Novosti

Politika

Agresivni mir

Unatoč demonstrativnom napuštanju sjednice od strane opozicije i masovnim prosvjedima ispred parlamenta, konzervativna vlada Šinza Abea izglasala je paket zakona koji će Japanu omogućiti sudjelovanje u agresivnim ratovima, od čega će najviše koristi imati SAD

R9svh5yte6374qit80z24dghqlz

Premijer Šinzo Abe (u sredini) svoju je novu vanjskopolitičku doktrinu sažeo u nazivu ‘proaktivni pacifizam’

U japanskom je parlamentu vladajuća Liberalno demokratska stranka (LDP) prošlog tjedna izglasala paket zakona kojim je ta zemlja učinila ogroman korak prema transformaciji iz pacifističke države u, kako ju je nazvao premijer Šinzo Abe, ‘normalnu zemlju’. Za to vrijeme zastupnici opozicije demonstrativno su napuštali prostorije, a ispred zgrade parlamenta protestirali su građani, jer tim se zakonima de facto ukida odredba ustava kojom se japanski narod 1947. godine ‘zauvijek odrekao rata kao suverenog prava nacije i prijetnje upotrebom sile kao načina rješavanja međunarodnih sporova’.

Dan prije glasanja pred zgradom parlamenta demonstriralo je preko 100.000 ljudi, jer iako su pacifistički ustav nakon Drugog svjetskog rata napisali političari Sjedinjenih Država, nakon čega je Japan u mnogočemu nastavio funkcionirati kao svojevrsni američki protektorat, velika većina Japanaca protivi se ideji da se Obrambene snage transformiraju u vojsku koja će smjeti sudjelovati u agresivnim prekomorskim ratovima. S obzirom na protivljenje građana i proteste opozicije, te činjenicu da je pribjegla manipuliranju zakonodavnim procesom jer je bila svjesna da izmjene ustava ne bi prošle na referendumu, konzervativna vlada premijera Abea u ovom je pitanju postupila krajnje nedemokratski, tim više što većina pravnih stručnjaka smatra da su novi zakoni protuustavni.

Predstavljajući paket od jedanaest novih zakona Abe je rekao da ih vlada donosi zbog ‘rastuće sigurnosne prijetnje’ od strane Kine, te sugerirao da bi dvojica japanskih talaca koje je Islamska država ubila u siječnju ove godine bili spašeni da je vojska imala ovlasti reagirati. Novi zakoni japanskoj vojsci dozvoljavaju upotrebu sile u cilju pomaganja savezniku, čak i kada sam Japan nije napadnut, zatim kada su ugroženi japanski državljani, kao i u slučaju ‘neposredne prijetnje’ koja se događa u blizini japanskog teritorija. Omogućava se i sudjelovanje u humanitarnim i mirovnim misijama s mandatom UN-a, primjena sile u slučaju ugrožavanja vojne opreme, te trajna dozvola za pružanje logističke podrške stranoj vojsci.

Predstavljajući paket novih zakona Abe je rekao da ih vlada donosi zbog ‘rastuće sigurnosne prijetnje’ od strane Kine, te sugerirao da bi dvojica japanskih taoca koje je Islamska država ubila u siječnju ove godine bili spašeni da je vojska imala ovlasti reagirati

Da bi se krenulo u vojnu akciju bit će potrebno zadovoljiti tri uvjeta: da su ugroženi opstanak, životi ili sloboda japanskih građana, da nema drugog načina da se izbjegne prijetnja i da upotreba sile bude minimalna. Budući da se, uz ova ograničenja, Japan smatra funkcionalnom demokracijom u kojoj je njezina profesionalna vojska podčinjena robusnom civilnom nadzoru, neki analitičari smatraju da je cijela ‘histerija’ oko obnove japanskog militarizma pretjerana. Tim više što je obrambeni proračun Kine nabujao na 145 milijardi dolara i drugi je najveći nakon američkog, pa je, prema ovom mišljenju, smiješno tvrditi da je Japan taj koji ugrožava regionalnu sigurnost.

