iz Obrovca, i Hrvatica iz Vukovara, i Bošnjakinja iz Stoca, i majka iz Sirije, Kenije, Jemena…

Godine

Ovogodišnji, deveti po redu, zagrebački Jewish Film Festival – Festival tolerancije, koji će trajati od 12. do 18. travnja, bit će u znaku sedamdesete godišnjice oslobođenja nacističkog logora Auschwitz i dvadesete godišnjice genocida koji su trupe Vojske Republike Srpske počinile nad Bošnjacima iz Srebrenice. U povodu tih dviju obljetnica na zagrebačkim ulicama postavljeni su city light panoi s radom sarajevskog fotografa i umjetnika Tarika Samaraha ‘1945 – 1995 – 2015’: riječ je o fotografiji, s leđa snimljene, srebreničke majke koja stoji pred Muzejom Anne Frank u Amsterdamu, fotografiji izvorno objavljenoj u Samarahovoj potresnoj, dokumentarno preciznoj i globalno umjetnički relevantnoj monografiji ‘Srebrenica’ iz 2005. godine. Ta fotografija u golemom formatu, inače, bila je nekoliko sati izložena na pročelju u zagrebačkoj Praškoj ulici u listopadu 2005., ondje gdje je do 1941., odnosno dok je nije srušila ustaška vlast, bila sinagoga, a gdje je i danas, još uvijek, privatni parking: premda je pano u Praškoj trebao stajati mjesec dana, zadržao se samo tokom svečanosti otvorenja, a potom je sklonjen zbog navodnih tehničkih razloga.

Smisao Samarahove fotografije – u koju su, rekosmo, upisane godine 1945., 1995. i 2015. – sastoji se u povezivanju sudbina i uspomena koje proistječu iz dviju tragičnih europskih činjenica prošlog stoljeća (Auschwitza i Srebrenice), povezivanju s današnjicom, sa svijetom i nama u svijetu 2015. godine: ta godina ima funkciju opomene. I nema godine od 1995. naovamo koja nije mogla i trebala biti upisana u istom nizu sa 1945. i 1995. godinom, jer ovaj svijet i oni koji njime upravljaju nisu mnogo naučili iz strašnih iskustava Auschwitza i Srebrenice: antisemitizam sve je glasniji i življi od Ukrajine do Grčke; islamofobija buja po čitavom zapadnom svijetu, zahvaljujući, između ostalog, i terorističkim monstrumima koji ubijaju u ime nakaradno shvaćenog islama, monstrumima proizvedenim u promašenim zapadnim geopolitičkim eksperimentima; antiimigrantski, antiromski i raznovrsni protumanjinski pokreti niču i jačaju širom Europe, uključujući i Hrvatsku… Nema volje ni interesa da se razumije ono što je drukčije, da se razumiju žrtve a ne oni koji su doveli do žrtava, da se shvati da s onom ženom iz Srebrenice pred amsterdamskim Muzejom Anne Frank stoji i Palestinka kojoj su izraelske bombe ubile i sina i kćer, i Srpkinja iz Obrovca, i Hrvatica iz Vukovara, i Bošnjakinja iz Stoca, i majka iz Sirije, iz Kenije, iz Jemena, Iraka, i Krimska Tatarka iz Jalte, i Afganistanka iz Kabula…

Umjesto razumijevanja i empatije prema žrtvama, prema ljudskoj boli i muci, ova civilizacija – koja autodestruktivno odbija išta naučiti iz najtragičnijih razdoblja svog postojanja – sklonija je paradama i kolektivnim slavama, sebičnom i ciničnom poimanju svijeta, bezdušnosti viših interesa u kojima nema mjesta za brigu o ljudskim životima. Zato je fotografija Tarika Samaraha, snimljena pred Muzejom Anne Frank u Amsterdamu, velika, važna i svevremenska: valja joj samo svakog sljedećeg prvog siječnja promijeniti onu brojku na kraju, iza 1945. i 1995.

Militarizacija

Hrvatska kao da se sprema za rat, a u pripremama zdušno i konstruktivno sudjeluje cijeli državni vrh predvođen predsjednicom Grabar-Kitarović i premijerom Milanovićem. Planiraju se detalji vojne parade u centru Zagreba u povodu dvadesete godišnjice ‘Oluje’, odlučeno je da će biti kupljeni borbeni avioni za potrebe Ratnog zrakoplovstva, razmišlja se o nabavci helikoptera i bespilotnih letjelica, bit će kupljene i nove haubice, grade se obalni ophodni brodovi, moderniziraju se radarski sustavi, razmatraju se ideje o ponovnom obaveznom služenju vojnog roka ili drastičnom pojačavanju rezervnih vojnih snaga, pri Uredu predsjednice osniva se Vijeće domovinske sigurnosti, koje će biti popunjeno, uglavnom, umirovljenim ratnim generalima…

Josipović

Donedavni predsjednik Republike Ivo Josipović najavio je osnivanje vlastite političke partije, s kojom kani izaći na iduće parlamentarne izbore. Partija će biti lijevocentristička, zalagat će se za neznane reforme koje SDP i Vlada nisu htjeli provesti, a koje je Josipović neuspješno i nečujno zagovarao dok je bio na Pantovčaku, ali još nije poznato ni kako će se stranka zvati, ni tko će u njoj biti, osim da će se oslanjati na tzv. mlade ljude, među kojima će se zacijelo naći nekolicina domaćih ekonomskih stručnjaka, čiji tvrdi neoliberalni stavovi nemaju nikakve veze s lijevim centrom. U tom smislu, novinar ‘Slobodne Dalmacije’ Vladimir Matijanić lucidno je primijetio da se Josipović, s obzirom na raznorodnost političkih stavova koje je dosad zastupao, nikako ne bi smio zaustaviti na osnivanju samo jedne stranke.
1/1