Afričkim je kontinentom u posljednjih desetak godina počela harati nova epidemija: ona prometnih nesreća. Da nije riječ samo o usiljenoj metafori govori nam činjenica da je u 2021. godini u prometu poginuo barem 259.601 stanovnik Afrike, što je broj koji se svakako može usporediti sa smrtnošću od nedavnih epidemija zaraznih bolesti, ali i s nekim od razornih ratnih sukoba koji posljednjih desetljeća potresaju taj kontinent.
Podaci o smrtnosti u prometu nedavno su objavljeni u studiji Afričkog programa prometne politike (Africa Transport Policy Program, SSATP), koja je između ostaloga upozorila i na nekoliko zabrinjavajućih statističkih podataka. Stopa smrtnosti u afričkom prometu tako je 2021. iznosila čak 196 poginulih na milijun stanovnika na razini čitavog kontinenta, dok je u nekim državama taj broj bio daleko veći: crnu statistiku predvodile su Gvineja s 374, Libija s 340, te Gvineja-Bisau s 307 poginulih na milijun stanovnika.
Usporedimo li te brojke s ostatkom svijeta – a posebice s državama globalnog Zapada – katastrofalno stanje afričkog prometa postaje sasvim očigledno. U Hrvatskoj je 2024. broj smrtno stradalih na cestama iznosio 62 na milijun stanovnika, dok je na razini čitave Europske unije stopa smrtnosti u prometu bila još niža: 44 poginula na milijun stanovnika. EU pritom bilježi trend laganog smanjivanja broja poginulih u prometu, a prema planovima Europske komisije broj žrtava prometnih nesreća trebao bi se prepoloviti do 2030.
Situacija je u današnjoj Africi posve obratna. Broj poginulih u prometnim nesrećama porastao je za 17 posto u odnosu na 2011. godinu, a Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će se taj trend nastaviti i narednih godina. Afrika je danas relativni predvodnik smrtnosti u prometu: iako čini tek 18 posto svjetske populacije, u Africi stradava između 20 i 25 posto globalnog broja žrtava prometnih nesreća. Ovaj je podatak alarmantniji imamo li na umu da na Afriku trenutačno otpada manje od pet posto ukupnog svjetskog voznog parka. Što dovodi do takvih tragičnih rezultata?
S jedne strane, u Africi postoji kritičan manjak kvalitetne prometne infrastrukture čiji razvoj trenutačno ne može pratiti sve bržu stopu motorizacije, odnosno porast broja motornih vozila. U Nigeriji, najmnogoljudnijoj afričkoj državi, ukupna vrijednost uvezenih automobila porasla je s 1,3 milijarde dolara 2019. na oko 2,1 milijardu dolara 2022., što predstavlja povećanje od gotovo 62 posto u samo tri godine.
Velik problem predstavljaju i sama vozila. Uglavnom se radi o rabljenim vozilima uvezenima iz SAD-a, Europske unije ili Japana, koji u spomenutim zemljama više ne zadovoljavaju ni najosnovnije ekološke i sigurnosne kriterije. Stoga, kada preprodaja postane prekomplicirana na zapadu, rabljene se automobile sve češće šalje na globalni jug – u Afriku.
U afričkim državama sa slabom regulativom tim se automobilima itekako produžava vijek trajanja: prosječna starost uvezenog dizelaša u Ugandi je 2017. godine, primjerice, iznosila čak dvadeset godina. Budući da se rabljena vozila često uvoze i preprodaju na crnom tržištu, kupci nerijetko završavaju s automobilima bez sve potrebne opreme, što ima vrlo negativne posljedice po sigurnost u prometu.
Masovno korištenje zastarjelih modela automobila donosi i druge opasnosti, od kojih je jedna od najznačajnijih svakako zagađenje zraka. Rob de Jong, predstavnik Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), još je 2020. za BBC izjavio da oko 80 posto rabljenih vozila izvezenih u Afriku ne bi moglo proći tehnički pregled u zemljama Europske unije – i to uglavnom zbog prevelikih emisija štetnih plinova. "Zelena tranzicija", u koju se toliko kunu zapadne zemlje, svoje naličje tako ponovno pokazuje na globalnom jugu.
Europa i Amerika polako prelaze na električna vozila – sastavljena uz pomoć afričkih resursa – a Africi preprodaju svoju škart robu. Stanovnici Afrike, željni socijalne mobilnosti i bez kvalitetne alternative, tu robu moraju prihvatiti, pa makar tako riskirali živote.
