Novosti

Kronika

400 гoдинa Свeтoг Гeoргиja

Oбиљeжeнa чeтири стoљeћa прaвoслaвнoг хрaмa у нeкaд нajвeћeм сeлу книнскoгa крaja: Вриjeднa oбљeтницa црквe пoдигнутe 1618. гoдинe билa je приликa Плaвaњцимa сa свих крajeвa свиjeтa дa сe пoнoвнo oкупe у рoднoмe крajу

Pravoslavni hram u Plavnu, posvećen Svetom Velikomučeniku Georgiju, bilježi čak četiri vijeka postojanja. Vrijedna obljetnica crkve podignute 1618. bila je prilika Plavanjcima sa svih krajeva svijeta da se ponovno okupe u rodnome kraju i prisjete svojih predaka. Selo što se rasprostire na 63 četvorna kilometra jedno je od površinom najvećih na tromeđi Dalmacije, Like i Bosanske krajine; nakon Drugoga svjetskog rata, prednjačilo je i po broju stanovnika, ali danas su neki zaselci posve opustjeli, a nešto naroda se uglavnom okupi tek u povodu tradicionalne hramske slave ili za ljetnih odmora. Plavanjci s posebnim ponosom gaje sjećanje na prvoga ovdašnjeg učitelja i prvoga srpskog ministra kulture – velikog prosvjetitelja Dositeja Obradovića, koji je za svoga boravka u selu, u kući bratovštine kod hrama, utemeljio školu u kojoj je opismenjavao narod, a 1770. i dovršio znamenito djelo ‘Ižica’.

Oko ovogodišnjeg Spasovdana u selu se okupilo nekoliko stotina Plavanjaca. Među njima je bio i 69-godišnji Dušan Opačić, koji danas živi u Banovcima u Srbiji, no ovdje je, zajedno sa suprugom Dušankom, završio osnovnu školu i zasnovao obitelj.

- Bio sam mašinovođa u Kninu sve do devedesetih, no ratni me vihor ponovno odveo u Srbiju. Skućio sam se u Novim Banovcima, a u tom mjestu žive moje troje djece i šestoro unučadi. Plavno je najljepše selo kninskoga kraja. U mjestu koje je imalo 850 domaćinstava i više od dvije hiljade stanovnika proveo sam najbezbrižnije dane. Prisjećam se kako smo tada, dok sam kao dječak čuvao ovce i goveda, u selu imali čak tri škole. Svake godine dođem po par puta obići rodnu kuću i zapaliti svijeće svojim pradjedovima, djedovima i roditeljima koji su ovdje sahranjeni. Danas sam ovdje stoga što je to dužnost i obaveza prema onima koji su podizali ovu crkvu. Nažalost, radi zdravstvenih razloga supruga i ja ne možemo ovdje dulje vrijeme sami boraviti, ali o Plavnom često pričam svojim unucima koji su ga kroz slušanje mojih uspomena i sami zavoljeli – izgovara Dušan u jednom dahu.

Na par metara od nas stoji njegov bratanac Nebojša Opačić te fotoparatom revno bilježi sve što se događa, kako bi na slikama ostalo što više uspomena. Iako rođen u Zemunu, i on je, kaže, Plavanjac u duši.

- U prvoj sam generaciji onih koji su potomstvo dobili izvan Plavna, pa je moja ljubav prema selu zapravo ljubav prema očevini, djedovini. Na svaki smo odmor i ljetovanje dolazili ovamo. Nažalost, danas nemam svoju djecu kamo dovesti: kuća je srušena, starih više nema, baš kao i druge djece. No, kao što se Romi raduju kiši jer znaju da će nakon nje granuti sunce, tako se i mi, poslije svega, veselimo i nadamo nekoj ljepšoj budućnosti ovoga našega kraja - optimističan je Nebojša.

Za obnovu hrama, svečano obilježavanje njegova jubileja i za očuvanje ovdašnje tradicije, velike zasluge pripadaju Zavičajnom društvu Plavno, čije je sjedište u Beogradu, a čiji su se članovi potrudili da proslava bude sa što više okupljenih te obogaćena makar i skromnim kulturno-umjetničkim programom. Ovom su se prigodom susreli s kninskim vlastima, kako bi u suradnji s njima pokušali naći način da selo iznova živne. Profesor Đuro Đurić, vrstan poznavalac i vječiti zaljubljenik u svoje selo, kaže da jedna objavljena monografija nije dovoljna za sve što bi se o historiji Plavna moglo reći.

- Ova je crkva podignuta u najteže vrijeme, za vladavine Turaka. Odsječeni od kršćanskog teritorija, ovdašnji su pravoslavci malo po malo podizali i nadograđivali svoj hram, da bi kruna tog rada bio ikonostas koji je izradio nekoć popularni slikar Vuko Sudarević, a koji je postavljen 1790. Crkvu smo obnovili 2013., pa je danas, na njezin jubilej, vidimo u punom sjaju. Zavičajno društvo Plavno osnovali smo 2005. u Batajnici, kako bi naši ljudi u Srbiji sačuvali sjećanja na zavičaj i tako možda pridonijeli njegovu oživljavanju. Tako smo ovdje 2015. obilježili i sudjelovanje Plavanjaca u Malom morejskom ratu te se okupili ove, na hramskom jubileju. Plavno sa svojom bogatom prošlošću može biti na ponos svim svojim bivšim i sadašnjim stanovnicima, a to mara ostati i ubuduće - kaže Đurić

U povodu godišnjice crkve Svetog Georgija i slave Spasovdana, svetu arhijerejsku liturgiju u Plavnom služio je episkop dalmatinski Nikodim uz nekoliko sveštenika Dalmatinske eparhije, a prigodnom su kulturno-umjetničkom programu prisustvovali i predstavnici gradske vlasti Knina.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više