No ako se u obzir uzme nedemokratski način na koji je vlada progurala zakone, te činjenica da konzervativne vlade Japana već desetljećima nastoje rastezati i iskrivljavati pacifističku odredbu ustava, ali nijedna ovako otvoreno kao Abeova, nije teško zamisliti da bi Japan uskoro mogao sudjelovati u nečemu nalik američkoj okupaciji Iraka, upravo onome od čega građani najviše zaziru. Tim više što su termini poput ‘neposredna prijetnja’ i ‘ugrožavanje života i opstanka japanskog naroda’ dovoljno maglovito definirani da ih se može tumačiti na različite načine.

Prije nego što se upustila u donošenje novih zakona, japanska je vlada uvela i drakonske kazne za curenje povjerljivih informacija i ukinula zabranu izvoza oružja. U siječnju je odobrila treće zaredom povećanje vojnog proračuna, nakon gotovo deset godina kontinuiranog smanjivanja. Vojni proračun sada iznosi 42 milijarde dolara, što je još uvijek samo jedan posto BDP-a, ali se zato u razdoblju od 2014. do 2019. planira potrošiti 240 milijardi dolara na kupovinu vojne opreme, uglavnom američke proizvodnje. U srpnju prošle godine Abeova vlada predstavila je svoju ‘reinterpretaciju’ ustava, što je poslužilo kao uvertira u zakonodavne promjene i dokinulo potrebu za referendumom.

Budući da sve ukazuje na to da Šinzo Abe sebe doživljava kao vizionara, čovjeka kojemu je cilj izmijeniti same temelje japanske države, novu vanjskopolitičku i sigurnosnu doktrinu sažeo je u nazivu ‘proaktivni pacifizam’. On je na vlast došao u rujnu 2012. godine, a prije toga se 2007., nakon godinu dana provedenih u premijerskoj fotelji, povukao zbog zdravstvenih razloga. Njegova Liberalno demokratska stranka upravljala je Japanom gotovo kontinuirano od 1955. do 2009. godine, da bi se nakon jednog mandata centrističke Demokratske stranke liberali vratili na vlast toliko premoćno da u oba doma parlamenta imaju većinu.

Unatoč protivljenju građana promjeni sigurnosne doktrine, Abeovi liberali, koje sačinjava i popriličan broj konzervativaca i krajnjih desničara, i dalje uživaju 40-postotnu podršku među biračima. To se uglavnom tumači činjenicom da je vlada uspjela napraviti neke pomake prema izlazu iz 20-godišnjeg perioda ekonomske stagnacije, tijekom kojega je Kina izbacila Japan s mjesta druge najjače svjetske ekonomije. No Abeova ekonomska politika, kolokvijalno nazvana ‘abenomija’, sastoji se mahom od mjera štednje u kombinaciji s devalvacijom jena kako bi se ugrozila trgovinska konkurencija i, prema mnogim stručnjacima, stvorila je umjetno napuhani rast. U političkim pitanjima, međutim, Abeova vlada uživa manje povjerenja, a okretanje militarizmu naišlo je na dosad najveći otpor građana. Unatoč tome, dio birača podlegao je protukineskoj propagandi, a japanski dopisnici stranih medija javljaju i da vlada vrši pritisak na medije da ne kritiziraju njezine odluke.

LDP održava odnose s nacionalističkim organizacijama i pokretima koji se zalažu za očuvanje i oživljavanje japanskih povijesnih, društvenih i kulturnih tradicija, što po mnogima uključuje i žal za razdobljem carizma i vojnih režima 1930-ih i 1940-ih godina. Japanski premijeri također uredno njeguju običaj odavanja počasti ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata, a o temama agresije, okupacije, eksploatacije i porobljavanja u tom razdoblju u javnosti se ne raspravlja.

No fatalna veza za Japan ipak je ona s Amerikom, državom koja na ovaj ili onaj način njime upravlja već 70 godina. Tako je i najnoviji zaokret prema militarizmu neraskidivo povezan s interesima SAD-a, točnije njegovom politikom u regiji nazvanom Okretanje Aziji, politikom kojoj je cilj stvoriti regionalnu koaliciju saveznika protiv Kine. Premijer Abe bio je u travnju, dakle prije donošenja novih zakona, u službenom posjetu Washingtonu, gdje su predstavljene Smjernice za zajedničku obranu. Iako se godinama nije miješala u teritorijalni spor Kine i Japana oko otoka Senkaku/Diayou u Istočnokineskom moru, američka vlada sada otvoreno podržava trenutnog vlasnika, Japan. Time je na još višu razinu podigla spor oko nenaseljenih stijena koje, uz simboličko značenje imaju i navodne zalihe energenata, a danas u njihovoj blizini grade se vojne baze i stacioniraju postrojenja za protuzračnu obranu.

Iako se godinama nije miješala u teritorijalni spor Kine i Japana oko otoka Senkaku/Diayou u Istočnokineskom moru, američka vlada sada otvoreno podržava trenutnog vlasnika, Japan

Istovremeno s vojnom suradnjom, američki su dužnosnici prilikom Abeovog posjeta pokušali pogurati ratifikaciju sporazuma o slobodnoj trgovini Transpacifičko partnerstvo, odnosno ukidanje carina na američke automobile i japanske poljoprivredne proizvode, no zbog golemih otpora u Japanu američka će vlada još neko vrijeme pričekati na taj sporazum.

Abeov posjet i naknadne zakonodavne promjene događaju se, pak, u kontekstu 70. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata, pa je zanimljivo bilo vidjeti kako su američki kongresmeni, ujedinjeni u zajedničkim interesima dobivanja novog vojnog saveznika i trgovinskog partnera, Abeov govor popratili žestokim pljeskom iako se, unatoč traženju nekih zastupnika i američkih Koreanaca, nije otvoreno ispričao za seksualno iskorištavanje žena zarobljenih tijekom rata. Abe je u Kongresu rekao tek da je japansko djelovanje u Drugom svjetskom ratu ‘donijelo patnje narodima Azije’, pa stoga vlada ‘ne smije okretati glavu od tih događaja’, a on će ‘podržavati stavove koje su izrazili njegovi prethodnici’.

U tekstu objavljenom na portalu Salon novinar i pisac Patrick Smith povukao je zanimljivu paralelu kako bi dočarao američko ‘hladnoratovsko podčinjavanje demokratskih procesa’, kako naziva višedesetljetna američka uplitanja u japansku politiku. On navodi da je Šinzo Abe jedini japanski političar, unatoč 70-godišnjem savezništvu, koji je dobio čast da se obrati američkom Kongresu, uz premijera Nobusukea Kiišija, koji je govorio u Senatu prilikom obnavljanja sigurnosnog ugovora između dvije zemlje 1960. godine. Kiiši je sudjelovao u japanskoj okupaciji Mandžurije 1930-ih i bio ministar naoružanja tijekom Drugog svjetskog rata, pa je 1945. optužen kao ‘ratni zločinac prve klase’. Unatoč tome, oslobođen je tri godine kasnije jer su se, piše Smith, interesi SAD-a na pragu ulaska u Hladni rat promijenili, pa im je odgovarala tiha, poslovno orijentirana država na dalekom istoku. Kiiši je 1957. postao japanski premijer, ali je smijenjen nakon što je prisilno uklonio parlamentarce koji su se protivili sporazumu sa SAD-om. Uza sve ovo, Kiiši je bio i djed Šinza Abea, japanskog premijera koji ovih dana provodi vrlo slično nasilje nad demokratskim procesima kako bi udovoljio interesima SAD-a.

Dvostruka okupacija Okinawe

Otpor vojnoj suradnji Japana i SAD-a najbolje je vidljiv na otoku Okinawa, gdje se nalazi desetak američkih vojnih baza s 25.000 vojnika. Japanska vlada od 1995., kada su tri vojnika silovala tamošnju školarku, pokušava udovoljiti američkom zahtjevu da se zračnu bazu Futenma izmjesti iz centra grada Ginowana u manje naseljeno područje na sjeveru otoka. No stanovnici traže da se baze u potpunosti uklone s otoka, a guverner Takeši Onaga, bivši član LDP-a, svim se sredstvima bori protiv američkog vojnog prisustva na otoku. U travnju je, obrativši se na lokalnom jeziku i odjeven u tradicionalnu odjeću, dobio ovacije 35.000 ljudi kada je rekao da će otočani zatražiti odcjepljenje ukoliko Tokio odobri gradnju. U ruci je pritom držao fotografije automobila zapaljenih prilikom demonstracija ranih 1970-ih, prije nego što je SAD otok vratio pod japansku upravu. Budući da je Okinawa do kraja 19. stoljeća bila dio Neovisnog kraljevstva Ryukyu, sve više njezinih stanovnika sebe doživljava kao etničku manjinu koju diskriminira japanska većina, a Japan i SAD kao podjednako okupatorske vlasti.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više